Prvonagrađeni literarni sastav na temu Ramazanskom dovom i ajvatovičkom stazom

Ramazanskom dovom i ajvatovičkom stazom

I večeras će neko, znaj

Uzdrhtalih prstiju i nemirnog srca
Dignuti obe ruke, ne previsoko
Iako će u mislima otići na mjesta nova
...na mjesta bolja.

Hladnog čela i suznih očiju
Sedždom dirnuti dno kojim hoda
A dno će ga uzdići na mjesta nova
...na mjesta bolja.

Sjetit će se dede čvrste volje i jakog imana
I usnit će njegove korake na stazi pravednih
Što i sad odveli bi ga na mjesta nova
...na mjesta bolja.

Uputit će dovu čežnjivog srca
Jer kad ramazanska noć primi je u okrilje svoje
Nijedna riječ ne postoji da ne doživi odlazak na mjesta nova
...na mjesta bolja.

I kada stigne ostvarenje dove
Pustit će suzu niz nurli lice
Putevima koji do Svevišnjeg vode.

I sve će postati tajna
Oživjet će čari mubarek ramazana
I sjećanja na jednog dedu
Na njegov san odabrani
Na ovna dva i njihov kraj.

I puknut će srce kao stijena
Onog što dok se klanja drijema.

Poteči će voda kao i tog jutra
I neće svanuti ni sutra
A već će svima biti jasno
Da u Pruscu diše i što je davno živjeti stalo.

Očigledan trag na hladnom kamenu
Pogurenog tijela i naboranog čela
Vidjet će onaj što srcem gleda
I sreća će Ajvatovicom da se nazove
Ljudi će biti bogati oružjem iftarske dove.

Put ka stijeni siguran i krut
Bit će popločan srećom i vjerom
Nikada više poprskan krvlju.

I kada sve prođe...Ostat će sedžda da razdvoji
Što ruke ljudske nisu mogle.