Pjesnikinja Medina Jašić: Stihovi generacije koja Bosnu voli bez idealiziranja

Medina Jašić, studentica matematike i informatike u Zenici i alumnistica Elči Ibrahim-pašine medrese u Travniku, još tokom srednjoškolskog obrazovanja objavila je zbirku poezije “Vampir u srcu Evrope”.

Riječ je o knjizi koja se, a čitaoci će to prepoznati, izdvaja autorskom zrelošću koja prevazilazi očekivanja vezana za prve pjesničke radove mladih autora.

Naslovna pjesma “Vampir u srcu Evrope” ujedno predstavlja i jedan od centralnih simbola zbirke: Bosnu, poetski opisanu kao prostor obilježen historijskim ranama, ali doživljen kao lično iskustvo mlade osobe.

– Ova slika može imati više tumačenja. Prvo može biti usmjereno na pojedince koji su neoodgovorni prema preuzetim javnim dužnostima, pa poput vampira crpe ono dobro kojim ova država raspolaže i ostavljaju za sobom pustoš. Drugo značenje jeste da vampir u srcu Evrope predstavlja Bosnu u smislu krvi koja je prolivena na njenom tlu tokom njene historije, dok prema trećem čitanju, vampir je neko ko je ustao iz mrtvih, a Bosna se više puta dizala nakon što su je pokušali pripojiti, osvojiti i uništiti. Uvijek se vraćala i još stoji tu – kaže nam mlada pjesnikinja. 

Patriotizam lišen parola

Jedna od formalno najzanimljivijih karakteristika zbirke jeste činjenica da je svaka pjesma napisana i bosančicom i latinicom. Riječ je o postupku koji, uz estetski efekat, govori o odbacivanju ili prihvatanju jednog dijela vlastitog identiteta.

– Bosančicu, to jest neke njene osnove, sam naučila pisati u drugom razredu medrese na časovima bosanskog jezika. A u knjigu sam je uvrstila jer sam primijetila da naš narod, nažalost, razvija averziju prema ćirilici, koja je zapravo samo kurzivna bosančica, pismo koje se vijekovima koristilo u našim sredinama. U tome sam primijetila da ljudi zapravo iz neznanja odbacuju ono što je bilo i trebalo bi ostati naše – napomenula je Medina. 

Kroz zbirku su prisutne brojne intertekstualne reference na književna djela i autore koji su oblikovali Medinino čitalačko i poetsko iskustvo. Tako se dio pjesama može čitati kao direktno obraćanje Selimovićevim ili Mulabdićevim likovima. 

– Pa zapravo sam se oslonila i napravila referencu s djelima koja su meni bliska. Naprimjer, 'Derviš i smrt' je moja najdraža knjiga, jer prati tokove svijesti i većinom čitam takvu literaturu. Zatim, kod Mulabdića imamo Ahmeta iz 'Zelenog busenja' s kojim se mogu identificirati, jer je radnja smještena u Maglaju, pa kao mještanin razumijem zašto se on borio za taj grad na obalama Bosne – istakla je Medina.

Dio pjesama je posvećen patriotskim temama, koje su lišene deklarativnog tona i parola. Umjesto patetike, u njenim stihovima prisutan je ličan, često i tih odnos prema Bosni, oblikovan iskustvom mlade osobe koja domovinu posmatra i emotivno i kritički.

– Prilikom pisanja sam birala da pišem o onome što je važno, jer kroz historiju su upravo pjesme ono što se prenosilo kroz generacije. Stihovi su nešto što se lakše pamti od cijele rečenice koja stoji u romanu. Tako sam birala da spomenem neke važne historijske ličnosti poput kapetana Gradaščevića ili generala Mehmeda Alagića. Također smatram važnim da, kada govorimo o svojoj historiji, budemo ponosni na to što imamo, ali da ne živimo od prošlosti, nego da kreiramo nešto i za budućnost. To jest, historija se piše upravo u trenutku u kojem živimo, pa da gledamo šta smo tu napisali – jedna je od Medininih poruka.

“Nismo Turci”: Poezija kao odgovor stereotipima

Za književnost je, također, važan i stav prema pročitanom, a među Medininim pjesmama postoje stihovi koji se mogu okarakterisati kao "obračun s književnim neistomišljenicima".

Takvi stihovi su naprimjer: 'Nismo Turci, Gundulić Ivane / Bošnjaci smo, čuj Mažuraniću / Andrija vam kroz stihove zbori / od Bošnjana sav je narod ovi'. 

– Ta pjesma je napisana prilikom obrade lektire 'Smrt Smail-age Čengića'. Prije osvrta na ovo djelo, referirala bih se na Andriju Kačića Miošića koji je napisao pjesmu o Bošnjacima u kojoj sve katolike, pravoslavce i muslimane naziva Bošnjacima. Tek će se kasnije u književnosti javiti Ivan Gundulić ili Ivan Mažuranić, koji u djelu 'Smrt Smail-age Čengića' govori da su Bošnjaci Turci, te ih predstavlja kao neke divljake i zlostavljače. To, naravno, nije nešto što je utemeljeno historijskim dokazima ili činjenicama. Također, u Njegoševom 'Gorskom vijenccu' se Bošnjaci nazivaju Turcima. Ponovo, nakon nekog vremena, u 21. vijeku, jedan general dođe da se 'osveti Turcima u Srebrenici', na prostoru gdje uopšte ne žive Turci – naglasila je naša sagovornica.  

Na koncu, "Vampir u srcu Evrope” neće ostaviti utisak knjige napisane da bi dokazala zrelost, iako će je nenametljivo pokazati. Čitalačkim iskustvom, spremnošću da se čita ono što je "kolektivno nepoželjno", ali s jasnim stavom prema pročitanom i stihovima koji su odraz stvarnog i ličnog, umjesto pretencioznog i tuđeg iskustva.

(Nedim Gondžić/Preporod.info)