Sehurski program RTV BIR: Ramazan kao inkluzivni faktor

Gosti petog sehurskog programa RTV BIR "Zapostimo zajedno", koji uređuje i vodi Zehra Alispahić, bili su prof. dr. Senad Ćeman i Abdurrahim-ef. Sultan, koji su govorili o temi "Ramazan kao inkluzivni faktor".

- Inkluzija ima više značenja, zavisi u kom kontekstu se upotrebljava. To je jedan termin koji je postao dominantan i bio je vezan za nastavni proces obrazovanja itd. Osjetilo se da su se ljudi dodatno otuđili, da su ljudi u ovom digitalnom svijetu, vremenu virtualnih prijatelja, izgubili kontakt sa drugim ljudima. Vrlo često i kontakt sa stvarnošću i mnoge druge teme koje su nam važne. Inkluziju možemo razumijevati i kao džemat. Šta je drugo obavljanje namaza? Mi možemo obaviti namaz i samostalno, ali je 25 ili 27 puta namaz vredniji ako postoji ta inkluzija. Sve ima u našoj vjeri, samo su se, možda, termini malo promijenili pa se nama čini da je to nešto drugo. Od muslimana se traži da bude uključen. Mi dok postimo, i post jednako kao i namaz, ako gledamo sa pozicije načina obavljanja, je individualni ibadet, ali on dobiva svoju posebnu draž i vrijednost kada se obavlja u džematu, kada su i drugi uključeni u taj ibadet, bilo da je riječ o pripremi za sam taj ibadet, realizaciji ili nakon tog ibadeta. To su sve faze kroz koje, ako prolazimo zajedno, dijelimo tu neku energiju, tj. Božiji berićet - poručio je prof. Ćeman.

Dalje je kazao da je jako važno da budemo uključeni u aktivnosti koje drugi organiziraju i da nastojimo da uključimo druge.

- Mi imamo kur`anski imperativ „Uključi i svoje članove porodice u obavljanje namaza“. I kada sadaku dajemo, nas su učili, da treba djetetu pored sebe da damo, kako bi ono udijelilo - istakao je profesor.

Ef. Sultan je govorio o svom iskustvu u radu sa gluhim i nagluhim osobama, te istako važnost da i mi naučimo određene znakove.

- Kada sam dobio poziv da budem imam osobama s oštećenim sluhom, odnosno gluhim i nagluhim osobama, malo mi je bilo čudno na početku. Mi sjedimo i na znakovnom jeziku komuniciramo, pet ili deset ljudi može sjediti, ali vi ne čujete, a tu su različite teme i razgovori. Trebalo mi je malo vremena da se naviknem, a i da učim s njima. Znakovni jezik mnogo potroši koncentracije, jer treba da se prati znak, treba da se prati šta se usnama pokazuje, istovremeno. To sam smatrao kao iskušenje, ali i u isto vrijeme kao neku čast. Da na poseban način tim ljudima objašnjavam o njihovoj vjeri, na njihovom znakovnom jeziku. Hvala Allahu, dž. š., koji me počastio da sam tada bio svjestan da to prihvatim - istakao je efendija Sultan.

(Dželila Kukan/ Preporod.info)