Pitanje ogovaranja u izvorima islama

"I ne ogovarajte jedni druge!" (El-Hudžurat, 12)

U jednu od najvećih blagodati koju je Stvoritelj podario čovjeku ubraja se govor ili ljudski jezik. Za razliku od drugih ljudskih organa, recimo očiju ili ušiju, koji imaju svoje ograničene domete, ljudskom govoru/jeziku je, kako veli Ebu Hamid el-Gazali, “mejdan širom otvoren”.

Naime, jezik nema granica i ima “vlast” nad dobrim i zlim, vjerovanjem i nevjerovanjem. Upravo je jezik organ preko koga se očituje i iskazuje vjerovanje ili nevjerovanje. “Jezik je”, nastavlja imam Gazali, “najneposlušniji organ za čovjeka; nije ga teško koristiti niti pokretati, ali ljudi zanemaruju obratiti pažnju na njegove pokuđenosti i njegova zla, njegove zamke i varke. A jezik je zbilja najveće šejtansko sredstvo u zabluđivanju ljudi” (Ihjā’, 5:344).

Dakle, jezik se, kao uostalom i svaka druga blagodat data čovjeku, može upotrijebiti za najkorisnije i najplemenitije ciljeve koji vode spasu i sreći na oba svijeta, ali, isto tako, može se itekako zloupotrijebiti te biti glavni uzrok propasti i nesreće na oba svijeta.

Otuda ćemo u vječnoj Božijoj riječi, Kur'anu, i u hadisima našeg Pejgambera, s.a.v.s., naići na upozorenja u pogledu jezika, njegovog čuvanja i plemenitog korištenja. Jedinstveni zaključak iz svih tih upozorenja možemo sumirati na način da kažemo kako je čuvanje jezika i njegovo kontroliranje osnova svakog hajra.

Drugim riječima, onaj ko vlada svojim jezikom vlada samim sobom. Rečeno je: Ko mnogo govori – mnogo i griješi! Definicija ogovaranja

Arapska riječ za ogovaranje je gībet, a ova riječ izvedena je iz riječ gajb, kojom se označava sve ono što je skriveno ili nepoznato čovjeku. Iz ove jezičke analize uočavamo da je ogovaranje nazvano gībet(om) zato što se spominje (ogovara) osoba koja je odsutna.

Što se tiče terminološke definicije gībeta, tj. šta se u islamu smatra ogovaranjem, nju nalazimo u riječima Muhammeda, s.a.v.s., koji je jednom prilikom, kako prenosi Ebu Hurejre, r.a., upitao svoje ashabe: “Znate li vi šta je gībet (ogovaranje)?” Ashabi odgovoriše: “Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju”, na što on reče: “Gibet je da spomeneš o svome bratu ono što on ne voli.” Neko je upitao: “A šta misliš o tome ako ispričam o svome bratu ono što jeste pri njemu?”, na što je Božiji Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: “Ako ispričaš ono što jeste pri tvome bratu, onda si ga ogibetio, a ako se to ne nalazi pri njemu, onda si ga lažno potvorio.” (Muslim, 6593).

Iz ovih riječi vidimo jasnu razliku između gībeta (ogovaranja koje podrazumijeva da o svome bratu muslimanu kažemo istinu, ali mu nije drago da se to spominje, o bilo čemu da se radi: njegovom tijelu, vjeri, odgoju, imetku, djeci itd., bilo da se čini riječima, mimikom, pisanjem ili, čak, srcem) i buhtāna (tj. potvore koja se sastoji u tome da o drugome kažemo ono što nije istina).

Još jedan termin dovodi se u vezu s gībetom, a to je pojam ifka (laži), tj. da o drugome kažeš ono što si čuo.

Hasan Basri veli: “Drugi se može spomenuti na tri načina: ogovaranjem, potvaranjem i laganjem. Sva tri ova načina spomenuta su u Allahovoj knjizi: ogovaranje je da kažeš onako kako jest, potvaranje je da kažeš ono što ne stoji, a laganje je da kažeš ono što si čuo!” (Ihjā’, 5:454)

Da li je gibet haram ili mekruh O pitanju da li gibet spada u haram ili mekruh, tj. u velike (kebā’ir) ili male grijehe (sagā’ir), islamski učenjaci imaju dva stava.

Jedna grupa učenjaka veli da je gibet haram, tj. veliki grijeh. U ovu grupu ubraja se, npr., imam Nevevi koji u svom djelu Ezkār kaže da su gibet i nemimet (prenošenje riječi), prema idžmau (konsenzusu) muslimana, haram. Kao jedan od dokaza da je haram ogovaranje Nevevi navodi, između ostalih, i ova dva hadisa:

– Enes kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Prošao sam u noći Israa pored skupine ljudi koji su svojim noktima kidali meso sa svojih lica, pa sam upitao Džibrila: `Ko su ovi ljudi?', a on je odgovorio: `To su oni koji su ogovarali druge ljude i kaljali njihovu čast.'” (Ebu Davud).

– Džabir prenosi: “Bili smo s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., kada je naišao vjetar koji je donio smrad, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: `Ovo je vjetar onih koji ogovaraju vjernike.'” (Ahmed i Buhari).

(Almir Fatić/IIN Preporod)