Dobro i zlo kao iskušenje

Dobro i zlo kao iskušenje

Piše: Almir Fatić

A Mi vas iskušavamo zlim (šerr) i dobrim (hajr) i Nama ćete se vratiti (Enbijā, 35).

Sve ono što nas prati u našim životima: zdravlje, nafaka, imetak, unosan posao, hairli evladi itd., odnosno sve ono što nam se događa kao dobro i takvim ga smatramo, moramo shvatiti kao fitnu (iskušenje) koja nas treba još više prekaliti u dobru, bogobojaznosti i dobrim djelima, i koja će nas još više poticati na zahvaljivanje Stvoritelju koji nam je sve to dao i odredio. Isti odnos moramo imati i prema belajima i nedaćama koje nas pogađaju. I gle čuda: vjernik u svojim očima vidi samo dobro, zlo kao da ne postoji, jer, kako stoji u vjerodostojnom hadisu: "Čudna je stvar s vjernikom: Svevišnji Allah ništa mu ne odredi, a da to za njega ne bude hajr." (Musned Ahmedov: 19401).

El-Gazali u smislu kaže sljedeće: "Ne postoji nijedno zlo a da ono ne sadrži kakvo dobro. Kada se zlo otkloni, onda nestane i dobro koje je ono sadržavalo. Shodno tome, nestajanje dobra predstavlja zlo veće od onoga koje neko zlo po sebi sadrži. (...) Kad ti se dogodi kakvo zlo, a u njemu ne vidiš nikakva dobra, ili je moguće da si postigao dobro koje ne podrazumijeva zlo, onda, za takvo poimanje, posumnjaj u svoj kratki razum! U prvom slučaju, tj. da je nešto zlo bez ikakva dobra u njemu, riječ je o tome da razum nešto nije u stanju spoznati. Možda si u odnosu na ovu situaciju poput djeteta koje puštanje krvi vidi kao čisto zlo, ili glupog čovjeka koji ubistvo iz odmazde smatra čistim zlom..." (Komentar Allahovih lijepih imena, 85-86).

Izvori dobra

Iako je sve što se događa predodređeno Božijom odredbom i Njegovom voljom, Svevišnji Allah je, sakrivši to od nas, u Svojoj Knjizi otkrio načine ili puteve koji će nam, ako ih budemo slijedili, priskrbiti više dobra, zapravo, trajno dobro na ovom i na onom svijetu, što i jeste životni cilj vjernika, a eliminirati i udaljiti zlo.

a) Bogobojaznost

Kada govori o dobročinitelju Kur’an ističe: Dobročinitelj je onaj ko se Allaha boji (Bekara, 189). Zaista, onaj ko se Allaha, dž.š., boji radit će samo ono čime je On zadovoljan i u svakoj životnoj situaciji pridržavat će se moralnih vrijednosti svjestan činjenice da će za svako svoje javno i tajno djelo odgovarati pred svojim Gospodarem.

b) Slijeđenje Božije upute

Slijeđenjem Allahove, dž.š., upute čovjek od sebe otklanja zabludu i nesreću: Dolazit će vam od Mene uputa, pa onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti (Tā-hā, 123). U konkretnim terminima govoreći, svaki namaz, svaka sadaka, svaka lijepa riječ, tj. svaki šerijatski propis koji izvršimo donosi nam samo dobro i štiti nas od zâla za koje znamo i ne znamo.

c) Dobro kao takvo

Izvor dobra jeste i sâmo dobro kao takvo koje se, ako se čini, samo još više povećava i umnožava. Istovremeno, time se sprečava i "poništava" zlo: Zaista dobra djela poništavaju hrđava (Hūd, 114).

Izvori zla

a) Duša sklona zlu

Također, Kur’an nam otkriva i puteve zla, njegove izvore, inspiratore i sljedbenike. Kur’an govori o dva izvora koja u ljudima pobuđuju zlo. Prvi izvor je "duša sklona zlu" koja se nalazi u svakoj osobi i neprestano joj naređuje da čini zlo i ono što je nevaljalo, odnosno odvraća osobu od Istine: Ja ne pravdam sebe, zaista je duša sklona zlu, osim one kojoj se smiluje Gospodar moj! (Jusuf, 53)

b) Šejtan

Drugi izvor zla o kome Kur’an ekplicitno govori jeste šejtan. Kao biće, šejtan je zadužen da ljude navraća samo na zlo i zato ga možemo nazvati pomoćnikom "duše koja je sklona zlu": On [šejtan] vam naređuje grijeh i razvrat, i da govorite o Allahu ono što ne znate (Bekara, 169). Jedan od šejtanovih načina navraćanja na zlo jeste i njegova varka kojom ljudima dobro prikazuje kao zlo, a zlo kao dobro. A ključ svakog zla, kako su kazali islamski učenjaci, jeste ljubav prema dunjaluku i duga nada.

Zaključujemo riječima da je čovjek, zahvaljujući Objavi, svome razumu i životnom iskustvu u stanju napraviti razliku između dobra i zla, spoznati jedno i drugo, i uvidjeti da je dobro ono što ga usrećuje, što mu donosi mir i spokojstvo, i čije su posljedice ljepše i trajnije.

(Objavljeno u printanom izdanju Preporoda)

Podijeli:

Povezane vijesti