Bureković: Mojih sazova ima po Australiji, Turskoj i Njemačkoj

Čovjeka saz i pjesma opuštaju. Ja se odmaram uz saz. Čovjek mora biti sam sa sobom rahat, da bi i drugi bili rahat od tebe – kaže fojnički sazlija Adem Bureković.

Ističe da su rijetki trenuci kad ne pjeva. A to se vidjelo i tokom razgovora za Fenu, kada je više svirao i pjevao nego pričao. 

Bureković, koji se oko trideset godina bavi izradom i sviranjem saza, ističe da je još kao mali volio slušati saz, i to stare sazlije koji su svirali i pjevali iz duše. Ističe da je volio još šargiju i violinu.

Govoreći o sevdahu, Bureković kaže da je on u Bosni kultura, tradicija koja se prenosi s koljena na koljeno.

– Pjeva se polahko, a ne kao današnje pjesme gdje imate po jedan-dva lista. Treba ih čitati da bi pjevao. Prije su bile osjećajnije, sve se iz života pjevalo – kaže Bureković.

Sazove pravi od raznih vrsta drveta, javora, trešnje, oraha, šljive. Kaže Bureković da je dobar i dud samo ga malo ima. Saz može da ima osam žica, a može i da bude manji, sa šest, a ima ih i većih sa devet i više.

– Mojih sazova ima po Australiji, Turskoj, Njemačkoj – kaže Bureković, dodavši da kad je riječ o gradnji sazova, to danas mlade ne interesuje, mada mušterija još ima.

(Preporod.info)