Porodice ogorčene zbog asanacije terena na mjestu ubistva 1.300 Bošnjaka u Kravici

Ne stišavaju se reakcije nakon što je direktor Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari Emir Suljagić reagirao putem svog Twitter naloga na asanaciju Poljoprivrednog magacina u Kravici koja se, kako je napisao, vrši po naredbi načelnika Općine Bratunac Srđana Rankića. 

Prvi se oglasio Upravni odbor (UO) Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari, odakle je saopćeno da najstrožije osuđuju asanaciju Zemljoradničke zadruge Kravica, čiji je cilj uklanjanje dokaza o strijeljanju najmanje 1.300 zarobljenih Bošnjaka 13. jula 1995. godine, kojeg su počinili pripadnici MUP-a i Vojske RS-a. 

Iz Tužilaštva BiH o ovom slučaju kažu da su navedenom lokalitetu više puta rađeni uviđaji i vještačenja, kako u predmetima Haškog tribunala (ICTY), tako i Tužilaštva BiH, kako bi se osigurali dokazi potrebni za predmete koji su procesuirani i taj je proces okončan.  

- Tužilaštvo BiH je institucija krivičnog procesuiranja i nema ovlasti u pogledu imovinsko-pravnih odnosa povezanih sa objektima i lokacijama na kojima su počinjeni ratni zločini, kako na području Srebrenice i okoline, tako i u drugim krajevima Bosne i Hercegovine - ističu i dodaju da su iz Tužilaštva BiH optužnice podignute protiv 15-ak osoba, zbog zločina počinjenih na navedenom lokalitetu, a određen broj optuženih, procesuira i pravosuđe u Srbiji. 

Navode i kako davanje određenom objektu ili prostoru, statusa spomen-obilježja ili slični vidovi zaštite, nisu u nadležnosti Tužilaštva, već u nadležnosti institucija civilne vlasti u BiH.

Šuhra Sinanović iz Bratunca, čiji je muž Muriz jedan od ubijenih u Kravici, kazala je da je bila zaprepaštena kada je vidjela da su u toku radovi na mjestu ratnog zločina.

- Nekakva jeza me uhvatila. Upitala sam se šta se radi, jer znam da tu nekakvih starih kamiona bude, da tu ogromna količina isječene šume, drva bude, neko kamenje. Ali to već faktički pola je očišćeno - ispričala je Sinanović. 

Njen suprug je 1995. godine imao 32 godine kada je ubijen u Zadruzi u Kravici. Njegovo tijelo je premještano iz grobnice u grobnicu. Tri godine kasnije je pronađen, a ukopan 2003. godine. Sinanović je u srebreničkom genocidu izgubila 23 uža člana porodice. Kaže da se na zidovima Zadruge u Kravici i dan vide ožiljci koji naslućuju šta se tamo desilo u julu 1995. godine.

- Jeza je svaki put kada prođeš pored Kravice, ne možeš biti ravnodušan. Moraš se potresti, jer znaš da je ubijen tvoj i svi tvoji su ubijeni tu na najsvirepiji način. Mi znamo kada su ulazili, bacali bombe da je sve, da je bilo ljudskog tijela po zidu i krvi, da nikada nije mogla se krv zbrisati sa tog zida - navodi Sinanović.

Svakog 13. jula članovi porodica ubijenih, te Udruženja “Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa” obilaze prostor Zadruge u Kravici i polažu cvijeće. Sinanović navodi da nikad neće prestati da obilazi mjesto stradanja svog supruga i drugih u Kravici. 

- To bila zadruga, tu je bio otkupni magacin jagodičastog voća, znači sad će biti privatizacija. Mi se moramo se sjećati svakog 13. u julu mjesecu i oni nama ne mogu zabraniti da se sjećamo najsvirepijeg ubistva u Kravici - kaže Šuhra. 

Dodaje da porodice ubijenih još od 2008. godine traže dozvolu za postavljanje spomen-ploče. 

- Nikad nam Opština Bratunac nije, ni prethodna vlast, a sad evo i ova sadašnja, odobrila da se postavi jedna spomen-ploča da se zna šta se desilo. Svake godine odlazimo, nećemo prestati i svake godine ćemo tražiti od vlasti u RS da se postavi spomen-ploča u Kravici - poručuje Sinanović. 

U Memorijalnom centru Potočari - Srebrenica do sada je ukopana 6.671 žrtva genocida počinjenog u julu 1995. godine, dok je na drugim lokacijama, a prema željama porodica žrtava, ukopano još 237 žrtava genocida. Još se traga za oko 1.000 nestalih. 

(A.N./Preporod.info)