U Travniku promovirana knjiga "Srebrenica - zaboraviti ne smijem, halaliti neću"

Knjiga "Srebrenica - zaboraviti ne smijem, halaliti neću", autora Hasana Hasanovića promovirana je u Omladinskom klubu Islamskog centra na Kalibunaru u Travniku. 

O knjizi su govorili Edin-ef. Memić i mr. Rašid Kasumović, a prisutni su imali priliku upoznati i samog autora Hasanovića, koji, kako je kazao za Preporod.info, piše o hororu i užasu koji je preživio u Srebrenici, koja je bila zaštićena zona UN-a.

- Knjigu sam napisao više kao autobiografsko djelo. Otac mi je umro 1993. godine od gladi, tad je bila strašna glad u Srebrenici. Nije samo on, veći broj ljudi je umro. Što se tiče mojih ubijenih tokom rata, jedna od prvih žrtava je bio moj amidžić koji je ubijen na četrnaesti rođendan, to je jedna od prvih žrtava Srebrenice. Preselio je majci na krilu, čak nismo znali ni da je ranjen jer mu je oštetilo bubrege i preselio je. Poslije toga ubijena mi je nena koja je imala 78 godina. Tada sam saznao i da mi je od jednog daidže ubijeno dijete, djevojčica koja je imala samo 18 mjeseci - priča za Preporod.info Hasanović. 

Dodaje da su mu ubijena braća, kao i veći broj članova familije. 

- Međutim, najteži je bio Marš smrti, kako ga mi zovemo i mislim da se ne može drugačije ni nazvati. Brat Hajro mi je ubijen 12. jula, imao je nepunih 19 godina. Njega sam ukopao u šumi, prekrio samga granjem s još šest ljudi. Nakon četiri dana ubijen mi je brat Hasib i to je jedini ubijeni koji je iznesen na slobodnu teritoriju. Ja sam ga donio, nosio sam ga negdje oko 20 kilometara. Na naslovnici knjige samto s razlogom postavio.Kad smo izašli u Nezuk, slikao nas je Ahmet Bajrić Blicko i ta slika mi je i bila svjedok da sam ga donio. Tek kad sam došao u Dubrave nakon mjesec ili dva saznat ću da je 74 članova, muškaraca iz moje familije ubijeno. Ostao sam posljednji ja i moj sin Haris koji je imao 16 mjeseci - priča nam Hasan. 

Hasanović je jedan od preživjelih i još živućih svjedoka genocida koji se dogodio krajem prošlog stoljeća u Srebrenici, u Bosni i Hercegovini, u Evropi, kazao je mr. Rašid Kasumović. 

- Hasan je među nama i još uvijek kazuje, prepričava, svjedoči, piše, poziva na pravi put, bori se. A pozivanje na pravi put i odvraćanje od zla je dužnost svakog muslimana. Ali ne samo muslimana. To je dužnost i svakog normalnog, altruističnog, humanog i nadasve čovjeka bez predrasuda prema drugom i drugačijem. Mislim da postoje dva načina upućivanja drugih na pravi pravi put i odvraćanja od zla, prvi je usmenim putem, a drugi po meni mnogo učinkovitiji, dugoročniji i bolji put je put pisane riječi. A pisana riječ je pečat, to je muhur udaren u staze i kitabe vječnosti, muhur i živa riječ pisca koja odzvanja u ušima generacija koje dolaze i koje će doći kasnije, mnogo kasnije i kada pisac prestane da piše i ode sa ovog gorkog i čemernog svijeta na onaj bolji i pravedniji - navodi Kasumović. 

Knjiga „Srebrenica - zaboraviti ne smijem, halaliti neću”, navodi Kasumović, svjedočenje je o vremenu i prostoru, o stradanju, o genocidu, ali je i ljudska priča, ljudska sudbina. 

- Svaki čovjek ima svoju životnu priču, a smoći snaguda se ta priča otisne na papir, ispriča i podijeli sa cijelim svijetom ravno je herojskom podvigu. Ova knjiga jeste svjedočenje, ali je i herojski čin, čin koji zahtijeva nadljudsku snagu da se prepričaju, nanovo i nanovo sve strahote ljudskog stradanja, stradanja jednog naroda, da se prepriča vasionska dimenzija genocida počinjenog u Srebrenici. Knjiga čitaoca ne ostavlja dok je ne iscrpi. Ova knjiga se čita u jednom dahu, a ista je, čini mi se namjerno, pisana pitkim i nadasve razumljivim jezikom. Autor nije žudio da upotrebljava pompezne i kičave riječi, pojmove i složenice. Ona je jednostavna. Baš onakva kakva i treba da bude kako bi je razumio i stolar, i mehaničar, i dijete i dedo, i student i profesor - dodaje Kasumović. 

O knjizi "Srebrenica - zaboraviti ne smijem, halaliti neću" autora Hasana Hasanovića govorio je Edin-ef. Memić. 

- Ova knjiga predstavlja još jedno dokumentovano svjedočanstvo genocida nad Bošnjacima Srebrenice i kao takvo ne odnosi se samo na 11.juli 1995., već i na dane, mnogobrojne i teške koji su došli na ovaj lokalitet. Ovu knjigu znakovitog naziva možemo posmatrati kao svjedočanstvo i iskustvo genocida jedinke, što ne umanjuje njegovu kolektivnu ravan, jer je Hasanovo svjedočanstvo zapravo paradigma stradanja bošnjačkog kolektiviteta i u Srebrenici i izvan nje, u periodu agresije od '92. do '95., ali i svih onih perioda iz prošlosti - skoro pa zaboravljenih - kazao je Memić. 

Genocid u Srebrenici jejedan od sudski najdokumentovanijih zločina, međutim, sudski dokumenti iako važni ne smiju ostati jedini dio dokumentovane građe. 

- Hasanovo svjedočanstvo je putokaz kako zapamćeni zločini genocida mogu postati dostupni široj publici, da tako kažemo "običnom čovjeku", a posebno mladim naraštajima koji su se rodili daleko i poslije 1995., sve s jasnim ciljem: Don't forget - odnosno ne zaboraviti. Jedan od načina kako sačuvati sjećanje na Srebrenicu jeste i pisanje i izrada multimedijalnih sadržaja o genocidu, te umijeće njihovog čitanja - poručuje Memić. 

(A.N./Preporod.info)