Sjećanje na ubijene i mučene Bošnjake: 25. septembra Marš putem spasa “Vlasenica – Sušica”

Za obilježavanje 29. godišnjice zatvaranja zloglasnog vlaseničkog logora Sušica, i ove godine je 25. septembra planiran Marš putem spasa "Vlasenica - Sušica", te odavanje počasti nevino stradalim i mučenim Bošnjacima Vlasenice i okolnih mjesta.

Ovogodišnji moto Marša je "Da bilo je, (svi) mi znamo...", s porukom "Da se ne zaboravi 21. septembar 1992".

Koncentracioni logor Sušica je od maja pa do kraja septembra 1992. godine bio mjesto za zatvaranje, mučenje, silovanje i ubijanje bošnjačkog stanovništva s područja općine Vlasenica, ali i ostalih podrinjskih općina. U logoru su bili zatočeni muškaraci, žene, djeca i stariji ljudi koji su držani u krajnje nehumanim uslovima. Logoraši su svakodnevno bili izloženi torturi, fizičkom mučenju, psihičkom maltretiranju, raznim oblicima seksualnog zlostavljanja, silovanju i na kraju su ubijani, o čemu svjedoči više masovnih grobnica: Ogradice, Debelo Brdo, Jelovačka česma, Tugovo…

Učesnici Marša okupit će se u Mjesnoj zajednici Turalići, nakon čega će obići sekundarne i masovne grobnice Ogradice, Debelo Brdo te nekoliko sekundarnih grobnica u kojima su pronađeni posmrtni ostaci nekadašnjih logoraša i stanovnika Vlasenice. Posjetit će i lokalitet logora Sušica, gdje će položiti cvjeće i proučiti Fatihu.

Kroz logor Sušica, u kojem je ubijeno oko 1.600 Bošnjaka tokom 1992. godine, od maja do septembra je prošlo oko 8.000 Bošnjaka sjeveroistočne Bosne. Među ubijenim civilima je oko 280 dječaka, a od 700 žena i djevojaka, mnoge su silovane i ubijene. 

Za zločine u logoru Sušica i na području vlaseničke općine generalno, pravomoćno su osuđeni Dragan Nikolić u Haškom tribunalu na 20 godina zatvora te u Sudu Bosne i Hercegovine Predrag Bastah na 22 godine i Goran Višković na 18 godina.

Sakib Dautović pukom srećom preživio je sve te strahote. U nedavnom razgovoru za Preporod.info kaže da ga je spasilo prebacivanje u logor Batković u Bijeljini, ali da će slike mučenja zatvorenika u Sušici pamtiti dok je živ. Pred njima su, kaže, oštrili noževe, prijetili - "klat ćemo ih".

- U logoru u Sušići bio sam 25 dana, a u logoru Batković 14 mjeseci. Kada sam uhapšen mene i rođaka Predrag Bastah zvani Car je izveo. Sjeo je, uzeo nož, oštrio ga i prijetio nam. Ispitivao nas je gdje smo bili, šta smo radili. Gledao sam u taj nož, samo sam čekao kada će nas priklati. Sreća za nas neko je došao da ga zove nešto hitno i otišao je. Kada je krenuo okrenuo se i zaprijetio nam: “Vratit ću se ja opet”. Tada sam mislio da je sve gotovo, da će nas pobiti, jer dok je oštrio taj nož čas bi pogledao mene, čas rođaka. To mi je teško palo – ispričao je Dautović, koji nije vjerovao da će preživjeti. 

U logoru je mučen na razne načine. Nema čim ih nisu udarali. I držalicama od sjekire, pendrecima, lancima…

- Tukli su nas, mučili na razne načine. Teško je bilo kada bi logor skroz zatvorili, jer bilo je puno ljudi i ponestajalo nam je zraka. Nisam mogao disati. Kada su otvorili, svi smo bili žuti, k'o limun. Nisu nam davali da jedemo, izgladnjivali su nas. Vjerujte u logoru koji je bio pun ljudi vladao je muk, tišina… Strah svima ušao u kosti, ni micali se nismo - prisjeća se Dautović. 

Navodi da je više puta "smrt gledao u oči". Zarobljen je kada je imao 30 godina.

- Kada smo išli prema Bijeljini u logor Batković, prolazili smo pored velikih rupa.

Stražari koji su nas vodili kazali su nam da su te rupe bile iskopane za nas, kad nas sve pobiju. Spašeni smo zahvaljujući Međunarodnom komitetu Crvenog krsta koji nas je pronašao. Inače bi nas sve pobili. Ne samo ja, nego niko od nas nije vjerovao da ćemo preživjeti, nismo imali nikakve nade. Bojao sam se da ću umrijeti od mučenja. Jer, od udaraca koje sam zadobio padao sam u nesvijest više puta. Udarali su kud su stigli. I danas od tih udaraca imam posljedice. Vjerujte da sam priželjkivao brzu smrt – tvrdi Dautović.

U Vlasenici je izgubio brojne članove porodice.

- Ubijen mi je brat, sestra, njen muž, amidžići, tetići… - kaže Dautović.

Kazna doživotnog zatvora, na koju je osuđen Mladić, porodicama žrtava daje barem dio pravde za sve što su prošli ali što i danas prolaze - smatra Dautović.

Iako je preživio sve te strahote, Dautović danas živi kao čoban. Čuva 15 ovaca ima i dvije krave. 

- Da nemam stoke ne bismo imali od čega živjeti. Sve te strahote koje sam preživio dolaze mi i sada u san, imam more… Nikada neću zaboraviti to. Niko nikada se nije ponudio da pomogne, da nema ove stoke ko zna šta bi sa mnom i s mojom porodicom bilo – ističe Dautović, čija se kuća nalazi samo nekoliko metara od logora Sušica u kojem je mučen na najgori način. 

Na područja Vlasenice ubijeno je 2.633 Bošnjaka. Od tog broja, ubijene su 2.222 osobe starosne dobi od 18 do 65 godina, 262 djece i 149 osoba starosne dobi preko 65 godina. 

(A.N./Preporod.info)