Hutba na Igmanu: Bosanskohercegovačka dovišta su mjesta zajedničke dove (VIDEO)

Bosanskohercegovačka dovišta su smještena u prirodnom ambijentu, gdje se mnogo dublje promišlja o Božijem stvaranju i svjedoči Božija moć, i ona su mjesta zajedničke dove - naglasio je danas u Ratnoj džamiji na Igmanu Vehid-ef. Arnaut, rukovodilac Ureda za zekat Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Hutbu na Igmanu Vehid-ef. Arnaut održao je u okviru projekta Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini "Poruke iz Igmanske džamije - od Dana nezavisnosti do Dana državnosti domovine, Bosne i Hercegovine".

Većina bosanskohercegovačkih dovišta su ujedno i priča o kerametu nekog evlije, Bogu dragog čovjeka, koji je svojom požrtvovanošću i nesebičnim služenjem drugima bio počastvovan kerametom, kazao je Arnaut.

- Ti kerameti i danas su živo svjedočenje, ali i poruka koliko snažna može biti dova iskazana iz čistog srca. Sva naša dovišta su mjesta naše zajedničke dove u kojoj i u sebi i naglas tražimo Božiju milost, molimo Ga za pomoć, dovimo za sve ljude, ali i tražimo oprost za svoje pogreške i slabosti - naglasio je Vehid-ef. Arnaut.

On je naveo kako su od početka svijeta, a time i u praksi skoro svih poslanika, zabilježene pojave izlaska u prirodni ambijent, kako bi se učila zajednička dova.

U Bosni i Hercegovini, od dolaska islama, također postoji praksa izlaska u prirodni ambijent i činjenja zajedničke dove, kazao je Arnaut.

- Da li govorili o Ajvatovici, Buni, Lastavici, Djevojačkoj pećini ili nekom drugom lokalitetu, uvijek nailazimo na nekoliko bitnih elemenata koje svako od tih dovišta nosi kao poruku. Vanjska obilježja naših dovišta su kamen, voda i drvo, a to su upravo i kur'anski simboli s kojima se pojavljuju Božiji Poslanici. Musa, a.s., drvenim štapom razdvaja more, njegovim udarcem potiče izvore dvanaest vrela, a riječi objave prima na brdu, planini Sinaj. Kumiri koje ruši Ibrahim, a.s., su od drveta, dok svoje uvjerenje o Gospodaru svjetova potvrđuje gledajući nebeski svod s ulaza u pećinu, a Božijom intervencijom pod nogama njegovog sina Ismaila, a.s., usred mekanske pustinje izvire vrelo Zemzem. Junus, a.s., iz dubine mora čini dovu pokajanja: „Nema Boga osim Tebe, hvaljen neka si, ja sam se zaista o sebe ogriješio.“ Zdravlje, čistoću i mladost Ejjubu, a.s., nakon teških godina kušnje vraća voda podarena kao Božiji dar. Muhammedov, a.s., prvi susret s Džibrilom i riječima objave nije se desio u dolini Mekke, niti u kući, nego naprotiv, na vrlo nepristupačnom i izdvojenom od svijeta brdu Nur, u pećini Hira. Svaki put kada iziđemo na naša dovišta mi oživljavamo tradiciju naših učitelja, ali i tradiciju svih naših predaka koji su na ovim mjestima tražili zrno Božije milosti, za sebe, za druge ljude, ali i sva stvorenja - naglasio je Vehid-ef. Arnaut.

Podsjetio je da se čovjeku, na mnogo mjesta u Kur'anu, upućuje poziv da aktivno razmišlja o svijetu koji ga okružuje, a koji svjedoči Božansku svemoć i Njegovu savršenost, a da se rijetko gdje kao u prirodnom ambijentu čovjek može izravno osvjedočiti u Božije prisustvo, Njegovu moć i brigu o svim stvorenjima.

Vehid-ef. Arnaut je istaknuo da se, pored naših tradicionalnih dovišta, sve više oživljava praksa dolaska na mjesta stradanja našeg naroda, gdje se uzima pouka za žive, a upućuje dova onima koji su preselili.

- Naši šehidi svjedoče o našoj hrabrosti, odvažnosti, o spremnosti na žrtvu, kao što naša šehidska mezarja svjedoče i svo zlo i mržnju kojom smo bili izloženi, samo zato što smo muslimani. Uporedo s mjestima stradanja naša je obaveza da isto toliko glasno govorimo i o mjestima naših uspjeha, kao što je upravo ovo mjesto na kome danas hutbu kazujemo, gdje su čvrste ruke i hrabra srca naših gazija potvrdila odanost svojoj vjeri i očuvanju ljudske časti. Naša je obaveza da Boga molimo, da Mu stalno upućujemo dove, da tražimo Njegovu milost, svjedočimo Njegovu svemoć i ne sumnjamo u Njegovo obećanje da On prima naše dove - poručio je, između ostalog, Vehid-ef. Arnaut.

(Preporod.info)