50 godina od štrajka učenika Gazi Husrev-begove medrese: Medresu volimo kao vlastiti život

Povodom 50 godina od pokretanja štrajka učenika Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu 11. januara 1972. godine, danas je održan program u amfiteatru Gazi Husrev-begove medrese, što je bila prilika za osvrt i podsjećanje  na ovaj događaj.

Muftija sarajevski dr. Nedžad Grabus ovom prilikom je izjavio da je štrajk bio nevjerovatan čin, s obzirom da je zabilježen u vremenu koje je bilo dominantno jednopartijski postavljeno, kroz kontrolu svih procesa u društvu.

- To je nešto što nas etablira u ovoj zemlji. Učenici Gazi Husrev-begove medrese su tada tražili odličnost u svemu, da se mogu školovati na način na koji se školuju njihovi vršnjaci u Evropi i da proces razumijevanja naše vjere, odnosa prema slobodi, društvu u kome živimo, bude uvijek kontekstualiziran - naglasio je muftija Grabus.

Mustafa Spahić, koji je jedan od pokretača spasonosnog štrajka učenika medrese, kazao je kako je taj štrajk bio samo jedan kontinuitet povijesnog značaja, povijesne težine i složenosti, te povijesne kompletnosti, kompleksnosti i simbolike Gazi Husrev-begove medrese.

On je ispričao kako su suprotstavili reformi kojom su im oduzeti predmeti i uzurpirano njihovo pravo na sticanje znanja. Objasnio je kako su postojali i drugi razlozi pokretanja štrajka, a tiču se loših uvjeta života u školi te problemi socijalne prirode.

- Nepobitna je činjenica da smo mi tim, tada jedino mogućim potezom, štrajkom koji je trajao dva mjeseca i šest dana, vratili u Medresu Gazijinu vakufnamu, u kojoj se kaže da se u Medresi, pored fiksnih, moraju izučavati i oni predmeti koje zahtjeva vrijeme, mjesto i običaj. Taj dio vakufname je prekršen, a mi smo se izborili - prisjetio se.

 U cijeloj priči presudan je, podvlači, bio iskren nijet.

- Činjenica je da je štrajk bio toliko čist, vrijedan, nesebičan, toliko iz srca i duše. Taj iskreni nijet. Mi medresu volimo i doživljavamo kao vlastiti život i u tome ne pravimo nikakvu razliku - poručio je Spahić.

Suad Berbić, tadašnji učenik, kazao je kako su vremena bila neizvjesna, a društveni ambijent nepovoljan.

- Naš štrajk je bio u cijeloj školi i učestvovali su svi učenici, od prvog do petog razreda. Rezultati našeg štrajka su se vidjeli vrlo brzo. Zahtjevi su nam postepeno ispunjeni. Kako je vrijeme prolazilo, došli smo do toga da je Medresa sastavni dio obrazovnog sistema u kantonu, a svršenici Medrese se mogu upisati na fakultete na koje žele. Učenici Medrese su zaista davali i daju doprinos ukupnom društvenom napretku, u svim poljima - poručio je.

Muris Hadžibaščaušević, također tadašnji učenik, kazao je kako su bili složni.

- Ja sam se iznenadio da su nas čak i oni mlađi, ja sam tada bio peti razred, poštovali i slušali. Tadašnji profesori su bili iskreni prvenstveno prema nama, suosjećali su s nama kao u odnosu roditelja i djece. Shvatili su nas i podržavali su nas - istaknuo je on.

Poziv za dolazak na današnji program upućen je svim učenicima koji su u tom periodu pohađali Sarajevsku medresu.

(Preporod.info)