Dova u Kur’anu

Piše: Ahmed Adilović

Najčešći termin koji se u Kur’anu koristi za dovu je du'a' spomenut 20 puta. Pored njega, termin da've (naveden je šest, a da'va  četiri puta). Sve su to glagolske imenice/masdari od glagola de'a-jed'u koji ima više značenja: zvati, dozivati, pozivati, blagosloviti, moliti se (Bogu) itd. S obzirom na to, leksičko značenje ovih termina je: zov, dozivanje, prizivanje, poziv, molitva, dova, molba, traženje, blagoslov i sl.

U islamskim znanostima postoji više definicija ovih termina, a jedna od najobuhvatnijih je: skrušena molitva Bogu, kojom molitelj od Njega traži da mu podari ono što je dobro i korisno, te da ga sačuva onoga što je loše i štetno. Iz toga se vidi da je dova iskreno obraćanje stvorenja svome Stvoritelju, Allahu, dž.š., s molbom da im On i na dunjaluku i na ahiretu podari ono što je korisno i za njih i za druge, te da i njih i druge na oba svijeta zaštiti od onoga što je loše i štetno. Dovu mogu upućivati sva razumna bića: ljudi, džini i meleki.

Što se tiče izvedenica iz glagola de'a-jed'u, u Kur’anu su najčešće zastupljeni njegovi razni glagolski oblici (u raznim vremenima i različitim licima) - u više od 170 slučajeva, te imenski oblici (glagolska imenica i particip aktivni) u 36 slučajeva. To govori o velikoj zastupljenosti u Kur’anu riječi u kojima su navedene izvedenice iz glagola de'a-jed'u, odnosno, to govori o dovi i upućivanju dove kao važnoj temi u Kur’anu.

Značaj dove

Značaj dove se može vidjeti iz više argumenata, a navest ćemo samo neke:

1. Dova je iskonska i nasušna potreba manjkavih i nesavršenih bića da se obraćaju Onome ko je savršen, ko sve zna i može, koji ih je stvorio, koji im daje život i ostale blagodati, te pred kojim će na Sudnjem danu račun polagati. Dova je neophodna i prisutna u životu ljudi od prvog čovjeka, tj. Adema, a.s., do kraja života na ovom svijetu, a to će biti i na budućem svijetu.

2. Mnogi islamski učenjaci navode da je dova vjerovatno najvažniji vid ibadeta, najbolji način približavanja Stvoritelju i jedno od najboljih djela. Dova je sastavni dio svih ibadeta i svih dobrih djela.

3. Allah, dž.š., naređuje činjenje dove i prijeti onima koji to ne čine: "Gospodar vaš je rekao: Upućujte Mi dove, a Ja ću vam se odazivati! Oni koji iz oholosti neće da Me obožavaju, sigurno će u Džehennem ući poniženi!" (Mu'min, 60)

4. I u sljedećem ajetu Allah, dž.š., naređuje da Mu se upućuju dove, uz iskreno vjerovanje: "On je Živi, nema boga osim Njega, zato se Njemu obraćajte, iskreno Mu ispovijedajući vjeru!" (Mu'min, 65)

5. U Kur'anu su navedeni brojni primjeri dova Božijih poslanika i iskrenih vjernika.

6. U nekoliko kur'anskih ajeta navodi se da i meleki upućuju Allahu, dž.š., dove, moleći Ga da sačuva vjernike i oprosti im njihove grijehe. Tako npr. u jednom ajetu se kaže: "A meleki veličaju i hvale Gospodara svoga i traže oprost za one koji su na Zemlji." (Šura, 5)

7. Allah, dž.š., u Ku'ranu izričito kaže da je On blizu onih koji Mu upućuju dove i da On ispunjava njihove molbe: "A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu." (Bekara, 186)

8. Allah, dž.š., naređuje Poslaniku da bude uz one koji upućuju dove svome Gospodaru i da ih ne napušta: "Budi ustrajan uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da zadovoljstvo Njegovo zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu…" (Kehf, 28)

9. Božija kazna neće zadesiti ljude sve dok Mu upućuju dove i traže oprost: "Allah ih neće kazniti dok god oni traže da im se oprosti!" (Enfal, 33)

10. Kur'an počinje i završava dovom i cijeli njegov tekst je prožet dovama. Naime, prva sura u Kur’anu, tj. Fatiha, je u stvari dova, a posljednje dvije sure, Felek i Nas, su također dove. Pored toga, u stotinama kur’anskih ajeta se govori o dovi, ili se navode primjeri nekih dova. Tolika zastupljenost dove u Kur’anu jasno ukazuje na njenu važnost i značaj.

11. Govoreći o važnosti dove, Muhammed, s.a.v.s., između ostalog, kaže: "Kod Allaha nema ničeg plemenitijeg od dove!" (Hadis bilježe: Ahmed, Tirmizi, Ibn Madže i dr.)

12. U drugom hadisu, on kaže: "Dova je ibadet!" (Ahmed, Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madže i dr.) Neki islamski učenjaci taj hadis tumače tako da je dova većina ibadeta i da je najbolji ibadet.

13. Dodatno ukazujući na važnost dove, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Ono što je suđeno da se desi može spriječiti samo dova." (Ahmed, Tirmizi, Ibn Madže) Pojašnjavajući značenje ovog hadisa, islamski učenjaci kažu da Allah, dž.š., zbog nečije dove u nekim situacijama promijeni ono što je bilo suđeno. Npr. čovjeku bude određeno da mu se desi šteta ili iskušenje, ali Allah, zbog iskrene dove tog čovjeka, odredi da se to ipak ne desi.

14. Navodeći još jedan razlog upućivanja dove Stvoritelju, Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Ko ne traži od Allaha, On će se rasrditi na njega!" (Ahmed, Tirmizi, Ibn Madže i dr.)

15. U životopisu Poslanika, s.a.v.s., i vjerodostojnim hadisima, se navodi da je Poslanik učio zikr i činio dove u skoro svim situacijama i svakog dana, od ustajanja ujutro do lijeganja u postelju navečer. To govori koliku ulogu je u Poslanikovom životu igrala dova i primjer je koji trebaju slijediti muslimani.

Dove navedene u Kur'anu

Kur'an navodi dove ljudi od početka do kraja ovoga svijeta, ali i na onom svijetu, tj. ahiretu. Pored toga, navodi i dove džina i meleka. Oni čije su dove, odnosno molitve Stvoritelju, navedene u Kur'anu, mogu se razvrstavati po različitim kriterijima (dunjaluk - ahiret; ljudi - meleki - džini; pojedinci - grupe; muškarci - žene…). Evo nekoliko kategorija osoba čije dove su navedene u Kur'anu:

1. Adem, a.s., i hazreti Hava. Poznato je da su Adem, a.s., i hazreti Hava, nakon što su stvoreni, jedno vrijeme boravili u Džennetu te da ih je šejtan uspio nagovoriti da prekrše Božiju naredbu, tj. da kušaju plod zabranjenog drveta. Shvativši da su počinili grijeh, pokajali su se i obratili svome Stvoritelju: "Gospodaru naš, sami smo sebi nepravdu učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti gubitnici!" (A'raf, 23) Važna pouka je da čovjek može pogriješiti, ali izlaz iz te situacije je da se što prije pokaje i zatraži oprost od Gospodara svjetova.

2. Šejtan, odnosno Iblis. Kur'an na nekoliko mjesta navodi kazivanje o tome kako se Iblis odbio pokoriti Allahovoj naredbi da se pokloni Ademu, a.s. Kada ga je Allah upitao zašto nije izvršio naredbu, on je odgovorio da je bolji od Adema. Tada ga je Allah ukorio i naredio da izađe iz Dženneta, a on se Njemu obratio riječima: "Daj mi vremena do Dana njihova oživljenja!"(A'raf, 14), moleći Ga da mu da vremena dok god postoji ovaj svijet da zavodi ljude, pa mu je to Allah odobrio. Jedna od značajnijih poruka toga kazivanja je da Iblis nije priznao svoju grešku i nije se pokajao, zbog čega je zaslužio vječno prokletstvo. Zato vjernici ne trebaju ustrajavati u griješenju, nego se trebaju što prije pokajati i zaslužiti Božiji oprost.

3. Božiji poslanici. Njihovi životni zadaci su bili važniji i teži od zadataka običnih ljudi, a imali su i iskušenja i teškoće veće nego drugi ljudi. Zato su dobar primjer ostalim vjernicima kako se ponašati i kakve dove učiti u raznim situacijama. U Kur’anu su navedene neke od dova Adema, Nuha, Huda, Ibrahima, Ismaila, Luta, Jusufa, Ejjuba, Junusa, Musaa, Sulejmana, Zekerijjaa, Isaa i Muhammeda - neka je na njih Allahov mir i spas. Navest ćemo neke od njih.

U Kur’anu se na više mjesta govori o Nuhovom, a.s., pozivanju ljudi na Pravi put tokom 950 godina, ali je broj sljedbenika bio mali. Kada je iscrpio sve mogućnosti i izgubio svaku nadu da će još neko povjerovati, on, između ostalog, moli Gospodara svjetova: "Gospodaru moj, oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj uđe, i vjernicima i vjernicama, a nevjernicima samo propast povećaj!" (Nuh, 28)

Ibrahim, a.s., je, između ostalog, dovio za uputu i oprost svojim roditeljima te potomcima. Jedna od tih dova je: "Hvala Allahu, koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, uslišava molbe. Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju! Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima na Dan kad se bude polagao račun!" (Ibrahim, 39-41)

Ejjub, a.s., je imao mnogo djece i imetka, pa je poslije iskušan gubitkom i djece i imetka, te velikom bolešću zbog koje su ga napustili skoro svi ljudi. Međutim, on je bio ustrajan u svojoj vjeri i izdržljiv u bolesti, ne gubeći nadu u pomoć Svemogućeg Stvoritelja. Kada je teret iskušenja dostigao vrhunac, obratio se Gospodaru, o čemu govore sljedeći ajeti: “I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: ‘Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!’ – odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, čeljad njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju.” (Enbija’, 83-84)

Junus, a.s., se naljutio na svoj narod zato što nisu prihvatali Pravi put i bez dozvole Gospodara svjetova otišao od njih, pa je Allah dao da dospije u more i da ga proguta kit. U toj teškoj situaciji on se pokajao zbog svog postupka i obratio se Allahu, dž.š. O tome Kur'an kaže: "I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti" pa poslije u tminama zavapi: Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, ja sam zaista nepravedno postupio! - odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike." (Enbija', 87-88)

4. Vjernici i vjernice. U Kur'anu se navode dove iskrenih vjernika, sljedbenika raznih Božijih poslanika. Nekada se precizira o kojim vjernicima se radi, a nekada ne. To je lijep primjer vjernicima kako se treba obraćati Allahu, dž.š., i šta treba od Njega tražiti. Navest ćemo i neke od tih dova.

Stanovnici pećine i havarijjuni. Stanovnici pećine su bili mladići koji su, vidjevši da zlo nadvladava, sačuvali sebe i svoju vjeru sklonivši se u pećinu. Tada su se obratili Gospodaru riječima: "Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost!" (Kehf, 10) Havarijjuni su bili učenici i pomagači Isaa, a.s. Kada je većina naroda odbila prihvatiti Pravi put, oni su čvrsto stali uz Isaa, a.s., i obratili se Svemogućem Stvoritelju: "Gospodaru naš, mi u ono što Ti objavljuješ vjerujemo i mi Poslanika slijedimo, pa nas upiši među one koji su posvjedočili Istinu!" (Ali Imran, 53)

Imranova i Faraonova žena. Imranova žena je primjer kako se u usmjeravanju i odgoju potomstva treba tražiti Allahova pomoć od samog početka. Naime, dok je bila trudna, molila je Allaha, dž.š.: "Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!" (Ali Imran, 35) A kada je rodila kćerku, ona se obratila svome Gospodaru i, između ostalog, rekla: "Gospodaru moj…, nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog šejtana!" (Ali Imran, 36) Faraonova žena je primjer ustrajnosti na Pravom putu i u najtežim situacijama. Ona je bila supruga najvećeg neprijatelja Pravog puta, ali je ostala čvrsta u vjeri i nije dozvolila da je išta pokoleba. Između ostalog, dovila je: "Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu, spasi me od faraona i njegovih postupaka, i izbavi me od naroda nasilničkog!" (Tahrim, 11)

Vjernici i vjernice općenito. U Kur’anu je navedeno više dova koje su upućivali vjernici i vjernice, bez navođenja o kojim osobama se radi. To znači da su te dove univerzalne i da su dobar primjer ostalim vjernicima kako se trebaju obraćati Allahu, dž.š. Jedna od tih dova je: "Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u vatri!" (Bekara, 201) U hadiskim predajama se navodi da je Muhammed, s.a.v.s., najviše tu dovu učio. Na kraju sure Bekara navedena je druga, izuzetno značajna dova, jer se u hadisima navodi da su posljednji ajeti te sure objavljeni iz riznice ispod samog Arša. Ta dova u prijevodu glasi: "Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš, pa nam pomozi protiv naroda nevjerničkog!" (Bekara, 286)

Lijepa i sadržajna je i sljedeća dova: "Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: Vjerujte u Gospodara vašeg! - i mi smo povjerovali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko loših postupaka naših, i usmrti nas s dobrima!" (Ali Imran, 193)

U Kur'anu je navedena i dova koju vjernik treba upućivati u zrelom dobu života: "Gospodaru moj, dozvoli Mi da ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i ja sam musliman." (Ahkaf, 15)

To znači da su te dove univerzalne i da su dobar primjer ostalim vjernicima kako se trebaju obraćati Allahu, dž.š.

(Cijeli tekst čitajte u printanom izdanju Preporoda)