Muftija Hasanović: Vjera i njeni postulati su važni u društvu

Muslimani u Bosni i Hercegovini, regionu i svijetu, jutros su klanjali bajram-namaz i počeli obilježavanje Ramazanskog bajrama radujući se jer su ispostili mjesec ramazan, obnovili svoja znanja i potvrdili svoju pokornost Bogu Uzvišenom.

- Ako budemo post doživjeli u punini i zadržali vrijednosti koje on u nama jača, poput ustrajnosti, suzdržanosti, odlučnosti, mi nećemo imati ni upola problema koje imamo sad. Opet, do nas je i prilika je tu, samo je treba uzeti odazivajući se Božijem pozivu - kazao je u bajramskom intervjuu predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj muftija zagrebački akademik Aziz Hasanović.

On je za Preporod.info govorio o odnosu mešihata i džemata u dijaspori sa sjedištem, položaju muslimana u Evropi ali i Bosni i Hercegovini, budućnosti Bosne i Hercegovine te bajramskim poukama.

Preporod.info: Nalazite se na čelu Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj. Prema Vašem mišljenju, jesu li mešihati i naši džemati u dijaspori dobro povezani sa Rijasetom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i na koji način bi se postojeće veze mogle i trebale jačati?

Muftija Hasanović: Prije svega, po mom skromnom mišljenju, koje sam u nekoliko navrata i iznosio, najvažnija poveznica je ona koju gajimo u svojim srcima, i od njene jačine uvelike ovisi i naša pojavna povezanost koja se manifestira u našim odnosima. Povezanosti nema bez povjerenja, razumijevanja, poštovanja i ljubavi, jer u konačnici naša vjera je zasnovana na ovim principima. Kada govorimo o poveznicama koje gajimo u svojim srcima, one su neraskidivo jake, što su pokazale i sve neke turbulencije kroz koje se kroz historiju prolazilo. Nije jednom bila namjera da se naše zajedništvo potkopa, uruši, da se rascjepka s ciljem daljnje dezintegracije i slično, međutim, sve ove godine, bez obzira na meridijane i paralele gdje su se sve nastanili članovi naše zajednice, što u ratu što u miru protjerani sa svojih ognjišta, ta poveznica stoji i njoj svjedočimo. Ukratko, pokazalo se da vanjski utjecaj, ma koliko jak bio, ne može nanijeti štetu, skoro pa nikakvu, našem jedinstvu i zajedništvu. Međusobno povjerenje, razumijevanje, poštovanje i ljubav. Ukoliko bismo počeli gubiti bilo koji od navedenih segmenata u temeljima naših odnosa, možemo govoriti o potencijalu za razvoj ozbiljne krize.

Značajno je imati u vidu da su se odluke vezane uz Zajednicu donosile u Zajednici i to treba čuvati, jer jedino to garantira njenu autonomiju i slobodu.

Nedavne izmjene Ustava su dovele, nakon vrlo dugih i iscrpljujućih analiza šta je najbolje, do jednog okvira koji je temeljen na ova četiri principa koja sam spomenuo: povjerenju, razumijevanju, poštovanju i ljubavi. Smatram ovo iznimno bitnim za sve koji žive izvan domovine, jer je put koji smo na kraju odabrali ostavio širinu slobode djelovanja u odgovornosti i unutar hijerarhije koja je jasna i po meni nikad nije ni bila upitna, ni de iure ni de facto. Ono što mene veseli, što uvijek iznova doživim, je ta želja i žal za domovinom ma gdje bili ili susreli nekog od pripadnika ili članova naše zajednice i ta jedna neupitnost veze s maticom koja se i ističe i naglašava. Mi bismo trebali ponuditi kvalitetne programe, osmišljene na temelju prikupljenih informacija koje bi nam o svojim potrebama dostavile ispostave, da tako kažem, naše zajednice u dijaspori i u suradnji s ciljanim skupinama iz dijaspore bismo te programe trebali i osmisliti i realizirati, kako bi oni osjetili da cijenimo ono što misle, što imaju za kazati i u konačnici što su njihove istinske potrebe. Neka osjete i oni da u punini sudjeluju u gradnji Zajednice na jednoj višoj razini, što će nesumnjivo rezultirati još jačom povezanošću. Smatram da će programi, ali i pristup pun uvažavanja, poštvanja i ljubavi dodatno jačati naše veze bez obzira gdje bili i čime se bavili i kakvi nas dokumenti obavezivali. Oni su bitni, naravno i nužni, ali ona istinska snaga je da su prihvaćeni srcem i ta povezanost je najvažnija i znam da nikad nije ni bila upitna.

Preporod.info: Da li ste, kao predsjednik Mešihata, zadovoljni kadrovskim rješenjima i da li Islamska zajednica proizvodi kadrove koji su spremni da odgovore izazovima koje sa sobom nose ova bremenita vremena?

Muftija Hasanović: Okrenemo li se nekim historijskim činjenicama, a nije baš da ih nedostaje, dapače, prepuna ih je naša historija, mi nikad nismo ni živjeli u nekim „dosadnim“ vremenima, uvijek nam je bilo „zanimljivo“ jer se uglavnom radilo o onome o čemu sam u prethodnom pitanju govorio - o radu čimbenika izvan Zajednice na, u najmanju ruku, dezintegraciji vjerničkog bića kroz sistem ili njegove eliminacije kroz nasilje. U takvim vremenima stubovi su bili imami sa onim dijelom nepokolebljivih džematlija, što će reći da je Zajednica znala kroz svoj odgojno-obrazovni sistem pripremiti svoje službenike za težak rad i život u gotovo nesnosnim uvjetima gdje imam nije bio samo sistemski obilježena meta, već i nerijetko prepušten manje ili više „dobroj“ volji sredine s kojom je živio bez ikakve zaštite. S obzirom na neke od ovih navedenih činjenica, a moje starije kolege će to još bolje znati i dokumentirati i elaborirati, nama ipak, usudio bih se reći, poredeći sadašnje stanje s onim prije agresije, nije hvala Bogu najgore. Izazovi postoje, nisu nimalo bezazleni, ali postoji jedna osnova koja je puno jača, stabilnija i veća nego ona koja je bila u vremenima o kojima sam govorio. Jedina prednost prijašnjeg vremena, možda će zvučati grubo i nekorektno, je da je blagotvorno djelovalo u smislu odvraćanja svakog onog ko je iz bilo kojeg drugog interesa upisivao medresu osim da mu to bude misija zbog ogromnih nedostataka i žrtve koju je trebalo podnositi cijelog života, a koju se nerijetko uspoređuje i s kurbanom. Danas, u vrijeme kada imamo autonomnu mogućnost odlučivanja, kada je Zajednica u poziciji da bude uređenija no ikad i na tome se već dulje vrijeme predano radi, otklanjaju se nedostaci koji se uoče, pokušavamo biti ukorak sa zahtjevima vremena, međutim s obzirom na mogućnosti potpuno je legitimno pitanje možemo li bolje. Po pitanju današnjeg kadra, njihovi izazovi poprilično su različiti u odnosu na one u vremenima kada se moja generacija školovala ili starije i kada smo počinjali raditi, ali ne na način da bi ih se potcjenjivalo ili na bilo koji način umanjivao značaj istih. Nije uopće upitno može li Zajednica ponuditi dobar i prikladan program za odgoj i obrazovanje svojih kadrova, jer smo vidjeli da može, i u posljednje vrijeme veliki je broj naših mladih alima prošao kroz obrazovni sistem Islamske zajednice. Nerijetko dobri službenici, kojih je ogromna većina u Zajednici, moraju podnijeti dodatni teret neodgovornosti pojedinaca koji se u vidu zamjerke isporučuje i onima koji predano i odgovorno rade. Sudeći prema svim pokazateljima, kadar je dobar i spreman ponuditi i više nego što mi od njih očekujemo, ali trebamo i mi osigurati da nam kadar ne odlazi. Svakako, ne bismo smjeli ni u kojem slučaju dozvoliti sebi da nas to uljulja jer sve se mijenja pa tako i potrebe i zahtjevi vremena. Ono što je moje skromno razmišljanje je da bi u nekoj od narednih reformi možda valjalo razmisliti o specijaliziranju jedne od medresa, ili ako to potrebe zahtijevaju dvije, samo za odgoj i obrazovanje imamskog kadra. Drugim riječima, da njihov plan i program obiluje vjerskim predmetima (što je prije bio slučaj i u kvantitativnom i kvalitativnom smislu) i da kroz naš Fakultet islamskih nauka dopune svoje znanje. Razlog ovom promišljanju je što je za usvajanje nekih životnih navika i principa srednja škola zadnji voz koji možete uhvatiti, jer poslije to više nema taj efekt, jednostavno to fakultet niti nudi niti može ponuditi, nije mu to svrha. Medrese koje bi ostale na sadašnjim programima ništa ne bi izgubile, jer roditelji traže pomoć u odgajanju djece da ih pokušaju sačuvati od svih poroka i ako bude kvalitetno obrazovanje koje se nudi s najsavremenijim pomagalima i metodama obrazovanja, a što bi svakako morao biti naši imperativ, onda nema bojazni za interesom. Naravno, o svemu se može razgovarati, ali osobno sam jako zadovoljan naporima i rezultatima koje uprave Rijaseta postižu na ovom polju.

Preporod.info: Kakav je položaj muslimana u Evropi, s kojim izazovima se susreću?

Muftija Hasanović: Kada govorimo o Evropi i muslimanima u njoj često se u neku korelaciju dovodi Bosna i Hercegovina, mada ne bismo smjeli izgubiti iz vida da je ipak populacija muslimana u BiH značajno manja nego primjerice u jednoj Njemačkoj ili Francuskoj, a i s položaja iskustva tamošnjeg stanovništva i tradicije odnosa razlike su neuporedive. Zapravo, u Evropi postoji nekoliko slika islama, jednu oblikuju ljudi, drugu oblikuju političari, treću mediji, a četvrta je slika kombinacija svih prethodnih što stvara haos koji je prosječnom čovjeku najlakše samo odbaciti, jer preopterećuje mozak dodatno, za neke i bespotrebno, posebice u današnje vrijeme kad čovjek nije ništa drugo nego puki resurs koji život provodi uglavljujući se u neki poredak koji će mu osigurati egzistenciju. Naravno tu je more pitanja na koja bi bilo pretenciozno ponuditi jednostavan odgovor kao recept za dobar uspjeh. Međutim, nejedinstvo muslimana, o čemu non-stop govorimo, i nemogućnost prevazilaženja razlika koje su beznačajne bar u ovom vjerskom smislu za vlastitu dobrobit, čine, po meni, temeljnu prepreku za bilo kakvu priču o rješavanju otvorenih pitanja, barem ne na temeljit i sveobuhvatan način koji bi bio na opće zadovoljstvo i funkcionalan. Budući da se ne pokazuje kapacitet za dogovor među muslimanima i jedinstven pristup, svaka će zemlja za sebe tražiti neko rješenje, jer će na to biti primorana ili će imati izgovor u onima koji vjeru zloupotrebljavaju što je nerijetko i do sada bio slučaj. Znaju li u zapadnoevropskim zemljama za nas - sigurno znaju, a kako gledaju na nas, e to je pitanje na koje mi trebamo dati odgovor u smislu šta smo ponudili kao svoju sliku. U konačnici, ničiji sud do Božiji nije bitan, a kad budemo posvećeni u potpunosti Njegovim odredbama i slika će se mijenjati nabolje.

Preporod.info: Svjedočimo nemilim događajima, neprijatnoj retorici, problemima, što nam govori da politike koje su dovele do agresije i genocida još uvijek imaju svoje glasne zagovornike. Kako vidite budućnost Bosne i Hercegovine, u čemu je snaga opstanka?

Muftija Hasanović: Mišljenja sam da smo se previše u jednoj varijanti odmaknuli od onoga što predstavlja kada i kader, odnosno šesti imanski šart i pripisali veći značaj dušmanima za vlastito stanje, dok smo u drugoj varijanti isti taj šesti imanski šart koristili ili koristimo kao opravdanje za nedjelovanje, i uglavnom tu talasamo između dvije krajnosti. Niti će tko drugi određivati našu sudbinu do Stvoritelj niti ko na nju može utjecati do mi sami, ali za to je potrebna istinska i jaka vjera. Sve se može donekle tolerirati, ali jedino što se ne može i nesmije halaliti je pljačka, kriminal, korupcija i sve ostale pošasti vjerom zabranjene. Dokle god se mi, kao Bošnjaci, ne odreknemo toga, dokle god ne odlučimo sami dati doprinos ne sudjelujući u tome, prozivajući i prokazujući takve, mi, ne samo da nećemo ići naprijed, nego ćemo krv šehida, koju su dali za našu slobodu i mogućnost da uopće danas o ovim pitanjima razgovaramo, iznevjeriti. Ono što je žalosno je da ne vidimo i nećemo da shvatimo da je bolje, kako je jedan moj dobar ahbab jedne prilike kazao, raditi pet sati dnevno duže ili svu noć i vazdan nego se dovesti u situaciju da si slabiji i da si na meniju nekoga kojemu je apetit za teritorijem porastao u datom trenutku.

Zato su vjera i njeni postulati važni i u Zajednici i u društvu, nema iznimki, a kad to shvatimo i počnemo iskreno prema tome i postupati, za Bosnu i Bošnjake nema zime ako Bog da, jer će onda i ljubav i zajedništvo doći do izražaja među nama, jer je naše vjerovanje upravo uslovljeno međusobnom ljubavlju.

Pozitivno u svemu ovome što nam za tu odluku ne treba niko i ničije odobrenje nego mi sami, znači do nas je kako veli Božji poslanik: „Pođi od sebe!“

Preporod.info: Bosna i Hercegovina još uvijek nema potpisan ugovor s Islamskom zajednicom, a potpisala je ugovore s Katoličkom i Srpskom pravoslavnom crkvom. Šta nam to govori o odnosu države prema muslimanima u Bosni?

Muftija Hasanović: Bilo bi nezahvalno komentirati postojeće stanje kad se bjelodano vidi da nije ništa sveto u obračunavanju na političkoj pozornici u BiH. Nisam baš čuo za ovo godina koliko živim i djelujem, posebno ne nakon tolikog broja konferencija i međunarodnih skupova, da je evropska vrijednost nekome braniti da potpiše ugovor s državom i regulira svoj status. Možda je ovaj primjer i najbolji pokazatelj šta se dogodi kad se krećemo između ona dva načina poimanja Božijeg određenja. Znači nismo kad je trebalo, a sad ne daju. Međutim, treba biti staložen, jer nažalost sve ono što su pojedine politike pokušale pokazati na primjeru bosanskohercegovačkih muslimana je palo u vodu, svi pokušaji relativizacije odgovornosti i zločina, i ne treba nasjedati na provokacije ove vrste jer su ovo isključivo provokacije koje se provode s tim ciljem, kao i brojne druge. Valja nastaviti živjeti i boriti se svim pravnim sredstvima da se ta nepravda ispravi i to naše rukovodstvo dobro radi, međutim ne bi to smjelo biti političko pitanje na kojem bi neka stranka zarađivala bodove. Dovoljna je sramota da to nije dosad zatvoreno pitanje svih političkih subjekata, jer je to pokazatelj krajnje neciviliziranosti koja graniči s bestijalnošću. Međutim, kako rekoh, valja živjeti u duhu vjere, lijepo se ophoditi sa svojim komšijama i sugrađanima i ne prenositi političke tenzije koje se podižu u naše odnose s drugima.

Preporod.info: Također, Bošnjaci se često svode na vjersku skupinu. U čemu vidite razlog? Koliko je zapravo nacija važna?

Muftija Hasanović: To traje stoljećima, a nije ni čudno jer nacija je dan-danas temeljna politička supstanca od koje se gradi sve ostalo. Vidite, svaki oblik negiranja drugog proizlazi iz straha za sebe samoga i iz sumnje u vlastiti identitet. Podjela na nacije nije star konstrukt, međutim iako je i kod Bošnjaka paralelno se razvijao s drugim narodima na ovom prostoru, jedino su Bošnjacima to pokušavali osporiti i osporavaju lažima. Također, to govori o jednoj krajnjoj neciviliziranosti, nedostatku kućnog odgoja, kulture, pa u konačnici i nepridržavanju postulata vjere kojoj pripadate. Pojedinci koji tome pribjegavaju i nastoje nekoga uvrijediti ili isprovocirati vrlo brzo završe u zaboravu čim siđu s političke pozornice, a svi siđu prije ili poslije.

Mi kao narod ne bismo smjeli dozvoliti da puno nekome nešto objašnjavamo, šta jesmo ili nismo, već da zajednički gradimo nacionalnu svijest gledajući sebe, a manje vodeći računa kako drugi smatraju da jesmo ili bismo trebali biti. To je nebitno, budući da se te pojedine pita, nas ne bi ni bilo, a nije da nisu genocidom pokušali.

Ukratko i u ovom pitanju - do nas je. 

Preporod.info: Koliko muslimanima u njihovom preporodu mogu pomoći dani Bajrama? Koja je Vaša bajramska poruka?

Muftija Hasanović: Sve dok je insan živ, ima priliku za promjenu koja je posljedica tevbe - pokajanja. Allah Uzvišeni nas svaki dan poziva na oprost i pruža nam mogućnost zarade nagrade i sevaba. Mi moramo sami svoj kantar nanovo izbaždariti, ali onako iskreno i od sebe krenuti, sa osmijehom u susret bratu i sestri ići i pokušati svoje mahane otklanjati. Ako budemo post doživjeli u punini i zadržali vrijednosti koje on u nama jača poput ustrajnosti, suzdržanosti, odlučnosti, mi nećemo imati ni upola problema koje imamo sad. Opet, do nas je i prilika je tu samo je treba uzeti odazivajući se Božijem pozivu. Svim Bošnjacima i svim muslimanima u BiH i svijetu želim Bajram šerif mubarek olsun i da kraj ramazana bude ovjera zaslužene Božije milosti, oprosta i oslobođenja od džehennemske vatre, a da idući Bajram dočekamo još bolji, radeći na sebi i čuvajući svoju vjeru i državu, jer bez ijednog od ovoga dvoga nema ni Bošnjaka.

(Preporod.info)