Dove Allahovih poslanika

Ibrahim a.s. moli Boga da blagodati Njegove budu darovane pješčanoj, tada pustoj dolini današnjeg grada Mekke, u kojoj je on nastanio svoju porodicu. 
Riječi Zekerijjaa a.s., tiho zazvane predstavljaju najljepše kazivanje o dovi: "...a nikada, kad sam Te zamolio, ja nisam očajan bio". Zekerijja a.s. Bogu upućuje molbu za vlastiti porod, da bi na svetom mjestu od meleka bio obaviješten o sretnom ishodu - rođenju Jahjaa a.a.
Također, takva radosna vijest od Boga stigla je i Ibrahimu a.s., kao odgovor na dovu.

Dove Jakuba a.s., tugujući za sinom Jusufom će biti uslišane i Jusuf a.s. će poslije niza teškoća, doživjeti veliki uspjeh.
Nuh a.s. je na svoj narod zazvao vodu - kišu, kao kaznu od Boga, a i Musa a.s. je za svoj narod zazvao vodu - izvori i vrela kao životni resurs.
Za razliku od dova Ibrahima, Jakuba i Zekerijjaa a.s. za njihovu djecu, Nuhova dova za spasenje sina nije primljena.

Nuh a.s. moli za sina što mu Bog zabranjuje, a Ibrahim a.s. moli za oca. Ibrahim a.s. saopštava svome ocu da će moliti Boga za njegov oprost, ali da ga od Boga ne može odbraniti.

Musaova a.s. dova je značajno kazivanje, koju Bog prihvata i što potvrđuje, između ostalog, ojačanje Musaa a.s. bratom Harunom a.s. Kur'an sadrži jasnu obavijest da je Bog uslišao dove Musau i Harunu a.s. o uništenju Faraona. Nuhovom a.s. dovom uništen je zao narod, a dovom Musaa a.s. uništen je zao čovjek, Faraon.