Sarajevska šetnja: Sarajevo u Putopisu Evlije Čelebije

U današnjem izdanju Sarajevske šetnje ćemo predstaviti dio onoga što je o Sarajevu zapisao čuveni putopisac Evlija Čelebija, kojeg smo mnogo puta citirali.

U svom Putopisu za Sarajevo kaže krasan i malen grad, sazidan od kamena na jednom visokom brdu. Za građevine zapisuje da su na terenu ispresijecanom brdima i dolinama, po pitomim brežuljcima, sa desne i lijeve strane Miljacke. Prema onome što je zapisao tadašnje kuće bile su prizemne, poneke sa spratom. Pokrivane su šindrom ili ćeremitom, a svaka je imala svoju vodu. U Sarajevu ima 70 hiljada kuća, piše Čelebija, od tvrdog su materijala, a najimpozantniji su pašini dvori.

Navodi i veliki broj džamija, ali se za brojku koju navodi kaže da je pretjerana. Neke od džamija i opisuje, tako pominje Ferhad-begovu džamiju, prekrivenu olovom. Pominje natpis koji i danas postoji, na kamenoj ploči nad glavnim ulazom. Natpis je smješten u 4 polja obrubljena dekoracijama.

"Fehad-beg podiže ovu građenu,
Stajalište asketa, dom pobožnih.
Bog nam nadahnu njen kronostih:
Za ljubav Boga, gospodara svjetova"

Čelebija pominje i Gazi Husrev-begovu džamiju, kao mjesto koje je dan-noć puno posjetilaca. Sva pod kupolama, prekrivenim olovom i s kamenim minaretom. Iako na ulazu u džamiju, na mramornoj ploči stoje tri stiha, Čelebija je zapisao samo posljednji: "Bog nam nadahnu hronostih: (Ovo je) stjecište dobročinitelja, Dom onih koji zahvaljuju Bogu."

To su krasne džamije s minaretima, mihrabima i mimberima, te natpisima. Osim džamija opisuje tekije, turbeta, medresu i druge objekte, koje je obilazio. Navodi da Šeher ima mnogo profesora i tumača Kur'ana.

Sarajevo je imala preko 100 česmi, tako zapisuje Čelebija. Iz njih voda stalno teče. One koje su sačuvane i danas privlače pažnju, pa ne čudi da je putopisac dio posvetio sarajevskim česmama.

Iako Čelebija opisuje mnogo toga, zanimljivi su njegovi opisi Sarajski i Sarajlija. Rumeni ljudi, krepki i zdravi, bogobojažljivi, čistog vjerovanja. Za Sarajske kaže da su ljepotice, čedne, u prikladnosti jedinstvene i divna govora.

Oni su daleko od zavisti i mržnje, a sve su staro i mlado, gospoda i sirotinja, istrajni u molitvi. Pa kad u čaršiji brojeći novac čuju poziv na molitvu reknu: Odazivam ti se Bože, i stavljajući novac onako otvoreno, jatimice hrle u džamiju, ne zatvorivši ni dućan.

Zanimljivo je da je zapisao kako stanovništvo izgovara imena skraćeno tako je Mehmed-Meho, Šaban-Šabo, a Hasan-Haso.

Na svijetu ima mnogo gradova po imenu Saraj... ali ovaj bosanski kameni Šeher - Sarajevo je od svih napredniji, ljepši i življi.

(Merima Uzunalić/Preporod.info)