Kad učenik ne zaboravi svog muallima

Prijatno sam se iznenadio kada me prije nekoliko mjeseci dr. Almir Fatić upita za mog amidžu Abdulaha, njegovog nekadašnjeg muallima

 Rekao sam mu da je on u penziji i da živi u Tuzli. Predložio je da ga skupa posjetimo, kako bi mu se on zahvalio što ge je u mektebu lijepo učio. Prihvatio je moj prijedlog da to bude u Glumini, rodnom mjestu amidže, na 12. po redu familijarnom godišnjem okupljanju Smajlovića, koje je bilo 16. jula ove godine.

Prisutni, njih oko 80, sa simpatijama su doživjeli ovaj gest dr. Almira Fatića, koji je došao porodično, sa suprugom i troje djece, da se susretne sa svojim mu'allimom.

Upitali smo dr. Almira Fatića , šta ga je ponukalo da posjeti svog mu'allima Abdulah ef. Smajlovića.

„Prvo se sjetim izjave h. Alije,  četvrtog halife, koji je rekao: “Onaj ko me nauči jedan harf, ja sam mu rob, dužnik sam mu do kraja života. Moj muallim Abdulah ef. Smajlović bio je imam u džematu Kalošević, kod Tešnja,  u mom rodnom mjestu, kad sam bio 8. razred osnovne škole i kod njega sam dosta toga naučio. Posebno sam kod njega naučio pravilno učenje Kur'ana. On je na tome insistirao. Sjećam se, bio je vrlo precizan. Ja sam mu na tome veoma zahvalan.  Abdulah ef. mi je slao čestitke kada sam magistrirao i doktorirao, što me je jako obradovalo. Eto, baš danas, sudbina bijaše da dođem na ovaj skup Smajlovića, da se zahvalim svom mu'allimu, kome  sam donio nekoliko svojih knjiga. Želim mu puno zdravlja i da mu Allah dž.š. dadne sve najbolje.“

Na upit kako mu se dojmio familijarni susret Smajlovića, dr. Fatić reče: “Ovo je lijepa praksa da se djeca upoznaju, da se i vi upoznate. Čuvajmo farzove, odgojimo svoju djecu u islamu. Treba nam dosta vjere i sabura.“

Na pitanje šta za njega znači što ga je Almir Fatić, njegov nekadašnji učenik u mektebu, sada doktor nauka i profesor  na Fakultetu islamskih nauka, došao posjetiti i zahvaliti mu se na onome što ga je naučio, Abdulah ef. reče: “ Ovo za mene znači mnogo. Drago mi je da me posjetio moj učenik, da me nije zaboravio, da me je zapamtio i sačuvao u sjećanju moj trud koji sam uložio, pripremajući ga da upiše medresu. On je bio odličan učenik, volio je ići u džamiju i na džume i na ostale namaze. Ja pratim njegov rad i kako on reče, čestitao sam mu i kada je magistrirao i kada je doktorirao.  Zahvaljujem mu se što je došao sa svojom porodicom da me  posjeti. Da ga Allah nagradi i dadne mu, kao i njegovoj porodici, sve najbolje.“

Abdulah ef. je na kraju dr. Almiru Fatiću poklonio knjigu „Monografija porodice Smajlović iz Glumine kod Zvornika“.