Sarajevska šetnja: Tunel spasa dao je novu snagu za opstanak

Nakon Historijskog muzeja i Muzeja ratnog djetinjstva, ove nedjelje ćemo prošetati Tunelom spasa.

Sarajevski tunel, od ideje do realizacije, a prevashodno po funkciji, po mnogo čemu je jedinstven objekat ove vrste na svijetu. Dašak slobode dospio je kroz tunel do grada koji se gušio i bio je dovoljan da ljudima podari novu snagu za opstanak u godinama rata. Sarajevski tunel je čuvar naše historije.

Vratimo se u ratnu 1993. godinu. Tunel spasa prokopan je u noći s 30. na 31. juli te godine, u 20.40 sati. Zbog vojnog, političkog, psihološkog značaja i značaja za snabdijevanja grada koji je imao, bio je najstrožije čuvana tajna - tunel kojeg nema.

- Porodična kuća Kolara izgrađena je prije agresije na našu zemlju, njen vlasnik je nakon završetka agresije dao ideju da se uradi muzejska postavka, tako je bilo i funkcioniralo do 2012. godine kada Fond Memorijala Kantona Sarajevo, u čijoj je nadležnosti Kompleks i danas, preuzima upravljanje - kazao je Azem Heljić, kustos za muzejsku postavku i zbirku Fonda Memorijala KS.

Jedan od ciljeva Spomeničkog kompleksa je promoviranje vrijednosti odbrambeno-oslobodilačkog rata od 1992. do 1995. godine.

- Svrha je posjetiteljima prikazati prave odbrambene vrijednosti. Očuvati sjećanje da je Grad Sarajevo, držan u barbarskoj opsadi. Da je taj otpor koji je pružen od svih građana bio bezuslovan. To je bilo pitanje života i smrti. Promoviše se vrijednost komšiluka i upućenost ljudi jednih na druge u teškim vremenima - istakao je Heljić

Prolazak ljudi kroz tunel odvijao se u dva smjera naizmjenično. Svaki čovjek je sa sobom nosio ruksak natovaren s hranom i drugim stvarima, a za prolazak je bilo potrebno odobrenje.

Prosječno, kroz tunel je prolazilo i do 4.000 ljudi dnevno. U dokumentima je evidentirano, imenom i prezimenom, 400.812 lica. Prelazak tih skoro 800 metara nekada je trajalo i po dva sata, a svaki prolazak nosio je svoju priču.

- Prepričava se jedna šaljiva anegdota, vojska je prolazila zajedno sa civilima. I odjednom je nastao zastoj, nekih 15 minuta. Mrak, ne zna se šta se dešava, zašto se stalo i tek po prelasku kolone na drugu stranu saznalo se da je nekom dedi nešto ispalo u blatu i da se nije moglo krenuti dok on to nije našao. Tu je i priča da su civili čekali da prođu, jer je vojska imala prednost, i odjednom se začulo pitanje: 'Ko želi da nosi mejta?', javilo se stotinu ljudi, jer su znali da će tako prije proći, i to je bilo česta pojava - ispričao nam Heljić.

Stolica kojom je rahmetli Alija Izetbegović prolazio kroz Tunel, ruksaci u kojima se prenosila hrana, lijekovi i druge potrepštine, uniforme i oružje kojim su se borci borili protiv nadmoćnijeg agresora, neki su od izloženih eksponata, a svaki od njih oslikava značaj Tunela i nadu koja je došla s njim, borbu i hrabrost ljudi.

- Nakon obilaska postavke, dolazimo do autentičnog ulaza u Tunel, sa improviziranim izlazom na plato, kako bi posjetioci imali uvid kako je zaista izgledao Tunel - naveo je Heljić.

Ukupna izvedena dužina objekta D-B iznosila je 785,5 metara. Visina je bila između 1,5 i 1,8 metara, a širina oko 1 metar. Prolazimo samo nekoliko desetina metara, ali dovoljno da stvorimo sliku stotina hiljada ljudi čije su noge gazile u borbi za život.

Prolazimo pored fotografije Medžida Arifovića, koji je dao svoj život prilikom prokopavanja, kasnije je posthumno odlikovan Zlatnim ljiljanom. Potom se pogled zaustavlja na panou s imenima civila koji su ubijeni tokom opsade Sarajeva, čitate imena i naviru misli o njihovim snovima, životima, razmišljate ko su bili, o čemu su sanjali, onda dolazi pitanje zašto ubiše nečiju djecu, muževe, sinove, kćeri, sestre, braću.

- Tu je pano fotografija koji oslikava opsadu Sarajeva, svakodnevni život Sarajlija. Svrha je pokazati da život nije stao. Na licima ljudi ne možete vidjeti tugu, vidite inat, prkos. Možete vidjeti strah, ali ne tugu - naglasio je Azem.

Pričati o Tunelu spasa, a ne pomenuti nanu Šidu, koja je i danas hvala Bogu živa, nemoguće je. A jedna od postavki je prikaz njene sobe u kojoj je živjela tokom agresije.

- Nana Šida danas ima preko 90 godina. Poznato je da je ona napajala one koji su prolazili kroz tunel, a naši posjetitelji to mogu vidjeti i na video snimcima koje im pokazujemo - ispričao nam je sagovornik.

Nedavno je otvoren i rekonstruirani tunel koji je dug stotinu metara. Na samom ulazu vidimo fotografije onih koji su dobrovoljno bez prisile prokopavali Tunel, bili su to kopači nade za građane opkoljenog Sarajeva, a kako nam priča Azem neki od njih su i danas živi, dolaze i prisjećaju se tog perioda.

Nakon izlaska iz tunela posjetioci imaju priliku pogledati još niz fotografija i pročitati ono o čemu govore na bosanskom i engleskom jeziku, također imaju mogućnost instalirati aplikaciju, glasovni vodič koji ih vodi kroz kompleks. Neke od fotografija su zasigurno poznate, čak i onima koji malo znaju o opsadi glavnog grada.

- Na fotografijama su porušene zgrade, jer je Sarajevo preživjelo urbicid, preko 30 hiljada zgrada je porušeno. Tu su i prikazi potopljenog Tunela. Priča se da je nekada voda bila visoka do ramena, blata je često bilo do koljena, ali to nije bio problem za prolazak. Sve ove fotografije i prikazi uvod su u našu video sobu u kojoj posjetioci imaju priliku pogledati dokumentarne snimke o Tunelu i opsadi Sarajeva - kazao nam je Heljić.

Dok smo naš obilazak privodili kraju, veliki broj posjetilaca prolazio je kroz Spomenički kompleks ratni tunel D-B, udubljenih u priču vodiča.

- Često vidimo suze. Činjenice koje ispričamo dovoljne su da probude emociju kod svakog čovjeka. Niko ne ode ravnodušan s ovog mjesta - zaključio je Azem Heljić.

(Merima Uzunalić/Preporod.info)