STARI ZANATI - Bosanac iz Bratunca najpopoznatiji majstor za izradu violina

 Omer Mujić, koji je omiljen u kraju gdje je našao životno stanište, kaže kako mu je kovački zanat pomogao da postane „užički Stradivari“, našalivši se kako je slavnog italijanskog majstora prevazišao jer, kao kovač, sam sebi izrađuje alate

Omer Delić je još kao mladić stigao iz rodnog Bratunca u Sevojno kod Užica, završio kovački zanat u građevinskoj firmi „Zlatibor“, osnovao porodicu i ostao do danas. Omerove kovačke majstorije su priča za sebe, kažu kako mu u kovanju i kaljenju gvožđa nema ravnog, ali je vremenom postao nadaleko poznatiji kao majstor za izradu violina. „Kovač violina“, kako ga neki oslovljavaju , za 35 godina izradio je preko 30 violina vrhunske kvalitete koje su dospjele u najpoznatije muzičke i ine institucije u Srbiji, regionu i Evropi.

Omer se prisjeća kako je zavolio kovački zanat i počeo izrađivati violine: - Još kao dječak gledao sam i divio se Romima kaji su u Bosnu stizali na vašare svirali i pjevali uz te divne instrumente koji su za mene imali zlaćani sjaj. Moj san se ispunio izrasdom prve violine prije 35 godina koju čivam kao najveću dragocjenost!

Užički Stradivari

Omer Mujić je omiljen u kraju gdje je našao životno stanište i veoma cijenjen kao majstor svog zanata i komšija koji je pomogao mnogima. Kaže kako mu je kovački zanat pomogao da postane „užički Stradivari“, našalivši se kako je slavnog italijanskog majstora prevazišao jer za Stradivarija su alate izrađivali drugi, a on,kao kovač, to čini sam. Omer veli: - Zadovoljstvo je kada u svojoj kovačkoj radnji iskujem sve što oči vide, potkujem i okujem, ali violina me ispunjava cijelog i kao majstora i čovjeka. Pjevušim dok djeljam džefer javorovo drvo sušeno dvanaestak godina, sve dok iz njega nje poteknu omiljeni zvuci, a magija tek uslijedi kada ga oblikujem da dobije izgled viloline i kada iz nje začujem kako moje duša šapće.

Džefer javor

Omer priča: - Drvo je specijalno, džefer javor, nalazim ga u Bosni u mjestu Olovo, raste i na Bjelasici u Crnoj Gori, to je lišćar koji raste na visini od preko hiljadu metara. Najveći deo violine je od javora, samo gornji manji dio daske je od smrče. Džefer javor mi emljac u Bosni odsjeku, drvo mora biti staro desetak godina, tačno se zna koji dio stabla ide, počev od korijena i koja strana stabla, zavisno od toga kako je drvo bilo okrenuto prema suncu i kakvi su mu godovi. Najvažnije je da drvo odstoji, jer od sirovog drveta violina nikada neće „propjevati“. Kod izrade violine nema sredine, ili će biti dobro urađena, ili ne valja. Za 200 radnih sati izradim otprilike jednu violinu. Uz ovaj posao, u mojoj skromnoj kovačnici popravljam i gitare, mandoline, tamburice, bio je nadavno i jedan kontarbas.Volim sve žičane instrumente, ali ipak najviše violinu.

Kovački zanat nestaje

 „Užički Stradavari“, porijeklom iz Bosne, kaže kako njegovih unikata najviše ima u muzičkim školma u Užicu, Čačku, Kraljevu. S ponosom ističe kako je njegov mlađi sin, koji je završio Muzičku akademiju u Sarajevu, prdaje violinu u Muzičkoj školi u Užicu. - Sin je taj koji prvi proba kvalitet instrumenta kada izađe ispod moje ruke – dodaje i u sjeti pojašnjava kako kovački zanat polahko odlazi u zaborav. – Od kovačkog zanata napravio sam kuću, zakućio se i iškolovao djecu, pa i danas nešto otkujem i potkujem. U selima oko Užica ima još poneki kovač koji uglavnom potkivaju konje, naoštre motiku i budak, otkuju sjekiru. Tako je i u mojoj skromnoj kovačkoj radionici. Naoštrim kakvu poljoprivrednu alatku ili dlijeto za kamenoresce. Što je najvažnije mušterije dođu i odu zadovoljni!