Muftija Abdibegović u Biljanima: Ovdje se dogodilo veliko zlo, tragedija epohalnih razmjera

U Biljanima kod Ključa danas je obilježena 29. godišnjica od stradanja 258 muškarca, žena i djece bošnjačke nacionalnosti, među kojima su i Fikret-ef. Balagić te Amila Džaferagić, četveromjesečna beba koja je likvidirana pucnjem u glavu, a pronađena je u jami u zagrljaju ubijene majke.

Na centralnom programu u kompleksu džamije i Šehidskog mezarja u Biljanima prisutnima su se obratili istraživač genocida i aktivista Mujo Begić, komandant Avdo Avdić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Ključ Ermin ef. Vučkić i muftija banjalučki Nusret ef. Abdibegović.

U svom obraćanju efendija Vučkić kazao je da se iduće godine obilježava 30. godišnjica zločina u Biljanima, te pozvao prisutne da doprinesu muzeju kulture sjećanja koji će biti otvoren u sklopu džamije i Šehidskog mezarja Biljani.

- Ne smijemo posustati u evociranju uspomena i sjećanju na našu historiju, jer zaboravljanjem zla činimo zlo. Iščekujemo dan kada će ubijena djevojčica Amila progovoriti i pitati zbog kakve je krivice umorena - kazao je on, aludirajući na ajet o svirepom ubijanju djevojčica.

Povodom obilježavanja 29. godišnjice zločina u Biljanima muftija Abdibegović je, između ostaloga, podsjetio kako su u Biljanima ubijeni civili, novorođenčad, maloljetna djeca, žene, starci, bolesnici, nemoćni, te da im je sva im imovina popaljena.

- Ničim izazvani, sve nedužne osobe, stradali su od onih koje su poznavali, koji su njih poznavali, od ruke onih koje su ugošćavali u svojim kućama, dvorištima i domovima, od onih kojima su išli na njihova veselja, slave i sahrane. Ovdje su se ljudi međusobno poznavali, poštivali i posjećivali. Pa zašto su jedni od njih morali umrijeti? Živjeli su u bašči kao cvjetovi različitih boja i mirisa. Trebalo je zalijevati i njegovati tu ljubav u prirodnom dekoru ljudskosti Biljana. Nažalost, veliko zlo, tragedija epohalnih razmjera, ovdje se dogodila. Nisam siguran ni danas nakon 29 godina od svirepog zločina da smo svjesni njegovih razmjera, veličine i posljedica - kazao je muftija Abdibegović.

Izrazio je nadu da će iduće godine biti veća podrška u organizaciji 30. godišnjice zločina u Biljanima što je i obaveza prema žrtvama, ali i njihovim porodicama.

Zločin u julu 1992. godine počinila je tadašnja srpska vojska i policija, a većina likvidacija izvršena je 10. jula kada je počeo napad na Biljane u ranim jutarnjim satima.

Tijela ubijenih Bošnjaka Biljana pronađena su u 4 masovne grobnice, više zajedničkih i pojedinačnih grobnica.  Neke žrtve su odvedene u logor Manjača, ali u logoru nije bilo mjesta te su vraćene i likvidirane. Sve su džamije porušene, a mnoge kuće Bošnjaka, nakon pljačke, spaljene.

Program obilježavanja stradanja Bošnjaka ovog mjesta organizira se 9. i 10. jula. I ove godine, u okviru programa, upriličene su posjete  masovnim grobnicama Crvena zemlja i Lanište, a centralni program je upriličen 10. jula na šehidskom mezarju Biljani. Ovaj dan upriličeni su i pohodi "Šehidskim putevima" iz mjesta Botonjići i Jezerine do Biljana. Grupe koje su bile u pohodu dočekane su pred džamijom u Biljanima, gdje je upriličen centralni program. I ove godine prisutna je bila Sejada Botonjić-Omanović čija majka još uvijek nema mezar.

- U ljeto 199. godine odvedena mi je mama, a u naručje mi je dala sestru od nepunu godinu dana s još dvije sestre od sedam i pet godina. Mama je odvedena i zapaljena u kući u zaseoku Kamen, a kosti joj nikada nismo našli. Voljela bih samo da joj nađu kosti, da ima mezar kako bih tu mogla otići Fatihu proučiti. Makar to zaslužujemo -  kazala je Sejada.

Naila iz Botonjića se sjeća kako joj je komšija ubijen na mostu, na ulazu u mjesto Botonjići. Odsjekli su mu ruke, zaklali i bacili u rijeku.

- U zaseoku Kamen zapalili su ljude u kući. Dvanaest dana se pušilo iz tog mjesta, ali nismo mogli otići gore. Jedna djevojka je pratila grupu s kamionima koji su otišli do Kamena i vidjela je na ulazu u štalu našeg komšiju kako leži i iz kojeg je još uvijek tinjao dim. Nju je ova grupa ljudi s kamionom primijetila pa je pobjegla nama uplašena i ispričala što je vidjela - kazala je Naila.

Otišli smo do zaseoka Kamen i upravo pored spomenute kuće zatekli Sabihu, kćerku Fehima Botonjića.

- Ovo su ostaci moje kuće u kojoj mi je otac živ spaljen s još šesnaest osoba. To su ljudi koji su bili redovni u džamiji i njih su posebno maltretirali i na kraju ovdje spalili -  kazala je Sabiha koja je s djecom došla u svoje rodno mjesto.

Nažalost, Biljani još uvijek nemaju pažnju institucija i javnosti kakvu zaslužuju žrtve i članovi njihovih porodica, stoga je sramotno što obilježavanju zločina u Ključu ne prisustvuju brojni politički i drugi djelatnici te mediji koji bi skrenuli pažnju na sve strahote onoga što je počinjeno nad Bošnjacima Ključa.

 (E.S./Preporod.info)