Analiza: "Otvoreni Balkan" se može pokazati kao loša ideja

Piše: Dr. Hamza Karčić 

Krajem jula 2021. godine, lideri Srbije, Albanije i Sjeverne Makedonije sastali su se u Skoplju kako bi inaugurirali novu inicijativu za region pod nazivom “Otvoreni Balkan“. Cilj je podsticanje regionalne saradnje u ovom dijelu Evrope i uspostava zajedničkog tržišta koje omogućava slobodno kretanje kapitala, proizvoda, usluga i radne snage. 

U sklopu inicijative, tri države su u decembru prošle godine potpisale pet novih sporazuma. Lideri osnivači “Otvorenog Balkana“ vide ovu regionalnu saradnju kao dopunu, a ne alternativu integraciji u Evropsku uniju. Ipak, tri druge balkanske države - Bosna i Hercegovina, Kosovo i Crna Gora - oklijevale su da se pridruže ovom projektu. Glavni razlog je to što postoji zabrinutost za pravu namjeru “Otvorenog Balkana“.

Zašto su neki skeptični prema inicijativi? 

Dok su neki analitičari pozdravili inicijativu kao korisnu za region, drugi stručnjaci poput Jasmina Mujanovića ukazali su na razlog zašto postoji skepticizam u vezi sa “Otvorenim Balkanom“: ambicije srbijanske vladajuće elite u regionu. Bosna i Hercegovina, Kosovo i Crna Gora zabrinuti su da je “Otvoreni Balkan“ fasada za regionalnu hegemoniju Srbije. Ideja o “srpskom svetu“ - koju najžešće zastupa srbijanski ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin - uveliko se pojavljuje u svakoj raspravi o “Otvorenom Balkanu“. Mnogi vide ovaj “srpski svet“ kao reinkarnaciju “Velike Srbije“ iz 1990-ih godina, koja je donijela krvoproliće i zabrinuti su za stvarne ciljeve Srbije u regionu. [4] Iako predsjednik Srbije Aleksandar Vučić otvoreno ne promoviše tu ideju, do sada je nije ni javno odbacio.

Uloga Rusije u regionu 

Značajnu podršku “Otvorenom Balkanu“ pružio je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Nakon što su tri balkanske države zatvorile svoj vazdušni prostor, što je nedavno spriječilo njegovu posjetu Beogradu, Lavrov je na konferenciji za novinare u Moskvi izjavio:

“Vjerovatno nisu htjeli da izrazimo podršku inicijativi Beograda da realizuje projekat 'Otvoreni Balkan' u interesu zdravijih, čvršćih odnosa između svih država regiona.“

Ministar vanjskih poslova Rusije je također kritikovao EU i NATO zbog pokušaja da "pretvore Balkan u svoj projekat pod nazivom 'Zatvoreni Balkan'". Mnogi u regionu su podršku Lavrova “Otvorenom Balkanu“ shvatili kao znak da su kritičari inicijative bili u pravu od samog početka.

Od tri države koje se nisu pridružile, Kosovo se najotvorenije protivi tome da premijer Albin Kurti nije prihvatio poziv da se pridruži nedavnom samitu u Ohridu. Novi premijer Crne Gore Dritan Abazović nagovijestio je da bi se i njegova država mogla pridružiti “Otvorenom Balkanu“. U međuvremenu, Demokratska partija socijalista Crne Gore i dalje se protivi takvom potezu.

Nijedna regionalna inicijativa ne bi trebala biti alternativa EU-u 

Dok bi regionalna saradnja, u principu, trebalo da bude od koristi svima, ranije regionalne inicijative nisu dale značajne rezultate. Uz toliko protivljenja “Otvorenom Balkanu“, nejasno je da li će još jedna inicijativa uopšte biti efikasna. Sada je u regionu široko rasprostranjeno shvatanje da punopravno članstvo u Evropskoj uniji ostaje udaljeni cilj. Razlozi za to su brojni i različiti, ali optimizma o EU-u koji je vladao prije deset godina više nema. Čak se i privrženost ključnih evropskih lidera uzima s rezervom.

Njemački kancelar Olaf Scholz, na primjer, završio je dvodnevno putovanje Balkanom i obećao da će oživjeti evropsku perspektivu regiona. Pretpostavimo da kancelar ispuni svoje obećanje i njegova Vlada se založi za članstvo u EU u regionu. U tom slučaju bi to moglo ubrzati zamrznuti proces evropskih integracija Balkana. Ovo bi bilo daleko korisnije za region od podrške regionalnim inicijativama.

Umjesto da podržavaju regionalne inicijative poput “Otvorenog Balkana“, ključni evropski lideri treba da se zalažu za: i. Početak pregovora o pristupanju EU sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom; ii. Davanje statusa kandidata za Bosnu i Hercegovinu; iii. Vizna liberalizacija i status kandidata za Kosovo.

Nijedna regionalna inicijativa ne bi trebala biti alternativa članstvu u EU-u. Ako punopravno članstvo ostane van stola, balkanske države treba da rade na razvoju i unapređenju svojih bilateralnih odnosa sa ključnim globalnim silama. Ovo se posebno odnosi na izgradnju čvrstih veza sa Sjedinjenim Američkim Državama i rad na osiguravanju snažne američke posvećenosti Balkanu.

Za Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, pridruživanje NATO-u je primarni cilj, a članstvo u NATO-u ostaje najvažniji strateški cilj bez obzira na stanje u procesu evropskih integracija. Bosna i Hercegovina je platila najveću cijenu nezavisnosti od svih jugoslovenskih država nasljednica, a slijedi je Kosovo. Nije slučajno što ove dvije države oklijevaju da se pridruže “Otvorenom Balkanu“, a njihovu teško stečenu nezavisnost ne bi trebalo ugroziti udruživanje u inicijative sa sumnjivim političkim ciljevima.

Anadolu Agency