Fikh: Diskreciona kazna – Et-t’azir

Diskreciona kazna je sankcija koja je najfleksibilnija u krivičnom islamskom pravu i putem nje šerijat prati sve novonastale zločine i delikte koji nisu normirani za razliku od ostalih šerijatskih kazni.

T‘azir je kazna za prijestupe za koje Šerijat nije propisao određene sankcije. Diskrecionih kazni ima više vrsta, počevši od savjeta i upozorenja pa sve do najtežih, poput zatvora i bičevanja, a kada se radi o veoma teškim i opasnim zločinima mogu dostići i stepen ubistva. Nadležnima se prepušta da odrede i odaberu odgovarajuću kaznu sukladnu zlodjelu, stanju počinitelja i njegovoj prošlosti.

T‘azirom se kažnjava i kada su u pitanju fiksne šerijatske kazne, te odmazda i krvarina u situacijama kada se osnovna kazna ne može primijeniti, ili kada se t‘azir propisuje osnovnoj kazni kao dodatna kazna kod nekih prijestupa.

Šerijat nije ograničio nadležne da moraju propisati određenu diskrecionu kaznu za određen zločin, već im je dao kompetencije biranja odgovarajuće sankcije iz okvira diskrecionih kazni za koje se smatra da su dostatne preodgojiti zločinca, reasocirati ga u društvo i zaštiti društvo od kriminala.

Diskrecione kazne su dakle u kompetenciji nadležnih, podržavaju oprost od strane istih bez obzira o kojoj vrsti kriminala se radilo, društvenom ili osobnom.

Vrste t‘azira

Šerijat ne zabranjuje primjenu bilo koje sankcije putem koje će se realizovati šerijatski ciljevi. Međutim, u nastavku ćemo predstaviti najuobičajenije kazne koje je Šerijat propisao za nenormirane delikt.

Smrtna kazna: U biti diskreciona kazna ima preodgojni karakter. Dozvoljeno je primijeniti svaku sankciju čiji ishod je siguran, tj. ne dovedi do uništenja i propasti pa u toj vrsti sankcije nije dozvoljeno ubijanje ili odsijecanje. Međutim, može se odstupiti od tog pravila ukoliko to opći interes nalaže, ili ukoliko se neki kriminal ne mogne spriječiti bez primjene smrtne kazne poput izdajstva, uvođenje novotarija, opasnih zločina – droge, moralnih nastranosti, itd. Propisivanje smrtne kazne se ne prepušta sudstvu nego državi da jasno definira za koje nenormirane zločine se propisuje smrtna kazna.

Bičevanje: Bičevanje u Šerijatu je osnovna sankcija. Propisano je kako u fiksnim tako i u diskrecionim kaznama. Preferira se u teškim i opasnim deliktima koji se sankcionišu diskrecionom kaznom, jer je najučinkovitije i najpodesnije, a i najprikladnije. Ne košta državu, ne sprječava osuđenog da privređuje a niti njegovu porodicu izlaže propasti ili siromaštvu kao što je slučaj sa zatvorom. Primjenjuje se odmah, a kažnjeni odlazi za svojim poslom, te njegov posao ne trpi niti mu porodica ispašta. Limitiranje bičevanja kod islamskih pravnika je diskutabilno. Neki ga općenito prepuštaju nadležnim, a neki opet limitiraju određenim brojem bičeva od deset pa sve do stotinu.

Zatvor: Šerijat poznaje dvije vrste zatvora: vremenski ograničen i neograničen. Zatvor vremenski ograničen je jedna vrsta diskrecione kazne. Najmanji rok je jedan dan, a oko najdužeg perioda nema saglasnosti. Neki vele da je to šest mjeseci, drugi godinu, a treći to prepuštaju nadležnim. Kada se utvrdi da zatvor neće donijete željene ciljeve, tj. neće preodgojiti niti popraviti prijestupnika, biće ga zabranjeno propisati, pa se pribjegava nekoj drugoj sankciji.

Zatvor je drugorazredna sankcija i njome se kažnjavaju samo lakši delikti za razliku od pozitivnog prava koje smatra da je zatvor osnovna kazna. Praksa je potvrdila da zatvor kao sankcija nije ispunila očekivanja. Naprotiv bila je kontraproduktivna, a posebno kada zatvori postanu pretijesni, i kada postanu škole kriminala. Zatvor neće odvratiti kriminalce od kriminala, ali će dobre pokvariti i dat im rejting loših ljudi. Pored toga, zatvori iziskuju i ogromne troškove, sprečavaju zatvorenike da se bave svojim poslovima i zanimanjima, navikavaju ih na lijenost i aljkav odnos prema njihovim porodicama i tako ih izlažu bijedi, siromaštvu i društvenom nemoralu. Stoga je Šerijat ovu vrstu kazne sveo na minimum - samo za lakše prijestupe, pod uvjetom da će uistinu odvratiti od zločina i biti pouka drugima.

Islamski pravnici su saglasni da se vremenski neograničenim zatvorom kažnjavaju okorjeli i opasni zločinci. Oni ostaju u zatvoru sve dok ne pokažu pokajanje - moralno stanje. U protivnom iz preventivnih razloga ostaju zatvoreni sve dok se ne pokaje. Šerijat je prvi primijenio i otkrio ovu kaznu koju su svjetovni zakoni počeli primjenjivati tek početkom devetnaestog stoljeća.

Protjerivanje: Progon je dodatna sankcija za blud. Ebu Hanife tu sankciju smatra diskrecionom, a ostali fiksnom. Po saglasnosti protjerivanje je u odnosu na druge delikte diskreciona kazna. Većina dozvoljava da rok protjerivanja bude veći od godine dana, i da je njegovo određivanje prepušteno nadležnim organima. Neki pak smatraju da se protjerani treba staviti pod nadzor u mjestu gdje se protjera. Poslanik, a.s., je naredio da se dvospolci protjeraju iz Medine. Omer, r. a., je protjerao Nasra b. Hadždžadža iz Medine.

Razapinjanje: Razapinjanje se smatra šerijatskom fiksnom kaznom za delikt razbojništva. Razbojnik se razapinje, po nekima razapinje nakon ubistva, dok se prvo razapne pa onda ubija po drugima.

Razapinjanje ima status i diskrecione kazne. Razapinjanju u diskrecionoj kazni ne prethodi niti ga slijedi smrtna kazna. Živ čovjek kada se razapne ne uskraćuje mu se hrana, piće, abdest i namaz s tim što će klanjati gestovima. Razapinjanje ne smije traje duže od tri dana.

Kazna razapinjanja je potvrđena praksom Poslanika. Prenosi se da je on kaznio nekog čovjeka razapinjanjem.

Cijeli tekst u štampanom izdanju “Preporoda”