Duraković: Pravo, a kamoli pravdu, od ljudi ne možemo dobiti
- Dvadeset sedmi put dočekujemo tabute sa pronađenim i identificiranim posmrtnim ostacima naših Srebreničana i drugih koji su nadu u spas od sigurne smrti potražili u enklavi pod zaštitom Ujedinjenih nacija (UN) i ispraćamo ih na Bolji svijet dženazom i dovom Uzvišenom Gospodaru da im podari mir i sigurnost koju su im ljudi na ovome svijetu uskratili i oduzeli - kazao je u razgovoru za Preporod.info Ćamil Duraković, bivši načelnik Općine Srebrenica, i mladić koji je sa 16 godina preživio srebrenički genocid.
Četvrt stoljeća koji su za nama nas je naučilo da ni pravo, a kamoli pravdu, od ljudi ne možemo dobiti, kazao je on.
- Ponavljamo riječi koje znamo napamet, riječi zamolbe Gospodaru svjetova uzdajući se u Njegovu milost da naše najmilije i najdraže, čije su duše u Njegovom okrilju, obraduje smirajem, istovremeno se uzdajući da duše nas koji smo ostali na ovome svijetu umiri pravdom jer - naglasio je Duraković.
S tegobom govori o danima kada je nastalo teško vrijeme za Srebrenicu.
- Prije dvadeset sedam godina mi djeca iz toga vremena naučili smo neke nove riječi koje do tada nisu postojale ni u rječnicima naših roditelja, a kamoli predaka poput enklava, "United Nations", "dutchbat", "safe zone", saznali da ponekad riječi ne moraju podrazumijevati značenje, a ponekad pak, da čak i one koje smo znali od ranije mogu značiti sasvim suprotno poput riječi sigurnost. Kasnije ćemo naučiti puno novih riječi: egzekucije, masovne grobnice, genocid, entitet... i shvatiti da neke koje smo već znali više uopće ne znače isto, poput riječi republika i suživot. Dvadeset sedam godina poslije najveće i najteže lekcije koju smo naučili kao djeca koju je Božijom voljom zaobišla smrt sada kao odrasli ljudi, dok još uvijek tragamo za ostacima naših roditelja, braće i rođaka znamo da riječi ustvari, ne moraju značiti ništa, da mogu biti samo nešto što kvari tišinu, što uđe na jedno i iziđe na drugo uho i ne ostavi nikakav trag... dok se ponovo suočavamo sa riječima kojima se uznemirava, kojima se prijeti, kojima se nagoni u bijeg, kojima se obilježavamo kao drugi i drugačiji, kao stranci u i na svojoj zemlji, dok nam se zabranjuje da vlastitu zbirku riječi koje čine naš jezik nazovemo svojim imenom, koje se nama sviđa, kojim smo ga zvali oduvijek... dok se svakodnevno uvjeravamo da ni svijet nije dobro iskoristio proteklih dvadeset sedam godina jer su u međuvremenu mnogi loši učenici preuzeli kontrolu nad sudbinom ljudi - naglasio je Duraković.
Kako tvrdi, mi u Bosni i Hercegovini moramo uzeti u zadatak - riječima: komšija, drug, prijatelj, brat, zemlja i mir, vratiti izvorno značenje.
- To moramo činiti radi svijeta koji je "tamo", a radi nas koji smo ovdje i imamo namjeru ostati tu, važno je lijepim riječima vratiti smisao, ponavljati ih, vježbati i provoditi u djelo, da naša djeca ne bi učila ružne riječi, da riječ Srebrenica ne bi postala samo riječ. Ili, još gore bila zaboravljena... - poručio je Duraković.
(A.N./Preporod.info)
