Muftija Abdibegović: Životno putovanje kroz smisao i spoznaju

Vjera, islam, nas uči i ukazuje na kratkoću i prolaznost ovozemnog života i ujedno naučava i poučava o vječnosti, beskonačnosti budućeg svijeta. Zbog toga, kao vjernici, mi na ovaj svijet gledamo prolaznim, očima tijela, a u budući svijet, Ahiret, mi vjerujemo i na njega gledamo očima besmrtne duše. Islam nas također uči da su istina ovog svijeta život i smrt, a apsolutna istina ovog i budućeg svijeta je Allah dž.š. On je Jedan, Vječan, i vječno Živ. Nije postao i neće Ga nestati. Život i smrt pripadaju svakom živom biću i stvorenju. Oni su njegova istina - naglasio je muftija banjalučki Nusret-ef. Abdibegović, u hutbi koju je održao u Ferhadija džamiji 4. marta.

Muftija Abdibegović je istaknuo kako je jedna od tajni ovoga svijeta ljudski život, te da bi zbog toga čovjek, na ovom svijetu, trebao biti okupiran, ili preciznije kazano, zaokupljen, traganjem za njegovim mudrostima i spoznajnim vrijednostima.

- Tu prvenstveno mislim na odgovore, šta je smisao čovjekovog rađanja, odnosno, šta je smisao čovjekovog življenja i naposlijetku, je li smrt kraj ili samo promjena načina i početak novog života. U traganju za ovim i sličnim odgovorima, potrebno je podsjetiti, da vjera islam primarno polazi od lične i individualne odgovornosti. Razumljivo, jer se čovjek rađa i umire sam. „Čovjeku pripada samo ono što zasluži.“ ( En-Nedžm, 39) Za razliku od navedenog, društvo i društvena zajednica općenito, svoj koncept življenja grade, izgrađuju i organiziraju na osnovama kolektivnih prava i dužnosti. Logično, jer je čovjek društveno biće. „Vi pripadate zajednici vjernika“, rekao je Poslanik, a.s. - podsjetio je muftija.

Sa sociološkog aspekta i društvenog ambijenta na pitanje šta je smisao ljudskog rađanja, obično slijedi lakonski odgovor, smisao čovjekovog rađanja je produženje ljudske vrste, dodao je muftija Abdibegović.

- No, sa teološkog aspekta, odnosno, duhovnog pogleda, treba naglasiti i istaći da je smisao rađanja čovjeka, rađanje vrste (ljudi) koji će vjerovati, slaviti Allaha dž.š, Njega kao Gospodara i tragati za Njegovom spoznajom kroz lijepa imena, esmau-l-husna. Uzvišeni veli: “Džine i ljude sam stvorio samo zato da me obožavaju.“ ( Ez-Zarijat, 56.) U spoju spomenutih vrijednosti, neizostavna je činjenica da rađanje sa sobom donosi radost, neizvjesnost, odgovornost, trud i rad što su atributi ovog svijeta. Zato Uzvišeni veli da je „On Ona,j koji je dao smrt i život da bi iskušao ko će od vas bolje postupiti“ (El-Mulk, 2.) - naglasio je.

Smisao života treba tražiti u značenju riječi život i vremenu.

- Drugo pitanje o kojem danas govorimo je šta je smisao čovjekovog življenja na ovom svijetu. Smisao života treba tražiti u značenju riječi život i vremenu, periodu življenja. Život nužno podrazumijeva egzistenciju koja se krije u pokretu, kretanju, kako u fizičkom, intelektualnom, tako i u duhovnom smislu. Čovjekova promjena i kretanje trebaju rezultirati u isto vrijeme radom i zrelošću koji se očituju kroz slavljenje i veličanje Allaha dž.š. Kur'an to potvrđuje riječima „I sve se u svemiru kreće slaveći Allaha“ ( Jasin, 40.) - istaknuo je.

Život svakog pojedinca je satkan od faza kojima se čovjek zaogrne i tako ostavlja tragove svoga bića.

- Prepreke, izazovi i poteškoće koje ga na tom putu prate u isto vrijeme ga uzdižu u više stepene (deredže) zrenja i sagledavanja svega što ga okružuje. To je period čovjekovog zrenja. Moglo bi se kazati, što je čovjek stariji to je zreliji, odnosno odgovorniji i pouzdaniji. Starost rezultira smirenošću, mudrošću, odgovornošću, a mladost energijom, brzopletošću uz površnost. Prestup, (grijeh) čovjeka sijede kose, oronulog tijela, izborana lica, drhtavih ruku nema isti značaj i težinu prestupa mladića, nezrele osobe. Neko bi rekao prirodno, jer je čovjek u poznim godinama bliži Allahu i susretu sa Njime, a za mladića, dušebrižnici bi kazali „ima vremena da dođe tevbe“. Ako je za stariju osobu prezreno činiti grijeh, za mladića je pohvalno udaljavati se od grijeha. U tom slučaju čovjek se tretira kao „sjeme dobra“, ili „dobro sjeme“ i zbog toga se pokopava i smiješta u zemlju - kazao je, dodavši da čovjeka sa zemljom povezuje dobrota, njenim plodovima se hrani i zbog toga na njoj čini sedždu zahvale Allahu koji ga opskrbljuje.

Svjedoci smo da život svakim danom izmiče, a da se smrt svakim trenom primiče, naglasio je muftija.

- Smrt nas zaogrće i prima u naručje, onako, kako mi grlimo i zaogrćemo ovozemni život. Smrt je jača od života, jer čovjeka vodi u besmrtni život, Ahiret.  Vjera, islam, nas uči i ukazuje na kratkoću i prolaznost ovozemnog života i ujedno naučava i poučava o vječnosti, beskonačnosti budućeg svijeta. Zbog toga, kao vjernici, mi na ovaj svijet gledamo prolaznim, očima tijela, a u budući svijet, Ahiret, mi vjerujemo i na njega gledamo očima besmrtne duše. Islam nas također uči da su istina ovog svijeta život i smrt, a apsolutna istina ovog i budućeg svijeta je Allah dž.š. On je Jedan, Vječan, i vječno Živ. Nije postao i neće Ga nestati. Život i smrt pripadaju svakom živom biću i stvorenju. Oni su njegova istina. „Svaka osoba će kušati smrt.“ ( El-Ankebut, 57.) Za razliku od života koji je poteškoća, izazov, neizvjesnost, smrt je olakšica i nada jer rasterećuje čovjeka dunjalučkog života i briga. Molim Allaha da nam olakša izazove, poteškoće i da nas obraduje, zaogrne Svojom milošću na ovom i budućem svijetu - poručio je muftija Nusret-ef. Abdibegović.

(Preporod.info)