Govor kao odlika namjesnika na zemlji može biti (zlo)upotrijebljen

Važnost govora se, između ostalog, ogleda u tome što uputa za čovjeka dolazi u formi govora (Kur’an), te u tome što govor kao sredstvo komunuikacije među ljudima može biti upotrijebljen i zloupotrijebljen.

Jedno od svojstava našeg Stvoritelja jeste božanski govor kojim On govori. Božiji govor je Časni Kur’an objavljen čovječanstvu u kojem se Stvoritelj otkriva, obraća se ljudima, daje obećanja, smjernice, ljubav, milost, opomene, istinu…

Gospodar je govorom obdario i čovjeka, te s njim razgovara još u ezelu, Kur’an nas podsjeća na dogovor koji je proizašao iz tog razgovora, kada čovjek u pravom smislu preuzima ulogu Božijeg namjesnika na zemlji.

Čovjek kao namjesnik (halifa) uz ostale blagodati dobiva i blagodat govora koji se treba razumijevati kao dar, ali i kao odgovornost.

Taj dar čovjek može iskoristiti za uspostavljanje dobrih međuljudskih odnosa, ali i zloupotrijebiti za širenje smutnje, prisilu ili ucjenu. Čovjekov govor nekad može pokrenuti stravične nerede na zemlji, zločine i genocid.

U ovom kontekstu je bitno podsjetiti na ajet iz sure Ibrahim u kojem se lijepa riječ poredi sa lijepim drvetom čiji je korijen čvrst u zemlji, a grane visoko prema nebu; dok se ružna riječ poredi sa ružnim i iščupanim dvetom kojem ne može opstati na zemlji.

Dakle, koliko god loša riječ bila glasna i koliko god u jednom momentu utjecala na ljude, ona je prolazna po svom prolaznom učinku.

Sve što se zasniva na ružnoj riječi u konačnici ne može opstati. Jedno vrijeme to može smetati i biti prepreka ljudima (prema kur’anskoj metafori drveta), ali ono će vremenom samo istruhnuti.

U drugom kur'anskom ajetu se navodi kako će Allah vjernike učvrstiti postojanom riječju na oba svijeta.

Uzvišeni Allah, dakle, svakom svom iskrenom robu pomaže i kroz čvrstu riječ koju mu daruje u određenom trenutku.

(Preporod.info)