General Dautović povodom Dana ARBiH: Ponosni smo na ono što smo uradili i na svoje heroje

General Dautović povodom Dana ARBiH: Ponosni smo na ono što smo uradili i na svoje heroje

- Bosna i Hercegovina je naša majka, a majka se ne ostavlja nikada, ni pod kakvim uvjetima - izjavio je general Kenan Dautović u razgovoru za Preporod.info povodom 15. aprila, Dana Armije Republike Bosne i Hercegovine.

General Oružanih snaga i jedan od ključnih ljudi odbrane Travnika za vrijeme agresije od 1992. do 1995. godine, u službu odbrane domovine Bosne i Hercegovine stavio se sa svojih 26 godina.

- Vojnu gimnaziju sam završio 1985. godine, a vojnu akademiju ratnog zrakoplovstva i protivzračne odbrane 1989. godine u bivšoj državi i otprilike u JNA sam radio dvije godine. Kada je rat u Sloveniji bio već završen, a rat u Hrvatskoj bjesnio, ja sam bio na službi u gradu Zadru i imao sam priliku, iz prve ruke, vidjeti da se zapravo radilo o rješavanju, prije svega srpsko-hrvatskog pitanja na ovim prostorima. Procijenio sam, da taj rat između "velike Srbije" i tada samostalne Republike Hrvatske, nije moj rat i da ja trebam napustiti jedan takav prostor. S druge strane, imajući u vidu i razumijevanje, da će se rat vrlo vjerovatno preseliti u Bosnu i Hercegovinu, ja sam JNA napustio 30. augusta 1991. godine vrativši se u svoj rodni Travnik. Dakle, prilično rano. Kada sam napuštao JNA, meni je sugerirano da će rat doći u Bosnu i Hercegovinu, na što sam ja kazao, da, ako i dođe, onda ću barem znati šta trebam raditi i koga trebam braniti. Tada sam jednako tako razumio da su i hrvatski i srpski narod imali jedan, da tako kažem, svoj strateški cilj, jedan strateški okvir. Smatrao sam da sam, u takvoj konstelaciji odnosa, ja kao oficir, zapravo, prema nacionalnoj selekciji poslan u JNA kao predstavnik tada muslimanskog naroda - ispričao nam je.

Govoreći o stupanju u službu odbrane naglasio je da, iako je bilo sugestija da napusti Bosnu i Hercegovinu i da ide negdje u inostranstvo, nije to uradio.

- Nije bila opcija da ostavim sve ono što je za mene značila Bosna i Hercegovina i moj Travnik i ovi prostori na kojima sam rođen. Dakle, to su bili moji motivi kada su u pitanju vrijednosti zbog kojih sam ostao ovdje - naglasio je general Dautović.

Pitali smo ga i o sjećanjima na formiranje i djelovanje Armije Republike Bosne i Hercegovine. Generaln Dautović se već u oktobru 1991. stavio na raspolaganje u rezervni sastav policije, bio je komandir rezervnog sastava policije u Turbetu, a od novembra je preuzeo i Policijsku stanicu u Turbetu, gdje je 20. aprila, kada je Turbe napadnuto, dočekao i rat.

- Obavljajući tu dužnost komandira Stanice milicije Turbe, tijesno sam sarađivao s Patriotskom ligom i onim snagama koje su bile na tom prostoru u smislu organizacije, jer nisu to bile nikakve vojne posebne jedinice, a bile su daleko od toga da su se mogle smatrati naoružanima. To su bili neki počeci, gdje je bilo dosta ljudi, ali vrlo malo organizacije, vrlo malo opremljenosti, obučenosti itd. Zapravo, to je bilo vrijeme izuzetno, izuzetno teško za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Teren je bio ispresjecan, mi smo bili još uvijek dijelom zajedničke države. Svaka aktivnost koja se radila, morala se raditi u strogoj tajnosti, strogoj ilegali, jer su organi reda bili pod kontrolom velikosrpskog projekta. Pogotovo na početku, JNA je dolazila i raspoređivala se u skladu sa svojim strateškim planovima. U Travniku se to odnosilo na pozicioniranje JNA na prevoj Komara, odnosno preuzimanje kompletnog platoa Vlašić, tako da su odbrambene snage na ovom prostoru bile u izuzetno teškoj poziciji. Mislim da se to dešavalo i na drugim prostorima - kazao je Dautović.

Bilo je posebno teško tamo gdje su aspiracije velikosrpskog projekta bile ka etničkom čišćenju.

- Mi smo poslije toga, imali priliku, da vidimo kako se etničko čišćenje, uključujući i genocid, dešavao na terenu. I mi u Travniku smo primili na desetine hiljada nesretnih ljudi, a posebno sa prostora Krajine, koji su bili prognani, zatvarani, hvatani, mučeni, ubijani. To je bilo neko vrijeme vrlo teško, vrlo komplicirano, nije se znalo da li ćemo politički opstati kao država, iako smo bili međunarodno priznati. Postojao je plan preuzimanja Sarajeva, preuzimanja Predsjedništva. Mi nismo mogli računati na pomoć bilo koga, morali smo se osloniti sami na sebe. Logisticiranje je bilo otežano, situacija teška, nejasna. Dakle, jedno stanje koje nikako nije bilo obećavajuće - naveo je Dautović.

156357873_104007398417564_33751948738403497_n.jpg - General Kenan Dautović: Armija Republike Bosne i Hercegovine bila je stub

Gledajući iz perspektive današnjice uloga Armije Republike Bosne i Hercegovine, kako je ocijenio, bila je ključna.

- Iz ničega stvorena Armija Republike Bosne i Hercegovine je bila stub, prva u zaustavljanju srpskocrnogorskog agresora u to vrijeme, a nakon toga je bila ta koja je morala da se sukobljava sa dva neprijatelja, u to vrijeme i s vojskom RS i s Hrvatskim vijećem odbrane (HVO). Posebno je 1993. godina bila teška. A onda poslije toga Armija Republike Bosne i Hercegovine je poslije Vašingtonskog sporazuma i završetka sukoba sa HVO-om, krenula u oslobođajuća dejstva. Republika Bosna i Hercegovina bi vjerovatno u potpunosti bila oslobođena da nije potpisan Dejtonski sporazum, s obzirom da su pozicije preddejtonskim mirovnim sporazumom bile više nego obećavajuće - ispričao je.

S generalom Dautovićem smo razgovarali i o kulturi sjećanja. Kako je naglasio, kultura sjećanja je nešto bez čega se ne može hoditi kroz historiju, jer onaj ko ne uči iz historije, njemu se ponavlja.

- Ali, za razliku od Srbije i Hrvatske, Bosna i Hercegovina, a posebno Bošnjaci, morali su se odreći da se izučava u školskim klupama ono što se dešavalo u ratu protiv Bosne i Hercegovine od 1922. do 1995. godine, a s obzirom da nije bilo nominalnog pobjednika, sve zarad pomirenja i prihvatljivosti takvog suživota. Tako da je faktički, posebno bošnjački narod, ostao onemogućen da prenosi na mlade generacije, kroz jedan sistemski način, sve ono što se dešavalo - kazao je general Dautović.

Prema njegovim riječima, Bošnjaci i ostale patriotske snage su prije svega u postratnom periodu fokusirale zapravo na izgradnju države Bosne i Hercegovine, nadajući se da će oni koji je nisu voljeli i koji su se borili protiv nje, shvatiti da se može zajedno živjeti, da trebazajedno živjeti i da zajedno mogu graditi državu.

- Ono što je ostalo kroz kulturu sjećanja su mnoga udruženja koja su proistekla iz odbrambeno-oslobodilačkog rata, a koja su zadužena da baštine tekovine i dostignuća tog poduhvata, tog čuda bosanskog otpora, kako se ono popularno naziva. Međutim, imajući u vidu da je život nosio svoje, da su ta udruženja svedena na rad vrlo malog broja ljudi, da je boračka populacija ostavljana da se bori za svoj opstanak i za goli život, jednostavno smo izgubili tu oštricu i tu nit. Desio se jedan jaz između generacija, koji evo danas kada posmatramo, ne izgleda najbolje - smatra Dautović.

Poručio je da je danas, u ovim izazovnim i bremenitim vremenima, neizmjerno važno pronaći sistemske načine komunikcije s naraštajima koji dolaze, jer djeca koja se sada rađaju žive u virtuelnom svijetu i njima je jako lako manipulirati i mogu biti pogodno tlo za različite interpretacije.

- Mora se pronaći način izučavanja štiva i gradiva  na jedan normalan i sveobuhvatan način, jer to je dio naše historije na koju trebamo biti jako ponosni. Također, važno je da smo se u ovom postratnom periodu nekako vezali za genocid u Srebrenici, faktički, na taj način namećući sebi isključivu ulogu žrtve. Naravno, da mi jesmo bili najveća žrtva u proteklom ratu protiv Bosne i Hercegovine, ali jednako tako, mi imamo razloga da slavimo mnoge pobjede koje smo ostvarili i da budemo ponosni na ono što smo uradili, na heroje koji su to iznijeli i koje naprosto moramo sistemski ugraditi u kulturu sjećanja, kako se to danas naziva - kazao je general Dautović.

Smatra da posebno brutalna agresija protiv Ukrajine pokazuju da se država ne podrazumijeva i da se za nju mora neprekidno boriti u miru, tako da se u miru bude spreman i za najgore moguće scenarije.

- Stoga i Bosna i Hercegovina mora razmatrati i promišljati i takve opcije. Jer, kazati da nas neće niko i nikada više u budućnosti napasti, to naprosto nije opcija s kojom se može računati, pogotovo kada se posmatraju agresivne politike iz susjedstva, naročito iz Republike Srbije preko RS-a, odnosno, dolazeći iz Moskve. Jednostavno, nas taj dio ne smije nikako uspavati, moramo razmišljati na koji bismo način odgovorili na jednu takvu brutalnu agresiju koja bi se eventualno mogla dogoditi u budućnosti - potcrtao je general Dautović.

Upozorio je da vrijeme u kojem dominiraju društvene mreže i internet predstavlja pogodno tlo za aplikaciju različitih metoda specijalnog rata, od kojih je najopasnija ona koja je usmjerena na kreiranje atmosfere, narativa, posebno kod patriota i Bošnjaka, da je Bosna i Hercegovina besperspektivna država.

- O tome (Milorad) Dodik svaki dan govori, da je ona nefunkcionalna, nepotrebna, da je mrtva itd. I što je najveći problem, ta vrsta specijalnog rata polako nalazi svoje plodno tlo upravo u ovim patriotskim snagama. Otprilike, ukoliko se desi da Bošnjaci i ostale patriote dignu ruke od Bosne i Hercegovine, onda za neku sljedeću agresiju neće biti potrebe da se bori, jer poznato je i kroz protekli rat protiv Bosne i Hercegovine, a i kroz vijekove, da su ljudi i građani Bosne i Hercegovine uvijek bili ti koji su je branili i odbranili. Nije to nikad bila neka velika vojna tehnika, naoružanje ili bilo šta drugo, nego su to uvijek bili ljudi. Zbog toga je izuzetno važno da gajimo i razvijamo patriotizam prema Bosni i Hercegovini - naglasio je general Dautović.

Bosna i Hercegovina je naša majka, a majka se ne ostavlja nikada, ni pod kakvim uvjetima, ne može se na nju ni ljutiti, a kamoli da se je prepusti nekome ko bi joj nanio zlo, poručio je general Dautović.

- Zbog toga je izuzetno važno da gajimo, a pogotovo da Bošnjaci gaje ono što je najveća dobit prošlog rata protiv Bosne i Hercegovine, a to je da su Bošnjaci, nakon stotina godina borbe za neka druga carstva, za neke druge države, prvi put se borili za svoju vlastitu državu i da su u tom ratu povratili svoje nacionalno ime, da govore svojim jezikom, da su dobili pravo na svoj potpuni identitet i da je to zadužbina i tekovina koja se nikada i nikome ne smije i ne treba predati - kazao je u razgovoru za Preporod.info general Kenan Dautović.

(Preporod.info)

Podijeli:

Povezane vijesti