Tefsir: Nekoliko važnih emaneta

U hadisima Muhammeda, alejhisselam, nailazimo na širi spektar konkretno preciziranih emaneta te žive primjere njihove realizacije i primjene u životima prvih muslimana. O tome kolika je važnost emaneta i koliko je on neraskidivo povezan s vjerom (imanom) vidimo iz sljedećih Vjerovjesnikovih, a.s., riječi: ‘’Nema vjera onaj ko nema emaneta, niti ima vjere onaj ko ne poštuje dogovore’’ (Ahmed: 11935). Emanet je dio vjere i kao takav uvjet postizanja spasa na Ahiretu. Iznevjeriti dato obećanje i ne poštovati dogovore znači iznevjeriti vjeru.

Gusul nakon džunupluka

Jedan od emaneta koje je Allahov Poslanik, a.s., direktno spomenuo jeste uzimanje gusula ili kupanje zbog nečistoće (džunupluka). Od Ebu Derdaa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ako čovjek, uz iman, ima petero, ući će u Džennet: onaj koji obavlja svoj beš-vakat namaz uz lijepo uzet abdest, uz lijepo obavljanje ruku’a i sedžde, i ko obavlja namaz u propisano vrijeme, ko posti mjesec dana ramazana, ko obavi hadž (ako je u mogućnosti), ko dijeli zekjat drage volje, bez prigovora, i ko ispunjava emanet.“ Ashabi upitaše: - Allahov Poslaniče, šta to znači: ispunjavanje emaneta? - a on im na to reče: “To je uzimanje gusula zbog džunupluka, jer, zaista, Allah nije povjerio (ostavio u emanet) sinu Ademovom u njegovoj vjeri ništa osim stanja džunupluka“ (Tergib: 1/241).

Biranje najsposobnijih

Od Ebu Zerra, r.a., prenosi se da je jedne prilike upitao: - Allahov Poslaniče, zašto ti mene ne bi imenovao za namjesnika? - Božiji Poslanik, a.s., ga pljesnu po prsima i reče mu: “O, Ebu Zerre, ti si slabašan, a to je emanet! Na Sudnjem danu će biti ponižen i osramoćen svako osim onoga ko uzme ljudske hakkove pa ih izvrši na ispravan način!“ (Muslim: 4719)

Emanet nas obavezuje da biramo najsposobnije ljude za određene poslove, funkcije i položaje. Ukoliko postupimo suprotno tome, radi vlastite koristi, poslovnih ili rodbinskih veza, iznevjeravamo Allaha, Njegovog Poslanika i vjernike. Allahov Poslanik, a.s., kaže: ‘’Ko postavi nad nekom skupinom čovjeka od kojeg ima i onih kojim bi Allah bio zadovoljniji, taj je iznevjerio Allaha, Njegovog Poslanika i vjernike’’ (Džami’u l-ehadis: 45694).

Muhammed el-Gazali o ovoj vrsti emaneta kaže: ‘’Narod u kojem nema emaneta jeste narod u kojem se zauzimanje za pojedine ljude vezuje za određene interese, narod koji odbacuje vrijednost sposobnih ljudi kako bi zapostavio i pretpostavio im one koji su niži od njih. Sunnet nam kazuje da je ovo jedan od znakova fesada koji će se desiti pred kraj svijeta’’ (Karakter muslimana, 84). Potom ovaj autor navodi poznati hadis u kome stoji: ‘’Kada se stvari povjere ljudima koji za njih nisu sposobni, očekuj Sudnji dan’’ (Buhari: 57).

Emanet onoga ko zasluži povjerenje ljudi jeste da taj posao obavlja na najbolji mogući način, da ne koristi položaj kako bi stekao neku korist za sebe ili svoju rodbinu, da ne bude sklon mitu i korupciji te da ne utaji nešto od javnog dobra, što je zločin i veliki grijeh.

Čuvanje tajne

Posebna vrsta emaneta jeste čuvanje tajne s nekoga skupa, tj. da se neka tajna ne širi ili da se vijesti s toga skupa ne razglašavaju. No ako je riječ o skupu na kome se priprema izvršiti zločin ili nepravda prema drugima, tada je musliman dužan učiniti sve kako bi to spriječio. Allahov Poslanik, a.s., izdvojio je tri takve situacije u hadisu koji glasi: ‘’Skup je vezan emanetom osim u tri slučaja: skup na kome se raspravlja o prolijevanju zabranjene krvi, zabranjenom spolnom odnosu ili o bespravnom uzurpiranju imetka’

Čuvanje tajne odnosi se na skupove koji su od opće društvene koristi i na kojima nema vjerom zabranjenih dogovora ili planiranja određenih radnji. Također, ovo se odnosi na situaciju kada se jedan čovjek povjeri drugom čovjeku. Allahov Poslanik, a.s., kaže: ‘’Kada jedan čovjek nešto govori drugom čovjeku pa se okrene (oko sebe), to postaje emanet’’ (Ebu Davud: 4868).

Stvari povjerene na čuvanje

Jedan od emaneta jesu i stvari povjerene na čuvanje do određenog roka. Sjetimo se da je Božiji Poslanik, a.s., prije poslanstva imao nadimak El-Emin (Povjerljivi), da je prilikom hidžre ostavio svoga amidžića Aliju b. Ebi Taliba u Mekki kako bi on mušricima vratio stvari koje su mu bile povjerene na čuvanje. Povjerenje se na izdaje zarad bilo kakve koristi, interesa ili ljudi!

Ibn Mesud, r.a., je rekao: ‘’Namaz je emanet; abdest je emanet; vaganje je emanet; mjerenje je emanet; brojanje nečega je emanet... Najveći emanet od svega jeste povjerena stvar’’ (Bejheki, Šu›abu l-iman: 5036).