Tetka Zilha ostat će upamćena kao poštena humanitarka velikog srca

Zilha Šeta preselila je na Ahiret u 69. godini života u Sarajevu. Tetka Zilha, tako su je zvali korisnici Narodne kuhinje Stari Grad koju je vodila od 1992. godine pa do svog posljednjeg daha. Po ovom nadimku bila je poznata ne samo među korisnicima, već i u Sarajevu koje će je pamtiti kao simbol grada, ali i u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Pružena ruka Tetke Zilhe bila je prema svakome ko je došao na vrata ove kuhinje. S hranom koju je pravila i davala najranjivijim i najugroženijim kategorijama bh. društva, davala je nesebično i ljubav.

Osim po dobroti koju je osjetilo na hiljade duša koja su u nevolji dolazila po hranu, Tetka Zilha je bila poznata i po poštenju. Zahvaljujući predanom radu, trudu, ljubavi, brizi, uvijek je uz sebe imala prijatelje koji su rado pomagali rad Narodne kuhinje. Znali su da će pomoć koju daju u novcu ili hrani doći do onih kojima je potrebna. Posebno se to ogledalo u mubarek mjesecu ramazanu, u kojem se, zahvaljujući donatorima kojih je bilo više nego inače u toku godine, trudila da hranu postačima spremi bogatijom, ukusnijom i na vrijeme pripremljenom za iftar.

Znala je govoriti "Nema mi ništa draže nego kada postača nahranim", te je svima koji su postili osiguravala i sehure.

Tetka Zilha ostat će upamćena kao velika humanitarka, ali i kao majka gladnih. Posao koji je radila, radila je srcem, jer je znala da će za sadaku Allaha dž.š. obilato nagraditi svoje robove. 

A mnogi hadisi Muhameda, a.s., govore o sadaci: “Koji mu’min nahrani gladnog mu’mina, Allah će njega nahraniti dženntskim plodovima. Koji mu’min napoji žednoga vjernika, Allah će njega napojiti najljepšim džennetskim napitkom na Sudnjem danu. Koji vjernik odjene oskudno odjevenog vjernika, Allah će njega odjenuti sa džennetskom odjećom.” (Tirmizi) 

Svojim prijemrom dobrote, velikog srca, činila je da i drugi tako postupaju. Osim što smo je mogli vidjeti u Narodnoj kuhinji u svako doba dana, Tetka Zilha bila je poznata kao dobra džematlijka.

U Zilhinom društvu ni jedan čovjek se nije osjećao manje vrijednim od drugoga. Za svakog je imala lijepu riječ. Iako su joj dolazili ljudi siromasi, razgovor s njom punio im je dušu, tako da su se osjećali lijepo i kada su pružali ruke da uzmu kanticu graha i komad hljeba. Činila je sve da se osjećaju dostojnim, da ih ne uvrijedi ta pružena ruka za hranom.

Davala je, a na to dobro bilo joj je uzvraćeno. Dunjaluk je koristila za ahiret, tako da molimo Alaha dž.š. da njena dobra djela primi i podari joj džennet. 

Tetka Zilha je porijeklom iz Višegrada, Kosovo Polje, a 1970. godine je završila gimnaziju. Punih 29 godina, od rata 1992. godine, radila je kao šef kuhinje u Narodnoj kuhinji “Stari grad” u Sarajevu. Radila je bez dana radnog staža, ali za humane svrhe, kao volonter. Nisu je omele ni granate koje su svakodnevno padale na Sarajevo. Njena kuhinja uvijek je bila puna, jer je kako je govorila, u dobrom nijetu bereket. Ugroženima je pomagala u najtežim trenucima ne samo za vrijemeopsade Sarajeva, već i u vrijeme pandemije koronavirusa.

Dobitnica je brojnih nagrada za svoju humanost - Međunarodne nagrade za dobročinstvo u Turskoj, Šestoaprilske nagrada grada Sarajeva, priznanje emeritusa dr. Mustafe Cerića koji je obnašao dužnost reisu-l-uleme, 2003. godine bila je izabrana za Ženu godine (časopis Žene). 

Narodna kuhinja Stari Grad koju je vodila Zilha Šeta je osnovana u martu 1992. godine s ciljem pomoći najugroženijem stanovništvu Kantonu Sarajevo, trenutno ima više od 1.200 korisnika, za koje uposlenici ove kuhinje svakodnevno spremaju ukusne i tople obroke, trudeći se da oni budu što kvalitetniji i raznovrsniji. 

(A.N./Preporod.info)