Prof.dr. Amir Karić: Ko bi imao korist, a ko štetu od bošnjačkog euroskepticizma?

Prof. dr. Amir Karić, dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli svojim analizama, a koje su čitatelji Preporod.info portala već imali priliku čitati, precizno dijagnosticira stanje u kojem se nalazi bosanskohercegovačko društvo.

U razgovoru za naš portal, profesor Karić govori o pojavi koja nije toliko strana u jednom dijelu Bosne i Hercegovine, ali jeste strana i jeste opasna po Bošnjake, a to je euroskepticizam.

O pokušaju jačanja euroskepticizma kod Bošnjaka, prof.dr. Karić govorio je i na sjednici Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, a njegovo izlaganje izazvalo je veliku pažnju sabornika.

Upozorio je na pojavu u javnom diskursu, koju je nazvao euroskepticizmom u nastajanju. 

- Ukazivao sam i ranije na tu pojavu u nekoliko javnih predavanja koja sam držao u više gradova u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu višestrukost komunikacijskih kanala unutar Islamske zajednice i značaj poruka koje se posredstvom njih upućuju javnosti općenito, a posebno muslimanskoj, osjećao sam obavezu svoje uvide o ovoj krajnje osjetljivoj i izuzetno delikatnoj temi podijeliti sa članovima Sabora Islamske zajednice i cijelim rukovodstvom Islamske zajednice - kazao je profesor Karić.

Podsjetio je da se tokom nekoliko proteklih godina na internetu objavljuju sadržaji kojima se upućuju Bošnjaci, izričito ili konotativno, da preispitaju svoje strateško političko opredjeljenje u pogledu priključenja Evropskoj uniji (EU), a samim time i NATO-u,  pa i svoju civilizacijsku pripadnost Zapadu, koji se prikazuje kao ontološki neprijatelj muslimana, dakle Bošnjaka, kojima i nije mjesto na takvome Zapadu.

- Postavlja se pitanje odakle bi mogao dolaziti poticaj za takav diskurs, odnosno gdje bi mogao biti njegov izvor.

Zapravo, pravo pitanje koje treba postaviti glasi: ko bi mogao imati interes da kod Bošnjaka razvija euroskepticizam?

U ovom smislu, Bosna i Hercegovina  je geopolitički interesantna evropskim silama i SAD-u s jedne, te Rusiji i Turskoj, s druge strane. Od sticanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine 1992. godine do danas, jedinstvena je podrška Bošnjaka službenoj politici bosanskohercegovačke vlade za članstvo u NATO-u i EU. S druge strane, iako Turska ima svoje interese na Balkanu, dakle i u Bosni i Hercegovini, zato što ovaj prostor predstavlja njenu strategijsku dubinu, zvaničnici Republike Turske su do sada višestruko i nedvosmisleno isticali podršku članstvu Bosne i Hercegovine u NATO savezu i EU. Međutim, ruski interesi i nastojanja su drugačiji i suprotni od proklamovanog opredjeljenja Bosne i Hercegovine - pojasnio je profesor Karić.

Smatra da unazad nekoliko godina postoje jasne indicije, a nakon agresije na Ukrajinu, i neskriveno rusko djelovanje koje ima za cilj sprečavanje članstva naše zemlje u NATO-u.

- Istovremeno, mnoge grupacije koje djeluju kao ruska agentura na kreiranju javnoga mnijenja u ovom regionu, na društvenim mrežama aktivno rade na proizvođenju antizapadnog raspoloženja u Bosni i Hercegovini. Koristeći se nizom historijskih, kulturoloških, religijskih i ekonomskih faktora, ta aktivnost je već kreirala mišljenje većine stanovništva u Srbiji protiv članstva u EU, a o članstvu u NATO-u suvišno je išta govoriti. Većina srpskog stanovništva u Bosni i Hercegovini, također ima prorusko i antizapadno raspoloženje. Ukoliko bi se kod Bošnjaka razvilo antizapadno, što bi praktično značilo anti-EU i anti-NATO raspoloženje, ruski interesi bi bili zadovoljeni. Znajući da Bošnjake ne mogu usmjeriti proruski i računajući na religijski i kulturološki sentiment Bošnjaka u pogledu Turske, spomenute proruske grupacije na društvenim mrežama vode propagandu nastojeći kod Bošnjaka formirati protursko i antievropsko, odnosno antizapadno raspoloženje. Konačno, cilj je spriječiti ili barem ometati širenje NATO-a i Evropske unije na Balkanu priključenjem Bosne i Hercegovine ovim organizacijama. Raspoloženje hrvatskog naroda za njih nije od presudnog značaja zbog njegove malobrojnosti. Ipak, preko uvlačenja HDZ BiH političke i poduzetničke elite u velike ekonomske aktivnosti, osigurali su njihovu pasivnu podršku za svoje interese u Bosni i Hercegovini - navodi on.

Ističe kako bi posljedice eventualne strateške preorijentacije Bošnjaka bile bi katastrofične za međunarodni položaj Bosne i Hercegovine, a time i položaj Bošnjaka u 21. stoljeću. Smatra da bi njihov učinak bio ravan teškim posljedicama kampanje za iseljavanje iz Bosne u Tursku, odnosno u unutrašnjost Osmanskog carstva, poslije njegovog povlačenja i uspostave Austro-Ugarske uprave u Bosni i Hercegovini 1878. godine.

- Kampanja iseljavanja je vođena od strane brojnih Bošnjaka, među kojima je bilo i uleme i špekulanata-nakupaca pokretne i nepokretne imovine koja se prodavala u bescjenje, a podržavale su ih Austro-Ugarska i Osmansko carstvo. Na sreću, bilo je i onih Bošnjaka "razumom obdarenih", koji su dugoročnije razmišljali i sagledavali interese naroda, ne dopuštajući da ih vode emocije ili trenutni interesi pojedinih dijelova društva. Kampanju za iseljavanje danas označavamo kao grešku sa stoljetnim posljedicama. Javni govor koji ima za posljedicu razvijanje euroskepticizma kod Bošnjaka, jednak je onovremenom pozivanju Bošnjaka na iseljavanje pred kraj 19. stoljeća - kazao je profesor Karić.

Odgovarajući na pitanje koliko na opće raspoloženje Bošnjaka i mogući euroskepticizam utiču konstatacije da je ponašanje Evrope prema Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. bilo je licemjerno i da danas kroz odluke visokog predstavnika uvodi nedemokratske standarde u našoj zemlji, profesor Karić je istakao da mi, kao mala država, ne možemo diktirati pravila velikim silama.

- Sve su te konstatacije tačne: da su evropske sile počinile mnoge zločine po svijetu tokom proteklih pet stoljeća, da su mirno posmatrale zločine u Bosni i genocid nad Bošnjacima, i da nam nameću nedemokratska rješenja. Preporučio bih čitaocima vrlo dokumentovanu knjigu francuskog historičara Georges Bensoussan "Evropska strast za genocidom", koja je objavljena u Zagrebu 2010. godine. Sam naslov zorno kazuje o sadržaju knjige koji donosi, zaista zastrašujuće činjenice o zločinima koje su Evropljani radili tokom proteklih pet stoljeća. O našem gorkom iskustvu prepuštenosti pokušaju uništenja ovdje ne treba ništa objašnjavati, zato što smo to doživjeli. Razumljiva je i ozlojeđenost zbog odluka visokog predstavnika koje su suprotne demokratskim standardima kao i podrška Ureda visokog predstavnika i pojednih evropskih centara moći da se spriječi ulazak u novi mandat vlasti stranci koja je ubjedljivi relativni pobjednik posljednjih izbora. Sve su to činjenice. Unatoč svemu rečenom, mi nismo u prilici da ispravljamo historijske nepravde koje su urađene i koje se još uvijek rade po svijetu. Ni na koji način ne možemo kazniti evropske zemlje zbog licemjernog odnosa prema nama tokom agresije od 1992. do 1995. godine, niti mi možemo diktirati pravila ponašanja velikim silama - kaže profesor Karić.

Prema njegovim riječima, male zemlje kao što je Bosna i Hercegovina jedino što može ispravno uraditi jeste da se ne priključe kompoziciji koja će ih odvesti u krivom pravcu historije, odnosno da ne izaberu krivu stranu.

- Ovo govorim u novim okolnostima nove blokovske podjele, okolnostima koje su nastale agresijom Rusije na Ukrajinu kada se i velike i mnogoljudne države moraju nedvosmisleno opredijeliti. Opredjeljenje Bosne i Hercegovine determinirano je njenom euro-atlantskom strateškom vanjskom politikom i geopolitičkom pozicijom. Zato oni koji imaju važne društvene uloge moraju u svome javnom djelovanju praviti jasnu razliku između kritike pojedinih odluka  i opće i neselektivne kritike Visokog predstavnika, i jasnu razliku između kritike povremenih politika zapadnih centara moći prema Bosni i Hercegovini i neselektivnog antizapadnog narativa ili kampanje. U ocjeni ovakvih okolnosti emocije nemaju mjesta. Mora se trezveno, utemeljeno i krajnje racionalno procjenjivati šta je najbolji naš interes, ali ponekad i šta je za nas najmanje štetno - kazao je na kraju razgovora profesor Karić.

(Alem Dedić/Preporod.info)