Fašizam ili vječno vraćanje istog

Piše: Rusmir Šadić

Razmišljajući o nedavnim rezultatima izbora u Italiji, uz podsjećanje na pobjedu Švedskih demokrata, te činjenicu da u nizu drugih evropskih zemalja stranke krajnje desnice već gotovo dvije decenije predstavljaju važne političke činioce, osobito u Francuskoj i Njemačkoj, mogli bismo kazati da se “proročanstvo” Roba Reimena lagano, ali vrlo sigurno realizira.

Njegova knjiga Vječni povratak fašizma ukazuje na opasnost ponovnog buđenja onih ideologija za koje se nadalo da su zauvijek poražene, pogotovo nakon užasnih iskustava mračnog dvadesetog stoljeća.

Ideološka ukorijenjenost Melonijeve stranke u ideologiji fašizma i njeno divljenje Musoliniju kao primjeru dobrog političara priziva jezu i iznuđuje pitanje: gledamo li vječno vraćanje istog.

Da li je uistinu riječ o političkoj snazi koja teži afirmirati elemente fašizma umivenog u novom ruhu, ili je posrijedi samo duboko proračunati populizam koji koketira s emocijama birača ostaje da vidimo. I dok odgovor na to pitanje moramo sačekati, u jedno nema sumnje: radikalna desnica više nije u defanzivi u evropskom političkom prostoru.

Ipak, nema sumnje da izbor Giogrie Meloni predstavlja izvor nove opasnosti za demokratiju u Evropi, naročito ukoliko imamo u vidu trenutni društveno-politički i sigurnosni kontekst u kojem se Evropa nalazi.

Osim toga, njen doživljaj Viktora Orbana kao stanovite moralne i ekonomske inspiracije govori o kakvom profilu političarke je riječ. Čini se da njegovo ustrajavanje na rasističkim stavovima, širenje bodljikave žice, politika totalne političke kontrole i označavanje muslimana kao prijetnje očuvanju identiteta kršćanske Evrope, Meloni vidi kao primjer dobre politike kojoj treba težiti.

Svemu rečenome treba pridodati još jednu činjenicu koja pojačava zebnju spram smjera koji biraju neka evropska društva u 21. stoljeću.

Naime, sva krivnja i odgovornost za skretanje ka radikalno desnim ideologijama i njegovanje neofašističkih ili antidemokratskih i rasističkih kretanja unutar evropske politike ne može biti adresirana samo G. Meloni, V. Orbanu, Marine Le Pen ili G. Wildersu.

Značajan dio odgovornosti nosi i sam narod jer, kako je to pokazao Karl Jaspers u djelu Pitanje krivnje, da njemački narod nije podržao Hitlera, holokaust se vjerovatno ne bi ni dogodio.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.