Dr. Nezir Halilović: Duh Bosne je kombinacija različitosti koje se uzajamno poštuju

U atriju bivše Sultan-Ahmedove medrese u Zenici sinoć je održan okrugli stol o temi "Drama gostoprimstva“, povodom obilježavanja 800. godišnjice susreta sv. Franje Asiškog i sultana Malika al-Kamila, koji se dogodio 1.219. godine.

Spomenuti susret osnivača franjevačkog reda i egipatskog sultana, podsjetio je ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije u Visokom i član Udruženja Centar za mirovno obrazovanje iz Sarajeva fra Ivan Nujić, dogodio se u gradu Damijeti, u sjevernom Egiptu, te je predstavljao događaj o kojem nema puno historijskih izvora.

Međutim, po onome što se dogodilo kasnije, podvlači fra Ivan Nujić, znamo u kojim se konturama i u kojem horizontu dogodio taj susret.

- Franjo Asiški je u jeku 5. križarskog rata otišao u Egipat i ne kao ostali križari koji su mu posudili prijevoz svojim brodovima, nego kao mirotvorac, odlučio je otići i razgovarati sa egipatskim sultanom. Na taj je način želio pokazati da je moguće živjeti u miru s drugima i drugačijima, s onima koji su s onu stranu granice, a koji su u to vrijeme bili muslimani - istakao je fra Ivan Nujić.

Po tim izvorima, napominje, sultan je vrlo ljubazno primio Franju i pokazao mu gostoprimstvo te "kako kažu Franjevci, s njim ljubazno razgovarao“.

- Dva čovjeka; jedan mistik i jedan političar, susreli su se, ne samo kao ljudi, nego i kao vjernici i kao braća. Franjo će kasnije u svojoj praksi, čak i u potvrđenom Pravilu franjevačkog reda, uvrstiti jedno poglavlje o braći koja idu na Istok. Koji idu, kako kaže, živjeti među Saracenima. Iz tih njegovih redaka vidi se da je glavna dužnost braće, koja idu među Saracene, ne da im propovijedaju i pokušavaju obratiti na kršćanstvo, nego da, među njima, žive kao braća. Franjo je, dakle, upravo htio da fratri idu među muslimane, među druge i drugačije te da među njima žive kao braća - podvlači fra Ivan Nujić.

Sultan je, kaže, također, "profitirao“ od tog susreta, a to se vidjelo iz njegove prakse. Bio je "vrlo milosrdan prema zarobljenicima, prema križarima koji su, netom prije, pljačkali njegovu zemlju i ubijali njegove podanike“.

Taj historijski događaj, poručuje fra Ivan Nujić, može inspirirati i nas u Bosni i Hercegovini te pokazati kako kršćani i muslimani nisu nikavi suparnici, nego da se mogu i trebaju susretati i prepoznavati. 

- Sam Franjin čin izlaska iz kršćanskog tabora i odlaska u nepoznato, zapravo je veliki čin vjere, veliki protest, veliki čin hrabrosti, kojim je on pokazao da je izlaz moguć i potreban. Da je to i jedini pravi, autentični vjernički odgovor - ističe fra Ivan, prenosi Fena.

Slična se situacija, kaže, ponovila i u doba fra Anđela Zvizdovića, odnosno doba turskog osvajanja Kraljevine Bosne od osmanlijske vojske.

- Bilo je, isto, tada puno problema hoće li Franjevci ostati. Hoće li napustiti tu zemlju, koja odjedanput postaje islamska zemlja ili, onako kako je Franjo Asiški htio, ostati tu i živjeti kao braća, kao vjernici/kršćani - odani svojoj misiji, ali živjeti u miru s drugima i drugačijima - dodao je.

Ističe da svaka vjerska zajednica, pa i one koje nisu vjerske, trebaju jedni prema drugima pristupati odgovorno i dajući prednost miru. 

Voditelj Odjela za vjeronauku u Upravi za obrazovanje i nauku Rijaseta Islamske zajednice u BiH dr. Nezir Halilović je stakao kako je okrugli stol u Zenici prilika da posvjedoči snagu druženja i upoznavanja.

- Noćas imamo priliku da osjetimo i duh Bosne, koja je uvijek bila kombinacija različitih stvari, koje su se uzajamno poštivale, uvažavale, stoljećima živjele jedna s drugom i bez ikakvih unutrašnjih problema. Dakle, svi problemi koje smo imali dolazili su sa strane - podvukao je profesor Halilović.

Sultan Malik al-Kamil, ističe, bio je jedan od velikih sultana i potomak čuvenog sultana Salahudina Ejubija, a susret sultana al Kamila s Franjom Asiškim dogodio se kada se "muslimani ponovo vraćaju na svjetsku scenu i postaju snažna svjetska sila“ te u vrijeme križarskih ratova.

- Velika križarska vojska se iskrcala i sultan al-Kamil je, jednostavno, zajedno sa svojim narodom, morao intervenisati. Jako je zanimljivo da su u Egiptu kršćani pomogl, te zajedno sa muslimanima učestovali u borbi protiv agresora. To je nešto što se ne spominje u našim knjigama - napominje Halilović.

Još značajniji je, kaže, dolazak Franje Asiškog, koji je došao direktno iz tabora križara i iskazao želju sa upozna, lično, sultana.

- Franjo je na svoju inicijativu prešao liniju i došao do sultana, koji je sa svoje strane, bio iznenađen. Prvo činom, a drugo i izgledom i prisustvom tog čovjeka. Međutim, uvidio je snagu njegove duhovnosti. Sultan je, ustvari, pokazao svu snagu islama kao vjere mira - ističe Halilović.

(Preporod.info)