Sarajevska šetnja: Voda stalno teče na Sebilju kao simbol vjekovne ljubavi i dobrodošlice

Nakon prošlosedmičnih šetnji sarajevskim muzejima, ove nedjelje ćemo se uputiti na Baščaršiju. 

Baščaršija, nastala kada je Isa-beg Ishaković izgradio han i veliki broj dućana, mjesto je na kojem se prilikom dolaska u Sarajevo mora popiti bosanska kahva, bilo da ste došli iz bosanskohercegovačkih gradova ili druge države. Kahva se poslužuje uz kocku i lokum. Pogled na građevine koje krase ovaj dio grada, začin su za pravi ćejf.

Mnogo je građevina i lokaliteta koji privlače, svojom grandioznošću i historijatom, koje vrijedi posjetiti u ovom dijelu grada. Neke od njih ćemo vam predstaviti kroz Sarajevsku šetnju, a danas ćemo govoriti o Sebilju.

Ljudi i djeca hrane golubove, prave porodične fotografije, kupuju suvenire, piju vodu i vidno uživaju, dio je atmosfere koju vidimo, dok pored Sebilja pijemo kahvu i razgovaramo.

Lamija Keso, mlada historičarka, priča da njegov naziv dolazi od arapske riječi koja znači put.

- Kao termin označava dobrotvornu instituciju ili fontanu posebnog oblika na trgovima. Služili su kao mjesta gdje su se napajali žedni. Korišten je tako da je sebildžija tasom, posebnom zdjelicom, zahvatao vodu iz korita i napajao žedne potpuno besplatno - priča nam ona.

Dodala je da ih je za vrijeme Osmanlija bilo više.

- U Sarajevu ih je bilo negdje oko tri stotine, kako navodi poznati putopisac Evlija Čelebija. Naime, Čelebija prošavši Sarajevom 1660. godine o Sebiljima piše da ih se većina nalazi na trgu i u čaršiji, i da su impozantni sebilji Ferhad-pašin, Husrev-begov, Murad-begov, Gazi Isa-begov i drugih prvaka - navodi Keso.

Sebilj koji je nama poznat i koji je sačuvan sagrađen je u 18. stoljeću, 1753. godine, a izgradio ga je tadašnji namjesnik Mehmed paša Kukavica.

- Običaj dobrodošlice sačuvan je na ovom sebilju. Tu je radio uposlenik koji je točio vodu i besplatno je dijelio kroz tri prozora ili otvora na sebilju, a bio je plaćen od gradske uprave šeher-ćehaje odnosno gradonačelnika, također taj isti čovjek je bio zadužen za pranje tasova ili zdjelica iz kojih je dodavao pitku vodu prolaznicima. Ta je praksa trajala sve do dolaska Austro-Ugara koji su je preuzeli - nastavila je naša sagovornica.

Sebilj je porušen je 1891. godine, a onda se prema projektu arhitekte Alexandra Witteka izgradio novi 1913. godine u pseudomaurskom stilu, koji se nalazio pet metara niže od prvobitne lokacije.

- Alexandar Wittek je austrougarski arhitekta čiju su karijeru označile građevine u Sarajevu, izgrađene u pseudomaurskom stilu poput Sarajevske vijećnice i sebilja. Za Witteka se smatra da je izgradio glavne simbole Sarajeva. Kada je gradio novi sebilj, svoju inspiraciju je tražio u arhitekturalnom stilu Egipta i Španije. Novina koja se unosi Wittekovom izgradnjom jestu vanjske česme sa dvije strane. Sebilj na Baščaršiji je izgrađen od kamena hreše, drveta i bakra. Na betonske temelje je oslonjen osmougaoni postament obložen fino urađenim kamenom iznad kojeg je bogato i lijepo izvedena drvena konstrukcija s drvenim rešetkama, mušepcima, i prozračnim otvorima, što daje svojevrstan pečat vitkosti cijelom objektu. Krovnu konstrukciju karakteriše velika i rešmom ukrašena streha s kupolom, pokrivenom bakrom, kao završnim elementom na čijem vrhu se nalazi alem. Voda otiče u dva velika monolitna kamena korita - objasnula je Keso.

Sebilj je nekoliko puta popravljan, a detaljna restauracija, prema podacima koje smo mogli pronaći, urađena je 2006. godine.

Danas se ovaj dio Baščaršije često naziva i trgom golubova. Širom svijeta postoje replike Sebilja.

- Od njegove izgradnje, voda stalno teče na Sebilju kao simbol vjekovne ljubavi i dobrodošlice za sve građane jer "ko se jednom napije vode s Baščaršije nikad više iz Sarajeva taj otići ne smije" - završava nam priču Keso.

Ako vas put nanese u glavni grad Bosne i Hercegovine, obavezno na kahvu, ćevape ili pitu na Baščaršiju.

I da, nemojte se zaboraviti napiti vode. 

(Merima Uzunalić/Preporod.info)