Hfz. Zajimović: Ramazan prilika za jačanje porodice

„...A članovi uže porodice su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima najpreči..“ (Enfal, 75)

Prije teravih-namaza u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu večeras je predavanje održao dr. hafiz Senaid Zajimović, direktor Vakufske direkcije Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini.

Ukazao je na idealnu priliku koju ramazan pruža za povezivanje pokidanih veza među članovima jedne porodice, za popravljanje narušenih odnosa unutar članova porodice, za učvršćivanje i popravku porodičnog gnijezda.

- Mnogima nam se u toku godine dese određene nemile situacije, svađe, problemi, nesuglasice, nerazumijevanje bračnog partnera i djece u pubertetu, povreda ponosa, i slične stvari. Zato uz zajedničke iftare, sijela i sehure, imamo priliku sve to izgladiti i ponovo osjetiti toplinu porodice i porodičnog doma. Želim, kako u sebi, tako i u vama pokušati probuditi nadu i želju u to da nam porodica bude na prvom mjestu, iako ovaj ludi i nemirni svijet ne pogoduje skladnom porodičnom životu - poručio je.

„Najbolji među vama su oni koji su najbolji prema članovima svoje porodice“ (hadis)

Podsjetio je da je porodica "temelj društva i u njoj, uz najteže, možemo naći i najsretnije trenutke."

- Zato bi trebalo da kod kuće radimo ono što je najvažnije. „ma koliko bile važne naše obaveze kao liječnika, advokata, poslovnih ljudi, majstora, profesora, ipak smo najprije ljudi, te će nam zato najvažnije biti ono što uložimo u odnose s bračnim partnerom, djecom i prijateljima.. Na kraju života nećemo žaliti što nismo položili neki ispit, dobili još jednu sudsku raspravu ili sklopili još neki posao, održali još jedno predavanje. Žalit ćemo zbog vremena koje nismo proveli s bračnim partnerom, djetetom, prijateljima i roditeljima - upozorio je hafiz Zajimović.

Napomenuo je da uspjeh društva ne ovisi od toga šta se dešava u predsjedništvu države ili političkim partijama, pa ni u ratnom području Ukrajine, već o tome šta se dešava u našoj vlastitoj kući.

- Najbolje što djetetu možemo pokloniti nije igračka niti skupocjeni predmet, već vrijeme izdvojeno samo za njega - poručio je Zajimović.

„... Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!“ (Furkan, 74)

Posebno je istakao da ne treba idealizirati stvari jer i dobre porodice, pa čak i one izvanredne, devedeset posto vremena lutaju stranputicama.

- Ali, važno je to što znaju koji im je cilj. Znaju kako izgleda „pravi put“, pa mu se uvijek iznova vraćaju. Nadu nam ne donose odstupanja, nego vizija, plan i sposobnost da se vratimo na pravi put. U svim porodicama, u toku odrastanja, djeca svjedoče jednako tolikom broju svađa kao i u svakoj drugoj porodici. Svi imaju poteškoće. Ali je važno da porodična povezanost ostane jaka zato što su kadri krenuti ispočetka, ispričati se i izmijeniti - kazao je dr. Zajimović.

Smatra da se roditelji često brinu hoće li njihova djeca prihvatiti sve ono u što oni vjeruju i praktikuju.

- Na tom putu koristimo svakakve, čak i pogrešne metode. Pribjegavamo metodama zbog kojih nas naša vlastita djeca kasnije prestaju voljeti i počinju mrziti ili kroz nas vjeru mrziti. A ustvari, odgovor je u sljedećoj činjenici - kad živimo u skladu s onim u što vjerujemo i kad se za to borimo na pravi način, naša djeca obično prihvataju vrijednosti za koje se zalažemo. Potrebno je izbjeći temperament koji nas može odvesti na stranputicu. Nekada iz silne želje napravimo početničke greške. A onda nam se to vrati kao bumerang - upozorio je.

Naveo je kako mnogi roditelji griješe nastojeći ispuniti proturječne uloge u porodici, jer žele biti roditelj, sudac, porota, zatvorski čuvar i prijatelj, kolebajući se između strogosti i popustljivosti.

- Od svoga djeteta pokušavamo napraviti sve ono u čemu mi nismo uspjeli. Od njega tražimo da bude najuspješnije u školi, najposlušnije roditeljima, najmoralnije, najurednije u društvu, fakultetski najobrazovanije, na vrijeme oženjen/udata, s idealnim bračnim partnerima, s puno pametne djece poput pametnih telefona, s dobrim radnim mjestima, i uz sve to da stalno budu uz nas i da nas i dalje slušaju.... a mi od svega nabrojanog nismo možda bili ni mali procenat - istakao je.

Prisutne u Gazi Husrev-begovoj džamiji je podsjetio na "jednu od najboljih izreka ikada izrečenih po pitanju odgoja djece i učvršćivanja porodice."

لاعبه سبعا ثم علمه سبعا ثم رافقه سبعا ثم خلي سبيله
"Igraj se s njim prvih sedam godina, zatim ga podučavaj sedam godina, zatim se druži s njim narednih sedam godina, a onda ga pusti neka kroz život ide sam."

- Trebamo se truditi da ne budemo očevi koji se moraju samo poštovati već očevi koje će djeca voljeti. Naš ulazak u našu kuću bi trebao biti bajram za naše ukućane. Nažalost, za neke je bajram kada otac izađe iz kuće. Najbolje sijelo je sijelo u kome otac i mati sjede s djecom, razgovaraju i šale se, bez pritisaka. Djeca su u svojim školama i fakultetima već imala dovoljno pritisaka. Dovoljno je da slušaju ono što im oni imaju kazati. Ne moraju ništa od njih tražiti - poručio je hafiz Zajimović.

Na kraju predavanja napomenuo je da je odgoj djece težak posao, i fizički i emocionalno, te da podjednako iscrpljuje i ispunjava.

Prema njegovim riječima, biti roditelj prije svega znači žrtvovati se, te da je potrebno što više uživati u životu s djecom, i da se pamte samo lijepi trenuci i radost koju donose, ponos na njihov uspjeh i osjećaj zadovoljstva zato što se radi o našoj djeci.

- Potrebno je pružiti nadu i šansu onima koji misle da su mnogo griješili, da nisu porodici davali prioritet pa sada osjećaju posljedice takvih odluka, kao i onima koji su usput možda izgubili sponu s djecom. Sve se može vratiti. Nikad nije prekasno. Nikad se ne smije odustati, nikad prestati pokušavati - zaključio je hafiz Senaid Zajimović.

(Preporod.info)