Sarajevska šetnja: Inat kuća - legenda o upornosti i tvrdoglavosti

Nakon što nas je prošle sedmice odvela u šetnju srcem Baščaršije, Lamija Keso, mlada historičarka, u ovom izdanju Sarajevske šetnje nas vodi s druge strane Miljacke, do Inat kuće.

Kroz ovu šetnju ćete prvo saznati legendu o upornosti i tvrdoglavosti.

"Bila sam na onoj strani, ali pređoh 'vamo, iz inata", glasi natpis koji krasi ulaz u ovu građevinu.

Jedna mala kućica krije toliko historijata, legendarnosti i kulture u sebi.

Ona se danas nalazi desnoj strani Miljacke nedaleko od gradske Vijećnice. Tačnije, nalazi se na uz Šeher-Ćehajinu ćupriju. Međutim, Inat kuća nije izvorno bila izgrađena na toj lokaciji.

- Premda je navedena njena sadašnja lokacija, za vrijeme dolaska austrougarske vlasti na područje Bosne i Hercegovine došlo je do masovnih graditeljskih poduhvata. Između ostalog, u tom periodu je izgrađena i gradska Vijećnica 1896. godine. Inat kuća je izgrađena nešto ranije, u periodu kada je trebala otpočeti izgradnja Vijećnice, tačnije 1892. godine. Zbog potrebe gradnje Vijećnice i same ideje da tim putem prolazi električni tramvaj, austrougarskavlast je smatrala da je potrebno srušiti dva restorana i, izmeđuostalog, i spornu kuću - počinje priču Keso.

Međutim, kako ona dodaje, vlasnik kuće, stari Benderija, nije dozvolio da se ista sruši.

- Smatra se da nije dozvolio rušenje kuće jer, kako je navodio - ona je bila njegov duševni mir. Do rješenja su došli tako što je vlasnik tražio da mu se isplati kesa dukata i da se kuća prenese sa jedne strane obale Miljacke na drugu, kako je i odrađeno. Međutim, da bi sam događaj bio još komplikovaniji, kuća je bila građena od ćerpića, odnosno od cigle ilovače - prema tome, njeno prenošenje je bilo jako zahtjevno. Ovu priču sljeduje i anegdota da je stari Benderija svakog dana sjedio na Šeher-Čehajinoj ćupriji, pušio duhan i pratio majstore šta rade. Svi dijelovi kuće nisu mogli biti preneseni, tako da su temelji, prozori i slično rađeni prema originalu jer nisu imali drugog izbora nego da urade kako je tvrdoglavi Benderija tražio. Mnogi ovu anegdotu uzimaju kao dokaz bosanskohercegovačke tvrdoglavosti - kazala je Keso.

Kada je riječ o geodetskim podlogama bilo koje vrste, građevina koja bi mogla biti Inat kuća se u nacrtima prvi put javlja na snimku iz 1882. godine i to na dopunjenom izdanju, dok na nedopunjenom, starijem snimku, ovog objekta nema. Drugim riječima, smatra se da je objekat izgrađen negdje između 1892. ili 1893. godine, pa čak i 1896. godine, dodala je ona.

- Manjkavost same romantizirane legende leži u činjenici da je Inat kuća bila uzvodno od Šeher-Ćehajine ćuprije, što se jasno može vidjeti na grafikonu Bartolomea Knopfmachera iz 1896. godine. Premda, na taj način ona nije ometala izgradnju Vijećnice, koja je u odnosu na most podignuta nizvodno i za koju je zemljište u potpunosti otkupljeno od Hajdar-bega Čengića. Arhitekte i historijske činjenice ne spore da je ta kuća prenesena, međutim i nakon izgradnje Vijećnice određeni period vremena Inat kuća je ostala na svome mjestu. Na osnovu toga, njeno kasnije prenošenje na drugu stranu obale se ne slaže s cijelom romantiziranom legendom. Može se vjerovati u dio legende o Benderijinom inatu, ali njegova ljutnja i inat se može povezati samo s kasnijom izgradnjom tramvajske pruge, a ne sa samom Vijećnicom, što datira tek u 1897. godinu - navela je ona.

Kuća je nakon prenošenja izmijenila mnogobrojne vlasnike, a objekat je trenutno pod zaštitom Zavoda za zaštitu kulturnohistorijskog naslijeđa.

- Treba reći kako je od 1997. godine Inat kuća ekskluzivni restoran s tradicionalnom bosanskom kuhinjom, čiji je enterijer projektovao jedan od najznačajnijih savremenih bh. arhitekata - Amir Vuk Zec - naglasila je ona, uz preporuku svima onim koje put nanese u šeher Sarajevo da posjete ovaj restoran.

Na samom početku spomenuli smo i jedan od najstarijih sarajevskih mostova, Šeher-ćehajinu ćupriju. Keso nam je ispričala priču i o njoj.

- Sagradio ga je 1620. godine Hadži Husein, jedan od sarajevskih šeher-ćehaja, odnosno gradonačelnika iz osmanskog perioda. Most je imao pet lukova, ali je za vrijeme austrougarske vladavine, prilikom regulacije toka rijeke Miljacke 1897. godine, jedan od lukova zatrpan. I za ovaj most se vežu mnoge legende. Najzanimljivija je ona koja kaže da je prilikom izgradnje mosta u njega ugrađen veliki dijamant, kojeg je koju godinu kasnije ukrao neki mladić kako bi ga poklonio svojoj djevojci. Na suđenju se sudija toliko raznježio ljubavnom pričom dvoje mladih da se smilovao i oslobodio mladića. A, možda se i to desilo iz nekog inata. Ko bi znao? - zaključila je ona.

Do naredne šetnje Sarajevom, uživajte u bosanskoj kahvi i razgovoru o odlikama bosanskog čovjeka.

I da, prošetajte do Inat kuće.

(Merima Uzunalić/Preporod.info; foto Lamija Keso)