Kobni 24. maj u Kozarcu: Dan kada su počeli masovni zločini nad Bošnjacima

Tradicionalnim mimohodom od centra Kozarca do Šehidskog mezarja u Kamičanima, gdje se nalazi spomen-obilježje s uklesanim imenima 1.244 ubijenih stanovnika ovog područja, Kozarčani će se danas prisjetiti na 24. maj 1992. godine i stradanja bošnjačkog naroda od strane pripadnika Vojske Republike srpske (VRS). 

Sistematska ubistva, plansko razaranje privatnih i vjerskih objekata, u potpunosti protjerano bošnjačko stanovništvo rezultat je ratnih zločina kojeg su počinili pripadnici VRS na području Kozarca u periodu od početka napada 24. maja 1992. do aprila 1993. godine, s epilogom od najmanje 1.244 bošnjačke žrtve.

Stanovništvo je prognano sa svojih ognjišta i izbjegao je u zapadno-evropske zemlje ili u Ameriku, Kanadu i Australiju.

Veliki broj Kozarčana je završio u logorima "Omarska", "Keraterm" i "Trnopolje", kroz koje je u roku od svega tri mjeseca prošlo hiljade prijedorskih Bošnjaka i Hrvata, od kojih su brojni pobijeni, a drugi fizički zlostavljani, premlaćivani, silovani i podvrgnuti brojnim drugim nehumanim i ponižavajućim postupanjima. 

Postoji i podatak da je po nalogu Sime Drljače, načelnika policije, logor "Omarska" osnovan 31. maja, ali i da su prvi zatvorenici u Keraterm i Trnopolje dovedeni već 24. maja 1992. godine.

Prema evidenciji srpske policije do koje je došao Haški tribunal, u logoru "Omarska" bile su zatočene 3.334 osobe, od toga 37 žena i 28 maloljetnih osoba. Za logor "Keraterm" se kroz sudske postupke utvrdilo da je prosječno u tom logoru bilo 1.200 osoba i da je tokom dva i po mjeseca postojanja logora kroz njega prošlo blizu 3.000 ljudi.

Kroz logor "Trnopolje" prošle su 23.000 osobe, mahom žena i djece. Logor je funkcionisao i kao sabirni centar, odakle su vršene deportacije, ali i kao logor za vojno sposobne muškarce. 

Slike užasa u "Kozarcu" u kome je ljudski život ponižen kao rijetko kad u historiji civilizacije vječno su ostale u pamćenju, ali i trajno trasirale put borbe za istinu i pravdu.

Rušenje Kozarca, silovanje, ubijanje, svakojaka poniženja, paljevine, mučenja i logori nisu bili samo plod razmišljanja plitikih barbarskih mozgova, već i dio razrađene osvajačke strategije.

Institut za istraživanje genocida Kanada (IGK) saopćio je kako nije pogrešno ustvrditi da je u Kozarcu počinjen genocid, jer se nije se radilo o pojedinačnom incidentu, već o masovnom zločinu širih razmjera koji je imao za posljedicu masovnu povredu proklamiranih univerzalnih ljudskih prava i sloboda.

- Zločin u Kozarcu je bio usmjeren protiv osnovnih načela humanizma, protiv prava i sloboda čovjeka, protiv međunarodnog humanitarnog prava. To je zapravo vrhunac čovječije nehumanosti prema čovjeku, civilizaciji - saopćili su iz IGK.

Ističu da je važno govoriti o Kozarcu u ovom kontekstu, jer je u ovom mjestu izvršeno svakodnevno organizovano, planirano, masovno, namjerno ubijanje i nasilno protjerivanje Bošnjaka.

- U Kozarcu je izvršeno uništenje tragova kulture, duhovnosti i vjerskih obilježja Bošnjaka. U Kozarcu je izvršen masovni zločin namjernog i organizovanog mučenja u ubijanja u koncentracionim logorima smrti. U Kozarcu je izvršen masovni zločin silovanja. U Kozarcu je izvršen masovni zločin organizovanog i namjernog ubijanja bošnjačke inteligencije. Nauka o genocidu je sve navedeno naučno istraživački dokazala - ističu iz IGK. 

U izvještaju načelnika Stanice javne bezbijednosti (SJB) Prijedor od 26. maja 1992. godine se navodi da je u "akciji čišćenja terena u Kozarcu, Kozaruši, Trnopolju i Kamičanima očišćeno oko 70 posto teritorija".  

U Prijedoru i Kozarcu je uništeno ili oštećeno 34 džamije, 11 mesdžida,  dva i'tikafa, 28 imamskih kuća, 35 mektebskih učionica, 31 gasulhana, 38 abdesthana, 43 dvorišnih objekata, pet poslovnih prostora, biblioteka, upravna zgrada Medžlisa, šehidsko turbe iz 1713. godine i 63 mezarluka. 

Obnova ove vjerske infrastrukture je u velikoj mjeri završena.

(A.N./Preporod.info)