Srebrenica 9. januara: Diranje u rane umjesto pokajanja i saosjećanja (VIDEO)

Ekipa Media centra Islamske zajednice danas je boravila u Srebrenici. Tokom posjete je sa nekoliko sagovornika razgovarano o atmosferi i emocijama koje kod mještana i porodica žrtava genocida izaziva obilježavanje neustavnog dana entiteta RS u Sarajevu.

Podsjećamo, obilježavanje centralne proslave danas je, za razliku od prethodnih godina kada je održavano u Banja Luci, organizovano u Istočnom Sarajevu.

U samoj Srebrenici, uz uobičajene zastave postavljen je i veliki plakat kojim se uz čestitku najavljuje obilježavanje današnjeg dana.

Bošnjaci Srebrenice, porodice žrtava genocida i povratnici iz godine u godinu osjećaju posebnu nelagodu ovog dana, jer sistemsko obilježavanje svjedoči odustvu pokajanja, nepostojanju poštovanja žrtava i može se razumijevati kao vid provokacije.

Ahmed-ef. Hrustanović, drugi imam Čaršijske džamije u Srebrenici kojem su u genocidu pobijeni svi muški članovi porodice, ističe kako ceremonije na današnji dan posebno naglašavaju razliku između onih koji provociraju i onih koji tuguju.

- Obilježavanje 9. januara za nas žrtve genocida u Srebrenici predstavlja provokaciju i vid slavljenja nad zlom koje su počinili, paljenjem sela, ubijanjem i protjerivanjem stanovništva. Nasuprot tog slavlja je tuga porodica žrtava. Oni krše Ustav, mi ne kršimo. Očigledno rade šta hoće, dok se nama nekad ne dozvoljava ni da govorimo o onome što smo preživjeli. Svako od žrtava se na današnji dan osjeća nalagodno i nesretno. Na neki način i uplašeno, jer nije bilo adekvatne kazne za ono što je počinjeno nad nama - kazao je Hrustanović.

Alija Tabaković, šef Kluba Bošnjaka i delegat u Vijeću naroda entiteta RS je kazao kako današnji, kao i svaki drugi dan povratnike podsjeća na opredjeljenost za život na svom ognjištu.

- Ovo je ništa drugo nego sjećanje na dan kada je počela agresija, a što će kasnije rezultirati i genocidom nad Bošnjacima. Nas ovo obilježavanje ne podsjeća ni na šta drugo nego na one koji su odlučili, a kasnije i izvršili genocid. Mi se nećemo pokolebati u odluci da nastavimo živjeti ovdje na našim vijekovnim ognjištima, a jasno nam je, kao i cijelom civilizovanom svijetu šta je bio plan i ko ga je izvršio. Ponosni smo što ne pripadamo toj kategoriji ljudi, jer, iako je bolno, bolje je biti žrtva nego počinilac zločina - kazao je Tabaković.

Analizirajući organizaciju proslave, kao i stanje u Srebrenici na današnji dan, Tabaković je uputio i jednu optimističnu poruku.

- Ovdje u Srebrenici nije bilo nekih posebnih detalja osim jučerašnjeg folklora nekih 50-60 ljudi. Iz godine u godinu ih je sve manje i manje. Nekad sam utiska da nema medijske pažnje, bilo bi potpuno potisnuto. Čak i ovaj postupak Milorada Dodika kojim je događaj premjestio iz Banja Luke u Istočno Sarajevo sugeriše da to nije više toliko interesantno u Banja Luci, pa bi ovako moglo izazvati više medijske pažnje - zaključio je Tabaković.

Majku Fadilu Efendić smo sreli u njenoj suvenirnici ispred Memorijalnog centra gdje, uz sve što prodaje, gostima nudi prijatan doček i toplu riječ. Takvo gostoprimstvo nije izostalo ni danas unatoč pomiješanim osjećajima razočarenja i bola zbog sistemskog podsjećanja na genocid, te nepostojanja barem deklarativnog pokajanja.

- Ako je ovo vjerska slava, neka se slavi. A što se tiče političkog obilježavanja, ovo može biti samo dan žalosti zbog svega što su učinili svojim komšijama Bošnjacima. Sramno i strašno je slaviti to, čak izvan ljudskog razuma. Uradili su ono što nisu smjeli ni trebali, pa sad nakon genocida i utvrđene istine to proslavljaju. To se može razumjeti samo kao provokacija i kao slavljenje tuđeg bola - poručila je.

Današnji dan ne smatra drugačijim od ostalih, pa ga provodi radno.

- Što se mene tiče, radim punih 16 godina. Neradni su mi samo prvi bajramski dani. Nikad nisam ni pomislila da ne radim, čak ni nekim drugim danima, a posebno ne 9. januara - kazala je Fadila Efendić.

Život u Srebrenici odvija se tokom cijele godine, unatoč brojnim izazovima kakav je današnji. Povratnici i porodice žrtava organizacijom svojih života svjedoče ljudskost i principijelnost. 

Njihove riječi, čak i one koje su neposredna reakcija na provokacije, nemaju mržnje u sebi. Tek gorko razočarenje.

(Preporod.info)