Jesu li softe gdje su nekad bile?
Hoće li nove okolnosti ugroziti organizaciju vjerskog života tokom ramazana, takozvane ramazanske prakse, u nekim selima i poddžematima i šta (ne)će značiti softe tim džematima.
Boravak učenika medrese ili studenata fakulteta islamskih nauka, softi tokom ramazana u nekim mjestima je jedna od bosanskih tradicija koja je višestruko oživljavala naša sela i mahale.
Softe nisu samo organizirale i predvodile vjerske aktivnosti, već su bile radost mnogim domaćinstvima koja su pozivale softu i džematlije na iftare, poslije kojih se učio Kur'an pred duše umrlih te širila pozitivna energija u to blagoslovljeno doba godine.
Djeca i mladi su imali priliku družiti se sa softom i upoznati se s vjerskim temama. Softa je boravio u kućama džematlija tokom ramazana, a vremenom je boravak softi po kućama postao nepraktičan. Prethodni glavni imam Medžlisa Bugojno Vehid-ef. Arnaut je na jednom predramazanskom savjetovanju istakao da je na terenu evidentirano kako ljudi ne žele biti domaćini softama. Nekada su to pravdali nepraktičnim rješenjima kada je riječ o boravku softi u kućama, a nekada su razlozi ostajali nepoznati. Ili ih, barem, tako imenujemo.
Zato je ove godine ekipa IIN Preporod odlučila posjetiti neke bugojanske džemate i razgovarati sa džematlijama o tome šta softa znači jednom džematu ili selima koja nemaju stalnog imama. Prije toga saznali smo od Vehid-ef. da je Medžlis Bugojno već ranije pokrenuo projekat da svaki mesdžid ili džamija, koja nema stalnog imama, sagradi ili opremi prostoriju gdje bi boravio softa tokom ramazana.
- Postojali su objektivni ili praktični razlozi zašto softe više nisu boravili po kućama. Iz tog razloga smo donijeli odluku da pri svakom mesdžidu ili džamiji osiguramo prostoriju za boravak softi i na taj način softa nikada nije mogao doći u problem gdje će spavati. Prigradski džemati možda i nisu imali potrebu za tim, s obzirom da je mogao lokalni softa dolaziti od kuće, ali ipak nastojalo se u tome da svaki objekat ima ovu prostoriju s kupatilom - objasnio je efendija Vehid.
Iftar nije samo iftar
Međutim, je li osiguranje prostorija za softe bilo jedini, uvjetno kazano, izazov pa je ove godine Medžlis Bugojno imao samo tri zahtjeva za softama?
- Ove godine smo s terena imali samo tri zahtjeva za softama koji bi boravili stalno u tom mjestu. To je dvije trećine manje zahtjeva nego ranije. Naime, neka mjesta su izrazila želju za softom, ali da im klanja samo teraviju. To znači da ne iftari kod njih, ne podučava djecu, ne obilazi džemat odnosno da samo dođe na teraviju - kazao je sadašnji glavni imam Medžlisa Bugojno Kemal-ef. Tokmić.
Prema njegovim riječima promjene koje se mogu evidentirati, makar i sporadično, govore općenito o promjenama u našem društvu i džematima, a jedna od njih jeste da ljudi ne žele remetiti svoj komoditet, odnosno ne žele obavezu o softama.
U mnogim našim gradovima već ima značajan broj onih koji su završili medresu ili studiraju islamske nauke, stoga često, ako je riječ o prigradskim džematima, ti mladi mogu nakon iftara u svojim kućama otići do tog džemata.
Međutim, na ovaj način klanjanje teravije je jedino što okuplja džemat. Sijela, druženja s mladima, iftari, razgovore sa džematlijama itd. vrlo je teško organizirati. Sve je više zahtjeva da se samo teravija klanja.
Poneki džematlija i organizira iftar pa pozove softu, ali ti iftari shodno ukupnom broju džematlija su rijetki. Štaviše, i u džematima gdje se nikada nije prekidala praksa angažiranja softi tokom cijelog mjeseca evidentno je da se iftari više ne organiziraju kao prije. Pitali smo Kemala iz džemata Vučipolje koji su razlozi tome.
- Neće softa nikada ostati bez iftara ili sehura, ali jednostavno ljudi slabo zovu, ne izražavaju želju da organiziraju iftar kao nekada. Nekada više zovu ljudi koji nisu redovni kao drugi u džamiji. Ne bih rekao da je riječ o ekonomskim razlozima, jer šta znači jedan tanjir više za softu? Ništa. Postoje neki drugi razlozi vjerovatno. Ne znam da li i šta gube ljudi time što im ne dolazi imam u kuću, ali u moju će uvijek dolaziti. Čak i tokom korone jeli smo zajedno - kazao je Kemal.
U ovom džematu softa je Faris Ramljak učenik Elči Ibrahim-pašine, a u Bugojno je došao iz Donjeg Vakufa.
- Ovo mi je prvi put na ramazanskoj praksi. Uklopio sam se fino s ljudima koji su me prihvatili kao svoje dijete. Ima dosta djece koja su uzrasta do 13 godina, ali nema mladih u džamiji. Planiram u narednim danima nekako ih privoliti za džamiju i napraviti neko sijelo. Družim se s mujezinom koji je prvi razred srednje škole - kazao je mladi Faris koji se prijavio za ramazansku praksu pa je raspoređen u Bugojno.
Odlaskom stanovništva odlaze i običaji
U ovom džematu je evidentan odlazak stanovništva što je, kako smo mogli zapaziti, drugi razlog zašto ramazanske prakse i iskustva softa nisu ista. Naime, u naselju Zlavast nekada je bilo više stanovništva, naročito mladih.
Danas je drukčije. Još uvijek angažiraju softu, ali je manji broj domaćinstava tako da softa i nema priliku mnogo obilaziti džemat, ali ni organizirati sijela, jer prema riječima jednog džematlije jedno je imati sijela sa dvadeset i više mladih, a drugo s pet-šest istih lica.
- Nisam primijetio da ljudi izbjegavaju softe. Naš softa spava u prostoriji u džamiji, odlazi na iftare kad ljudi pozovu. Manje je mladih pa nema sijela. Nekad smo imali svaku noć sijela. Sada je najveći razlog što nema mladih. Nekad je ovdje bilo 50 domaćinstava, a sada je oko 30. U nekim selima je možda palo s trideset na manji broj - kazao je džematlija Amer Jusufspahić.
- Mnogo je onih koji su otišli vani. Mnogo je onih koji su preselili na ahiret pa se to primijeti na džematu. Kako je krenuo ramazan mi idemo po iftarima. Napravili smo mogućnost da svako upiše kad mu odgovara iftar. Nekad je bilo da se krene s iftarima od početka sela pa do kraja. Iskreno ne mislim da mlade generacije izbjegavaju organizaciju iftara. Nekad je imam spavao po kućama. Sada je to riješeno tako što imaju prostorije pri džamiji - kazao je Edhem Đuliman.
Cijeli tekst dostupan u printanom ili digitalnom izdanju IIN Preporod.
(E.S./IIN Preporod)