Halilović: Ruski model hrvatskog svijeta u BiH direktno je antiljudski i anti Božji

Profesor Enver Halilović, bivši rektor Univerziteta u Tuzli, ministar u Vladi Tuzlanskog kantona (TK) i  bivši ambasador BiH u Moskvi, na sesiji Kruga 99 održao je izlaganje o temi "Doktrina i ideologija ruskog svijeta u BiH bez Rusije".

Njegovo izlaganje, s obzirom na trenutnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini i svijetu, prenosimo u cijelosti:

Predmet našeg interesa je drugi oblik savremene evropske desnice poznat pod imenom etnocentrizam, velikodržavni nacionalizam, neki ga nazivaju i etnokratski liberalizam.

Primjer etnocentričkog političkog uređenja je doktrine i ideologije ruskog svijeta kao konkretan funkcionalan modelu etnocentrizma sa tragični posljedicama u Ukrajini.

Našu pažnju ovom prilikom usmjeravamo primarno na etnocentričke doktrine i ideologije nama susjednih država, Srbije i Hrvatske, prema BiH.

Ruska doktrina i ideologija ruski svijet, doktrina i ideologija srpski svet, hrvatski svijet i svaki drugi doktrinarni i ideološki velikodržavni nacionalni svijet, sadržajno su skoro potpuno identične. Radi se samo o varijacijama jedne generalne, opće doktrine i ideologije koje se međusobno razlikuju samo s obzirom na naziv nacije-države o čijem etnocentrizmu je riječ.

Destruktivnost i negativne posljedice svih velikodržavnih nacionalnih svjetova su identični, samo je pitanje kada je neki od njih historijski aktivan i aktuelan. Situaciju kakva je danas u Ukrajini mi u BiH smo već imali (1992-95.). Ukrajina danas je repriza tadašnje Bosne. U tom periodu Srbija je formirala RS, Hrvatska je formirala Herceg-Bosnu. Šta će od dosadašnjih ruskih republika u Ukrajini opstati, vidjet ćemo.

- U Ukrajini nije jedna nacionalna država napala drugu, već je Ukrajina napadnuta kao entitet čiji etnički identitet agresor negira - kaže Slavoj Žižek.

Rusija kaže da u Ukrajini ne vodi rat, već vojnu operaciju "da bi jasno stavila do znanja da to nije rat u tradicionalnom smislu oružanog sukoba između nacionalnih država", jer Ukrajina nije nacionalna, u smislu etničke države. Cilj ruske vojne operacije je "samo da osigurava mir" u onome što smatra svojom  eopolitičkom sferom uticaja"". Za nju je to jedna humanitarna operacija.

Sličan je doktrinarni model odnosa Rusije prema Ukrajini s odnosom Srbije i Hrvatske prema BiH. Za njih BiH nije nacionalna država, već zajednica tzv. konstitutivnih naroda. Zbog toga što nije nacionalna država, već zajednica konstitutivnih naroda, BiH ne može biti građanska država. Za njih, BiH nema nikakav nacionalni ili bilo kakav identitet po sebi. Zbog toga njihov partner nije BiH, već srpski, odnosno hrvatski narod u BiH. Iz Srbije i Hrvatske Bošnjaci dobijaju pozive na dogovore sa Srbima i Hrvatima u Bosni.  Tu  je problem i opasnost etnocentričkog tretmana Bosne. Oni nastoje, po svaku cijenu, da izbjegnu odlučivanje o svakom pitanju u državnim institucijama BiH.

Prije nekoliko mjeseci u New Yorku čuli smo od predsjednika Hrvatske da BiH još ne može biti građanska država i da mora ostati država konstitutivnih naroda.

Nekoliko dana unazad smo čuli, opet iz Zagreba, (Gabriel) od Eskobara, predstavnika SAD za Zapadni Balkan, da BiH ne može biti građanska država do ulaska u EU, što može da znaću da neće postati članica EU još dugo vremena, a možda i nikada, jer BiH sa ustavno ugrađenim mehanizmima blokade funkcionalnosti državnih institucija i državnih zakona nikada ili vrlo teško ikada može postati članica EU, ispuniti 14 zahtjeva EU za pristup pregovorima za članstvo.

Posmatranjem dosadašnjih rezultata doktrine i ideologije ruskog svijeta u ruskom okruženju i doktrina i ideologija srpskog i hrvatskog svijeta u BiH zapažamo sljedeće činjenice:

a) Izraz i posljedica ruskog svijeta su: Sjeverna Osetija, Abhazija u Gruziji, Prednjestrovje u Moldaviji, Krim, tzv. republike Luganjsk i Donjeck u Ukrajini. Možda će tekuća vojna agresija Rusije na Ukrajinu rezultirati još nekom tzv. ruskom republikom u Ukrajini. Vidjet ćemo.

b) Izraz i posljedica doktrine i ideologije srpskog sveta u BiH je RS. To je, kako kaže Dobrica Ćosić, najveće dostignuće Srba u svim ratovima u 20. stoljeću.

To srpsko postignuće treba proširiti:

• na Kosovu stvaranjem zajednice srpskih opština;
• integracijom, ako ne cijele Crne Gore, ono onih crnogorskih opština sa tzv. srpskom većinom;

Srpski svijet je kulturno, obrazovno, privredno, infrastrukturno i tako dalje objedinjenje pod političkim pokroviteljstvom i matice Srba, Republike Srbije.

U ovom momentu u BiH je aktuelno društveno retrogradno političko i diplomatsko produbljivanje etničkog jaza u Federaciji BiH između Hrvata i Bošnjaka kroz tzv. politički dijalog o ograničenim promjenama ustava i izbornog zakona BiH. Što je tragikomično, on se odvija pod demagogijom demokracije i zaštite tzv. legitimnih prava Hrvata u BiH.

Naravno da niko nije ni protiv demokracije niti protiv demokratskih legitimnih prava Hrvata.

Problem je u tome što se za postizanje legitimnih demokratskih prava Hrvata u Federaciji BiH nameće kao rješenje antipod demokratije, nameće doktrina i ideologija hrvatskog svijeta u BiH.

Njen suštinski i istinski zastupnik je režim Repubike Hrvatske, iako je članica demokratske zajednice  država EU. Kroz institucije EU Hrvatska nameće svoju hegemonističku ideologiju u BiH, uvlačeći u tu obskurnu rabotu  i druge države.

Ograničenim ustavnim promjenama i promjenama Izbornog zakona u BiH pod pritiskom Hrvatske po modelu doktrine i ideologije ruskog svijeta mijenjaju se Ustav i izborni zakon BiH, ali i Daytonski mirovni ugovor u mnogim aspektima.

Što je najgore, stvara se institucionalni osnov trajnog budućeg nepovjerenja i međusobnog političkog sumnjičenja etničkih Hrvata i ostalih građana Bosanaca i Hercegovaca.

Usvajanje prijedloga HDZ BiH o promjenama izbornog zakona stvara se teritorijalno etnička podjela biračkog tijela, usložnjavaju se, umjesto da se relaksiraju etnički odnosi u Federacije BiH, ali i cijele BiH; stvara se teritorijalni prostor interesa države Hrvatske u BiH. Jednostavno kazano, stvara se političko institucionalni okvir izolacije hrvatskog svijeta u BiH.   

Stvaranje hrvatskog svijeta u BiH je suprotno evropskoj demokraciji liberalnog kapitalizma kao političkog modela savremenog svijeta generalno, ali i unapređenja demokratskih procesa i odnosa u BiH.

Taj model stvara temeljnu političku nejednakost i diskriminaciju građana BiH. On glas jednog čovjeka sa jednog prostora, iz jedne opštine, izjednačava sa najmanje pet ili šest glasova drugog čovjeka koji živi na drugom prostoru, u drugoj opštini iste države.

Njime se na teritorijalnoj osnovi uvodi unutaretnička, teritorijalna diskriminacija rasističkog tipa, koji kasnije može evoluirati u ko zna kakve druge oblike društvene i političke diskriminacije.

On direktno vrijeđa osjećaj vlastitog dostojanstva svakog Hrvata čiji glas je pet ili šest puta manji od glasa drugog Hrvata samo zato što živi na prostoru na kojem živi a ne na nekom drugom hrvatskom prostoru. Ovaj koncept je direktna prijetnja samopoštovanju svakog čovjeka čija je univerzalna ljudska tendencija, kako kaže Hegel, borba za priznanje. Iz te borbe dijalektikom društvenih odnosa razvija se empirijska, društveno historijska borba za društvenom i političkom jednakošću s drugim čovjekom, što predstavlja unutarnji oslonac historije kao napretka društvene slobode i historijskog razvoja humanizma.

Ruski model hrvatskog svijeta u BiH direktno je antiljudski i anti Božji. Vrijeđa zdrav ljudski razum. "Legitimira" nejednakost ljudi kao demokratski politički standard.

Postavlja se neizbježno pitanje: da li je ruski model hrvatskog svijeta u BiH istinski izraz i pojava ovovremenog humanizma?

Nažalost, i ova etnoteritorijalna podjela BiH, kao i ona dejtonska, kojom je u BiH etabiliran srpski svet, odvija se pod pritiskom i pokroviteljstvom glavnih svjetskih internacionalnih centara moći.

Međutim, za razliku od dejtonske, kojom je izvršena jedna etnoteritorijalna podjela u kojoj je učestvovala i Rusija sada se nasilno uvodi još jedna, nova etnoteritorijalna podjela u kojoj ne ušestvuje Rusija, već ostale danas najmoćnije vojne i ekonomske sile svijeta, EU i SAD, i to u istom momentu kada se bore, na sve moguće načine, protiv ideologije i doktrine ruskog svijeta u Ukrajini.

One, ne samo da podržavaju, već vode i nameću doktrinu ruskog svijeta u BiH, i to, ne samo tolerancijom ideologije srpskog sveta, već i nametanjem i jačanjem ideologije istog tipa, nametanjem ideologije hrvatskog svijeta, nasuprot svim demokratskim standardima savremenog liberalizma.

 Zaključne opaske

Svaka doktrina etnocentrizma, ruska, srpska, hrvatska, mađarska itd. je opasnost po mir i sigurnost. Ona ima više sadržaja, od ekonomskog, obrazovnog, zdravstvenog, infrastrukturnom itd. do bezbjednosnog. Svaka proklamirala svoju obavezu zaštite svojih sunarodnika u svakoj državi, a posebno u državama svoje regije.

Koncept budućeg političkog uređenja BiH u bitnom zavisi od ishoda ruske agresije na Ukrajinu. Od toga zavisi izgled budučnosti historije.

a) Hoće li budućnost biti u znak Hantingtonove ideje o Sukobu civilaizacija, zapadno demokratske i despotsko orijentalne, pravoslavno hrišćanske i protestantsko katoličke;

b) Šta će biti osnov novog društvenog poretka: demokratija zasnovana na građaninu, pojedincu, liberalna demokratija, ili demokratija zasnovana na carizmu, despotiji, hegemoniji, drugarskom kapitalizmu etničkog kolektivizma.

c) Hoće li biti nastavljen proces globalizacije na slobodi ljudi, tržišta i kapitala ili na hegemoniji i moći jačih.

d) U decembru 2021. godine, dakle prije početka oružane invazije na Ukrajinu, Rusija je uputila prijedloge ugovora o međusobnim odnosima sa SAD i NATO-om.

SAD nisu prihvatile prijedlog ugovor s Rusijom o međusobnom razgraničenju zona uticaja u Evropi.

NATO nije pristao na prijedlog ugovor o daljem neširenju, jer se ne radi o širenju NATO, već o udaljavanju i bježanju država bivšeg SSSR-a od Rusije, o njihovom viđenju NATO alijanse kao svoje zaštite.

Rusija je i od Ukrajine zahtijevala implementaciju ugovora Minske grupe o priznavanju autonomnog statusa ruskih separatističkih samoproglašenih republika Donjecka i Luganjska, njihovog priznanja kao institucionaliziranih formi ruskog svijeta u Ukrajini. To je Ukrajinska vlast odbila, jer su te samoproglašene republike nastale pod ruskom vojnom i političkom podrškom.

Rusija je ušla u rat s Ukrajinom da bi riješila svoje hegemonističke ciljeve nasilno, nakon što ih nije uspjela postići diplomatski."

(Preporod.info)