Sarajevska šetnja: Muzej ratnog djetinjstva - mjesto koje čuva istinu

U ovosedmičnom izdanju "Sarajevske šetnje" smo na adresi Logavina 32, u Muzeju ratnog djetinjstva.

Ovaj muzej je mjesto koje čuva istinu, sjećanja i dio životnih uspomena djece, čija su ratna iskustva zaboravljena.

Ako želite da saznate kako je bilo biti dijete u vrijeme rata, ili pak vratiti sjećanja, posjetite Muzej ratnog djetinjstva.

- Muzej će omogućiti iskustvo dubokog povezivanja s ličnim pričama i iskustvima drugih, kroz posjetu našoj izložbi razvija se empatiju. Emocije koje su osobe ispoljile kroz svoja sjećanja se reflektiraju u posjetiocima - kazala nam je Merima Ražanica, koordinatorica obrazovnih aktivnosti Muzeja.

Muzej kao nezavisna i neprofitna institucija otvoren je 2017. godine, a nastao je na osnovu knjige "Djetinjstvo u ratu".

- Jasminko Halilović je odlučio 2010. godine pitati ljude, koji su kao i on bili djeca u vrijeme rata, pitanje šta je za njih predstavljalo djetinjstvo u ratu. Pitanje je postavio na platformi koju je za to posebno napravio. U kratkom vremenu dobio je mnogo odgovora i odlučio ih sakupiti. U knjizi se nalazi 1030 sjećanja, uz koje je navedeno ime i godina rođenja osobe koja ga je napisala, a svako od njih drugačije osvjetljava različite aspekte svog odrastanja u ratu - navela je Ražanica.

Dok je radio na prikupljanju sjećanja upoznao je mnogo ljudi, iz razgovora saznaje da su osim sjećanja, sačuvali i predmete iz perioda rata, kao što su igračke, dnevnike, odjeću, fotografije, kanister sa kojim su donosili vodu, pisma.

- Prepoznavši vrijednost sačuvanih predmeta došao je na ideju da otvori Muzej, koji će pokazati kakva su iskustva djece u ratu, jer se vrlo često njihova perspektiva ne uzima u obzir. Od otvaranja do danas Muzej je skupio preko 5000 predmeta i ličnih priča, sjećanja koja su vezana uz njih iz 16 područja širom svijeta, kao što su BiH, Hrvatska, Sirija, Ukrajina i tako dalje - naglasila je ona.

Priče koje se mogu pročitati u Muzeju su univerzalne, a rekacije posjetilaca su različite.

- Svake godine mijenjamo postavku, veći dio su predmeti i priče iz Bosne i Hercegovine, a ostatak su one iz drugih dijelova svijeta. Organiziramo i putujuće postavke po svijetu. Izložba je emotivna, jer govori o iskustvima djece, te se možemo povezati s tim iskustvima, bez obzira na to jesmo li odrastali u vrijeme rata ili ne, jer smo svi nekada bili djeca. Priče ne govore samo o teškim iskustvima, nego i o otpornosti djece, o tome kako su koristili svoju maštu da nadoknade ono što nisu imali, o herojima učiteljima koji su držali nastavu po podrumima, o nadama, porodici, podršci i solidarnosti - objasnila nam sagovornica.

O Muzeju je pisao The Times navodeći kako je lider među projektima koji istražuju djetinjstvo obilježeno ratom. Također Muzej je dobitnik Muzejske nagrade Vijeća Evrope za 2018. godinu, jedne od najprestižnijih nagrada u muzejskom sektoru koja se dodjeljuje pri izboru za Evropski muzej godine.

Ako mene pitate zašto je važno obići Muzej ratnog djetinjstva svake godine, reći ću da bismo pokazali djeci širom svijeta da su njihova iskustva, sjećanja i priče jednako važna.

"Tada sam shvatila koliko ona (ljuljačka) nije obična, već zapravo posebna, odnosno šta ona sve predstavlja: uspomenu na djeda kojeg nisam dovoljno zamatila; sigurnost mojoj mami; moj dom, razonodu i bijeg iz ratne svakodnevnice." (Naida)

"Prije rata su me roditelji odveli na podjelu paketića, tada sam dobila mali kofer. U to vrijeme je služio za skupljanje sitnih igračaka, a u ratu je služio kao prtljag za sklonište." (Nejra)

"Čak i nakon saznanja o Enesinoj smrti mama se još uvijek pažljivo brinula o posteljini. Vidio sam da postoji još nešto s čim se borila u sebi, trebalo joj je nekoliko godina da mi kaže da joj je netom prije napuštanja Srebrenice Enesa potvrdila da je trudna. Moja mama je umrla 2016. godine. Sve te godine je čuvala posteljinu ispred svog kreveta. Prije saznanja o Enesinoj smrti, posteljina je simbolizirala nadu, nakon što su pronašli Enesu posteljina je postala dio moje sestre koji je mama nosila sa sobom.” (Elvis)

(Merima Uzunalić/Preporod.info)