Kampanje koje ukazuju na širu stvarnost

Proteklih dana na Twitteru korisnici su mogli čitati brojne ispovijesti žena iz regiona koje su preživjele neki od oblika seksualnog nasilja. Lanac tih ispovijesti popraćen je hashtagom #NisamPrijavila. Val ispovijesti pojavio se skoro godinu dana nakon velike regionalne kampanje #nisamtražila.

Žene, većinom mlade djevojke pisale su preživljavanju različitih oblika seksualnog nasilja u svakodnevnom životu navodeći razloge zašto nisu prijavile takve slučajeve. Pretežno, riječ je o razlozima koji svjedoče brojnim sistemskim i društvenim boljkama, u društvu ispunjenom predrasudama, stereotipima, nerazumijevanjem, izostankom empatije, itd. U mnogim ispovijestima žrtve takvog nasilja kao razlog su navodile i nerazumijevanje od najbližih članova svojih porodica. Između ostalog, mnoge su navele podnošenje teških trauma, koje su godinama potiskivale. Osim toga, u mnogo slučajeva, kao što je i poznato, spomenuti su i komentari praćeni stavovima u društvu o tome da je žrtva sama tražila ili isprovocirala zlostavljača načinom odijevanja i sl., kao i mnogi drugi kojima se krivica prebacuje žrtvi. Štaviše, u nekim ispovijestima navedena su bahata i neprofesionalna ponašanja i policajaca u slučaju kada osoba prijavi čin seksualnog zlostavljanja.

Podsjetimo, nakon kampanje „Nisam tražila“ početkom 2021., godine, brojni univerziteti, fakulteti i akademije su reagovali i napravili konkretne korake u rješavanju sličnih i potencijalnih slučajeva. Tome je prethodila povećanje broja osoba koje su se odlučile prijaviti zlostavljanje. Također, kampanja je rezultirala povećanom broju edukacija o problemu seksualnog zlostavljanja te incijativa da se takvi problemi rješavaju efikasnije. Reaktualizacija ove teme u javnom prostoru razbija njen karakter tabua i ogolijeva opće stanje društva u odnosu prema pojavama seksualnog zlostavljanja. Atmosfera povećanog broja ispovijesti o preživljenom seksualnom zlostavljanju u zemljama regije pokazala je rasprostranjenost ove vrste nasilja u mnogim sferama društva, ali i ukazala na problem zataškavanja takve vrste nasilja.

Podsjećanje na zločin protiv čovječnosti

Kampanja #NisamPrijavila neke je ponukala da podsjete javnost na činjenicu o hiljadama preživjelih žrtava silovanja i drugog seksualnog nasilja počinjenog u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu. Stvarnost na koju se godinama ukazuje jeste da mnoge preživjele još uvijek nose breme tih trauma i boli, nisu prijavile zlostavljače, a kako mnogi ističu, i danas ih susreću u svojoj svakodnevnici. Također, mnogi razlozi zbog kojih preživjele šute nalaze se upravo, između ostalog, u našim institucionalnim i društvenim nedostacima pri kojima se njima ne pruža adekvatna pomoć i podrška, pri čemu je dodatno izražen izostanak svakodnevne empatije.

Prema međunarodnim procjenama, broj preživjelih žrtava seksualnog nasilja u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu je između 20 000 – 50 000 osoba. Dugo godina su bile stigmatizirane u društvu, uskraćena im je i institucionalna njega, dok su se njihove traume godinama produžavale.

Podsjećamo, kada je riječ o zločinu seksualnog nasilja Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju dao je nemjerljiv doprinos međunarodnom pravu izricanjem osuđujućih presuda za silovanje kao zločin protiv čovječnosti. Između ostalog, na web stranici MKSJ o temi zločina seksualnog nasilja, pojašnjeno je da je spomenutim radom Sud preživjelima ponudio platformu da bi progovorile o svojim patnjama, što je pomoglo prekidu šutnje i kulturi nekažnjivosti. Pored straha za svoj i živote svojih bližnjih, uz svoju psihičku i fizičku bol, preživjeli su se okuražili da svjedoče, što je pomoglo u radu ovoga suda.

Objelodanili su se zločini silovanja i seksualnog nasilja nad hiljadama Bošnjakinja, zločini koji predstavljaju oblik postizanja genocidnih ciljeva, zločini o kojima se stalno sluša i čita. Društvo smo u kojem među nama hodaju brojne preživjele žrtve sa svojim potresnim pričama, traumama i patnjama. Društvo smo koje se suočava sa negiranjem genocida i ovakvih ratnih zločina. Svjedoci smo relativizacije takvih zločina i posljedica sa kojima se nose preživjele žrtve. Ukazuje se da decenijama već postoji odsustvo društvene svijesti, a posebno neadekvatne institucionalne brige o njima.

(Hasan Hasić/ Preporod.info)