Rahmetli majka Hatidža Mehmedović i njena borba za Kravicu: Primjer i opomena svima nama

Rane na grudnom košu srebreničke majke Hatidže Mehmedović, koja je na bolji svijet preselila 23. jula 2018. godine, nisu nam bile dovoljna opomena da oni koji su činili zločin neće stati.

Da smo barem malo tu bol osjetili, razumjeli i s njom se borili protiv onih koji su te 2013. godine naredili naoružanim policajcima da spriječe Hatidžu i porodice žrtava da u krug Zemljoradničke zadruge u Kravici polože cvijeće, ne bi danas svjedočili "asanaciji" Kravice koja se vrši po naredbi općinskih vlasti u Bratuncu. To bi mjesto ostalo netaknuto da za vijeke vijekova podsjeća na strahote i golgotu koju su doživjeli Bošnjaci na tom mjestu, na njihova ubistva, kako se takav zločin više nikada i nikome ne bi dogodio.

Sada zatiru tragove tih zločina i pitanje je ko će i kako historiju pisati. 

Te 2013. godine vlasti u manjem bosanskohercegovčkom entitetu RS naredile su naoružanim policajcima da spriječe porodice žrtava da uđu. No, nisu znali da će Hatidža, kao i mnoge srebreničke majke, dati život, ali da ih neće zaustaviti da dođu na mjesto gdje je streljano 1.300 zarobljenih Bošnjaka od strane MUP-a i Vojske RS.

Hatidža, kojoj je u srebreničkom genocide ubijen suprug, dva sina i brojni članovi porodice, nije im tada dala da je zaustave. Da je živa, i sada bi se borila do zadnjeg daha protiv onih koji žele da zatru zločin time što brane sjećanje na njega uklanjanjem dokaza. 

- Došle smo da na miran i dostojanstven način položimo cvijeće na mjesto gdje je u julu 1995. godine ubijeno oko 1.000 Bošnjaka iz Srebrenice. Zamolili smo policajce da nas puste i poslije nekoliko pokušaja, probile smo kordon. Jedan policajac me je laktom udario u predjelu grudnog koša i srca. Nisam samo ja povrijeđena. Ne znam kako ću ovo preživjeti. Ovo je kao 1995. godine. Ubijali su našu djecu, naše najmilije, a sada udaraju i majke koje su samo došle da polože cvijeće - govorila je tada kroz suze Hatidža, koja bez obzira na patnju i bol nije prestajala da se bori. 

Krivica je na nama sada zbog toga što nismo učili od žene koja je bila i koja će ostat inspiracija svima koji se bore za istinu i dobro na ovom svijetu.

Hatidža, koja je ostala upamćena po nepresušnoj snazi bosanske žene je otišla svom Azmiru, Almiru, Abdulahu...i svim Srebreničanima za koje je govorila da su njena "djeca i braća", a koje su zvjeri u ljudskom obliku strijeljali u julu 1995.godine. 

Neka je rahmet tvojoj duši draga Hatidža. El-Fatiha.

Neka nam njene rane, njena bol i borba bude podsticaj da svojim životom sačuvamo mjesta gdje su nedužni Bošnjaci ubijeni…A, nećemo ih dati time što ćemo se izboriti da takva mjesta budu obilježena kao stratišta, spomen-obilježjima…

Ako u tome ne uspijemo, Hatidža, halali nam na onom svijetu što nismo nastavili tvoju borbu. 

(A.N./Preporod.info)