Mi smo narod Knjige, a knjigu smo bacili u zapećak

U Tuzli je, decembra prošle godine organizovan festival pod nazivom „Moja prva knjiga“. Festival je organizovala Izdavačka kuća Bosanska medijska grupa (BMG), a pored realizovanog konkursa „Moja prva knjiga“ održane su i radionice za učenike osnovnih i srednjih škola, okrugli sto te promocije nekoliko knjiga. Sve ovo u vremenu krize za knjigu i pisanu riječ dobija dodatno na važnosti.

- U izdavačkoj kući BMG već petnaest godina se suočavamo s jednim krupnim socijalnim problemom, koji se značajno dotiče i naše djelatnosti: Ljudi koji u ovoj zemlji aktivno rade na njenom jačanju, promociji, na razvoju kulture i umjetnosti, prinuđeni su da to rade sami, obično bez podrške i pomoći institucija države i raznih drugih institucija. Ukoliko je taj individualizam dovoljno jak, onda bez ikakve zasluge dobijamo projekte od velikog interesa za našu državu, koje su trebale realizovati instituti, univerziteti, ustanove, a finansirati institucije - kaže za Preporod.info Mehmed Pargan, izvršni direktor Bosanske medijske grupe.

- Takvi pojedinci obično budu brzo potrošeni -nastavlja Pargan -jer je nemoguće raditi velike stvari bez podrške institucija, a nje nema i neće je još dugo biti. To je taj bosanski perpetum mobile – država ništa ne ulaže, a dobija od ljudi maksimum. Ukoliko taj individualizam nije dovoljno jak, projekti propadaju, ostaju nerealizovani i nikoga za to nije briga.

- Generacije kreativnih, vrijednih ljudi propadaju, mnogi zauvijek odlaze, neki razočarani prestaju da se bave svojim najvažnijim – u ovom slučaju pisanjem. Sreo sam mnoge ljude koji su uspjeli napraviti svoje projekte, one koji su propali, one koji su zauvijek otišli. Te ljude niko ne vidi. Vjerovatno ne postoji društvo na svijetu koje se lakše odriče svojih ljudi.Ta 'ostavljenost' od vlasti, od institucija i ustanova, koju danas autori žive, bila je ključni razlog da pokrenemo naš projekat 'Moja prva knjiga'. Željeli smo da budemo'oči' koje će vidjeti te ljude - govori Pargan.

Bez podrške institucija

Festival je dao mnogo bolje rezultate nego što su organizatori očekivali. Na konkurs za najbolji rukopis, knjige prvijenca, pristigao je veliki broj rukopisa, od kojih su 33 zadovoljila standarde.

- Birali smo u četiri starosne kategorije najbolje rukopise, ali smo zbog visokog kvaliteta, odlučili da dodijelimo i četiri druge nagrade. Također, dodijeljena je nagrada za najboljeg mentora, osobu koja je bila angažovana kao mentor drugima, prilikom izrade knjige. Festival sa dva okrugla stola, desetak promocija, radionicama, te centralnom manifestacijom dodjele nagrada, iznijeli smo na vlastitim plećima, kao mala porodična firma. Podršku smo dobili od naše autorice Elle Čolić iz Sjedinjenih Država, koja je odlučila da prihod od prodaje svoje knjige „Drveće bez korijena“ usmjeri na podršku Festivalu i mladim autorima - kaže Pargan.

Organizator je uspio objaviti posthumno i knjigu četrnaestogodišnjeg Enesa Hodžića, ubijenog četničkom granatom, koji je iza sebe ostavio pjesme, priče, videodokumente...

- Nažalost, podršku sdrugih strana nismo dobili. Štaviše, niko od zvaničnika nije došao ni na jednu našu promociju, okrugli sto, centralnu manifestaciju. Pri tome, autori rukopisa, iako nisu bili nagrađeni, došli su iz Norveške, Švedske, Njemačke, Amerike... Specijalno zbog Festivala - ističe Pargan.

U Bosni i Hercegovini se skoro pa nikako ne podstiče pisana riječ, pogotovo ne mladih autora. Pargan ističe da je teško razlučiti kome je pažnja važnija, mladim ljudima ili onima u zreloj dobi.

- Ovo stanje u Bosni traje tri decenije. Oni koji su sanjali da će ostvariti svoje snove devedesetih, pa u prve dvije decenije dvijehiljaditih, sada su već zreli, na pragu treće životne dobi. Koliko je važno mladima pružiti šansu, važno je i tim ljudima, koji su već u penziji, a nisu uspjeli objaviti svoju prvu knjigu, jer nije bilo očiju koje ih vide. Izdavači grcaju u problemima, državne institucije na svim nivoima su potpuno indiferentne... Odlučili smo da otvorimo vrata upravo tim ljudima. Teško je opisati sreću, zato što ih je neko vidio i nagradio njihov rad.Planiramo u ovoj godini objaviti najmanje četiri naslova, prvonagrađenih autora, a želja nam je da objavimo i četiri drugonagrađena - kaže Pargan.

Spasiti generaciju mladih

Skoro cijeli koncept Festivala „Moja prva knjiga“ je orijentisan na mlade. Pargan naglašava da živimo u licemjernom društvu u kojem se navodno brinemo što nam mladi odlaze, što gubimo najvrednije što imamo kao porodica i društvo, a ne poduzimamo korake da im pomognemo da se integrišu u društvo, da pokažu svoje kvalitete i da preuzmu odgovornost za budućnost ove države. Nemamo definisane politike, niti imamo kvalitetne prakse, koje bi mladima pomogle da se ovdje ostvare.

- Mi nismo sposobni napraviti velike pomake, ali smo odlučili da, zahvaljujući našim volonterima, djeci pružimo neka znanja iz oblasti kreativnog pisanja, snimanja i videomontaže. Bojim se da ovo društvo nije svjesno u kakav ponor tone, jer nije sposobno da razluči važno od nevažnog. Novac koji se izdvaja za samo jednu skupu limuzinu, od stotine njih, koje se redovno kupuju za 'važne' ljude u institucijama, mogla bi možda spasiti generaciju mladih u ovoj zemlji. Zamislite samo da svake godine nagradite stipendijom najboljeg mladog pisca, najboljeg mladog izumitelja, najboljeg mladog zanatliju, najboljeg društveno-korisnog... Jedna limuzina bi mogla obezbijediti 50 do 70 godišnjih stipendija. Ne možemo ni pretpostaviti kakav bi to efekat izazvalo kod mladih ljudi, da se natječu, da budu odani znanju, zemlji, svojim snovima... - priča Pargan.

On kaže da je naš najveći problem što oni koji odlučuju malo čitaju, ne čitaju ili nikada nisu čitali. Rijetki su izuzeci. Nažalost, na vlasti imamo takvu generaciju i onda je logično što nas ne razumiju. Zbog toga knjiga teško dolazi do čitalaca.

- Mi smo društvo u kojem su igre na sreću oslobođene poreza, a knjiga nije. Društvo je pristalo da sudjeluje u vlastitoj propasti, samouništenju... U našem se društvu nedovoljno čita. Vlasti umjesto da otkupljuju knjige od izdavača i pune biblioteke, potpuno su zanemarile taj segment. Građani su osiromašeni, s malim mogućnostima da kupuju knjigu. Studentima i učenicima knjiga je skoro nedostupna. I umjesto knjige, ovo društvo im nudi alternativu u kladionicama, u TV programima neprimjerene sadržine i funkcije. Za sve je kriv sistem koji je sa sebe skinuo odgovornost i obavezu, a u središte stavio interese prosječnih, na budžete naslonjenih pojedinaca, koji su za svoj interes spremni založiti budućnost čitavih generacija - kaže Pargan.

Nastaviti projekat

Želja organizatora je da nastave započeti projekat. Do sredine godine planirajuobjavitinagrađene rukopise i ponuditi javnosti kvalitet koji je dugo čekao da ga neko primijeti. Većplaniraju da će početkom proljeća pokrenuti natječaj za 2022. godinu, a najesen odabrati najbolje rukopise, koje će štampati 2023.

- Kakve će biti naše mogućnosti, teško je i pretpostaviti. Nažalost, naše izdavaštvo se guši i nestaje, a još nema na vidiku mudrih glava, spremnih i sposobnih da to zaustave. Mi se zaklinjemo da smo narod Knjige, a knjigu smo bacili u zapećak, obesmislili sve što je vezano za nju, a nadamo se dobru - kaže Pargan.

Ovakvom praksom, dobro ovoj zemlji i ovome društvu, ovome narodu, ne može doći još dugo, upozorava Pargan i podvlači da je pitanjeda li uopšte imamo više vremena da spašavamo stvari.

- Mi smo ove godine odlučili da svojim snagama organizujemo Festival, da podržimo autore, ustvari da radimo ono što je funkcija ministarstava, na raznim nivoima. Još nas niko nije nazvao, niko nas nije pozvao da porazgovaramo, da nam se zahvali, a kamoli da nam pruži podršku i kaže: izdvojit ćemo u narednoj godini vrijednost dvoja zadnja vrata i dva blatobrana crne limuzine, za budućnost naše djece. Toliko nam treba da odštampamo knjige nagrađenih autora. Ne, ljudi koji rade za dobrobit ove zemlje osuđeni su da budu sami - kaže na kraju za Preporod.info Mehmed Pargan.

(Alem Dedić/Preporod.info)