Sarajevska šetnja: Šahdidar - zaboravljena vakifa Sarajeva

Prethodnih sedmica imali ste priliku da se djelimično upoznate sa vakufima Gazi Husrev-bega i ostavštinom Isa-bega Ishakovića.

Danas ćemo ukazati na neopravdano zapostavljene zadužbine žena, koje su doprinijele razvoju Sarajeva i poboljšanju života ljudi.

Teško je utvrditi broj ženskih vakufa, ali na osnovu postojećih vakufnama koje se čuvaju, moguće je pronaći podatke, tako se ženska imena među vakifima susreću se veoma rano, još od prvih uvakufljenja u Sarajevu.

U tom periodu mahale su se u gradu najčešće formirale oko džamija koje su bile vakuf i nosile imena svojih vakifa, a iz njihovih imena da se zaključiti da su ih uvakufljavale upravo žene, tako su poznate Dudi-hatun, Sinan-vojvode hatun na Vratniku i mahala Haseći hatun mahale, koje svjedoče da su se rano u Sarajevu pojavile i vakife.

Iako su mnogi, skoro svi, čuli o vakufu Husrev-bega, nepoznato je ime Šahdidar. Ona je bila supruga Gazi Husrev-bega, iako poznata u svoje vrijeme, danas se o njoj malo ili nikako govori.

Ono što je zanimljivo o ovoj lijepoj vakifi je da je rodom iz Sarajeva, te da je bila robinja kod sestre Husrev-bega, Neslišah. Nakon što se zaljubio Gazi Husrev-beg je oslobodio i oženio se njome, tako postaje kaduna, a kasnije i vakifa.

Podaci iz vakufname Šahdidar govore o veličini vakufa, ali i osobinama same vakife. Iako je njen vakuf u potpunosti izgubljen, o njemu svjedoči sačuvana vakufnama. U vakufnami svjedoči da joj je želja da njena djela traju dok je vremena, trudeći se da pridobije milost Onoga kome pripada uzvišenost i veličini, onda kada imetak ne bude od koristi.

O tome da je Šahdidar bila poznata u Sarajevu, govori i činjenica da je vakufnami nije navela gdje se nalazi mesdžid koji je podigla i sagradila u jednoj od mahala Sarajeva, jer je široj javnosti poznato ko ga je podigao.

Kuća koja se nalazi pored mesdžida ulazi u sastav vakufa te je odredila da u njoj stanuje imam mesdžida, navodeći da treba biti dobar, pobožan, učen, skroman i da poznaje šerijat, a mujezin treba imati lijep i prijatan glas i da zna kada je vrijeme ezana.

Šahdidar je uvakufila i 100.000 srebrenih dirhema koje je predala mutevelliji svog vakufa. Od ovog iznosa, odredila je da se sagradi mekteb u dvorištu mesdžida za 3.000 dirhema, u kojem će se Kur’anu i lijepom odgoju podučavati siromašna djeca. Muallim u mektebu treba da bude pouzdan, pobožan, vedra lica, blag, i treba da odgaja djecu i da ih podučava Kur'anu. Odredila je i da mutevellija kupi za vakuf jedan posjed koji će donositi dobit.

Uvakufila je i vlastitu kuću koju je posjedovala u mahali Jahja-paše, poznatijoj kao Ćurčića mahala, gdje je stanovala kao nadzornica svoga vakufa odredivši da se nakon njene smrti kuća proda za 15, 000 dirhema. Priča se da je u ovoj kući živjela sa suprugom, te da je imala posebno lijep pogled.

Ako pogledamo vakufnamu možemo zaključiti da je njena autorica bila poznavateljica islamskih propisa, ali da joj je bio poznat i društveni sistem tog vremena, te običaji i ljudi.

Šahdidarina plemenitost ogleda se u tome sa koliko je pažnje razmišljala o uvjetima koje moraju da ispunjavaju povjerioci njenog vakufa, tražeći ispravne ljude, blage, učene i pouzdane.

Mesdžid koji je Šahdidar sagradila postojao je do 1927. godine, kada je pretvoren u stambene prostorije.

Osim Šahdidar, Sarajevo ima i druge vakife, o kojima malo znamo, kako o onima iz davnih vremena, tako i Sarajkama koje danas daju imovinu za općedruštvenu korist.

(Merima Uzunalić/Preporod.info)