Obilježavanje 29. godišnjice stradanja Bošnjaka u Biljanima

U sedmici koja je pred nama, 9. i 10. jula, bit će obilježena 29. godišnjica stradanja Bošnjaka u Biljanima, naselju smještenom 15 kilometara od središta općine Ključ, u Bosanskoj krajini. U samo jednom danu u ovom mjestu ubijeno je 258 osoba, među njima i djeca i žene.

Najstarije žrtve su 85-godišnji starci Ćehić Bećo i Omanović Abid, a najmlađa četveromjesečna beba Amila i njen dvogodišnji brat Almir Džaferagić, koji su ubijeni zajedno sa majkom Besimom.

Svjedoci stradanja Bošnjaka su bijeli nišani. Mezarje se nalazi u Memorijalnom centru u Biljanima.  

Žene i djeca su tog 10. jula 1992. godine odvajani, a muškarci, bez obzira na starosnu dob, odvođeni u Osnovu školu u Biljanima. U grupama su ih izvodili i strijeljali. Većina ubijenih prošla je stravična mučenja. Neke su potrpali u autobuse i odvezli do logora Omarska i Manjača, ali tamo više nije bilo mjesta, te su ih vratili i zvjerski ubili. 

U jednom trenu je nestalo gotovo cijelo selo. Preživjelo ih je pedesetak. Od maja do septembra 1992. godine u Ključu je ubijeno 612 Bošnjaka i Hrvata. Kroz logore Manjača i Kamenica prošlo je više od 1.200 Ključana.  

U masovnim grobnicama Lanište I i II, Crvena zemlja I i II, te grobnici Biljani, ekshumirana su tijela Bošnjaka iz Donjih Biljana, Jabukovaca, Mešana, Čehića, Brkića, Domazeta, Osmanovića, Džaferagića. 

Preživjeli mještani, članovi porodica mučki ubijenih Bošnjaka okupljaju se svakog 10. jula u Memorijalnom centru, u polju bijelih nišana.

U petak, 9. jula, počet će program obilježavanja i sjećanja na ubijene. Nakon džume-namaza koju će predvoditi hatib dr. hafiz Rifet ef.Šahinović, bit će upriličena promocija knjige “Sedžda na čistoj zemlji Bosanskoj”, autora Haruna Hodžića.  

Poslije ikindije-namaza planiran je polazak iz Biljana prema Crvenoj zemlji i posjeta ovoj masovnoj grobnici. Okupljeni će obići i drugu masovnu grobnicu, Lanište 1. Na ovom mjestu proučit će se Jasin i Šehidski tevhid.  

Na dan strašnog zločina, 10. jula, u 15.00 sati kreće pohod "Šehidskim putevima" - Botonjskih i Brkićkih šehida, te posjeta Šehidskom mezarju Biljani. Poslije ikindija-namaza bit će upriličena obračanja govornika, čitanje imena šehida. U 19.00 sati po planu je obilazak Šehidskog turbeta i mezara.  

U Šehidskom mezaristanu Biljani ukopano je 258 šehida, desetak osoba se još uvijek vode kao NN osobe. 

- Sve žrtve su mještani džemata Biljani iz zaseoka Botonjići, Jabukovac, Polje, Balagić brdo, Brkići, Osmanovići, Ćehići, Džaferagići, Domazeti Mešani. U porodičnoj kući zapaljen je bračni par Botonjić, Pašo i Behara. Kao šte se vidi agresor je imao cilj da se što više ubije muslimana jer su ubijali ljude, maloljetnu djecu, žene pa i bebe. Trenutno tragama za jednom osobom koja je među prvima ubijena i ne znamo gdje je pokopana, a ovaj broj neidentifikovanih osoba se često mijenja, tako de nema tačnog podataka o NN osobama. Rade se i reekshumacije pa zna se desiti da osoba koja je bila identifikovana DNK metodom da se utvrdi da to nije ta osoba - kazao je za Preporod.info Rajif Hodžić, sekretar MZ Biljani. 

Na svojoj koži, priča, doživio je sve strahote i zločine koji su se desili u Biljanima, 10. jula 1992. godine. 

- Uz pomoć Allaha dž.š. zajedno sa komšijom Senadom Omanović uspjeli smo "za dlaku pobjeći u šumu" i izbjeći hapšenje od strane zločinaca. Nažalost moj otac, sedamdesetogodišnjak koji je bio sa 80-postotnim oštećenjem vida odveden je iz kuće i nađen je u masovnoj grobnici Lanište 1 iz koje je ukupno izvađeno 188 žrtava mojih rođaka, komšija, školskih drugova, radnih kolega - priča Hodžić. 

Najviše žrtava, kaže, pronađeno je u Masovnoj grobnici Lanište 1 - 188, zatim masovna grobnica Crvena zemlja 1 - 16 žrtava, Crvena zemlja 2 - 13. 

- U selu Botonjić 11 osoba je zatvoreno u pojatu, koja je zatim zapaljena. Ostale žrtve su pronađene u više pojedinačni grobnica na području cjelih Biljana. Nakon ovih zločina u tri grupe kroz Grmeč do slobodne  teritorije Bihaćkog okruga probilo se 23 preživjelih Biljančana, i odmah su se priključili jedinici koja već djelovala na području Bihaćkog okruga, a većina pripadnika bila iz doline rijeke Sane. Kad se sjetimo zločina i kroz koje torture smo prošli, to je bio dodatni motiv da se vratimo na svoja ognjišta, omogućimo povratak protjeranog stanovništva i da izvršimo obnovu razorenih naših naselja. Naš san se 15. septembra 1992. ostvario kad smo kao pripadnici našeg 5. korpusa u oslobodilačkom pohodu oslobodili i naše Biljane - priča Hodžić. 

Navodi da je za Biljančane najvažniji i najtužniji datum 10. juli. 

- Na taj dan slobodno možemo reći da je prekinut život i nas što smo preživjeli, ali se on postepeno vraćao. I mi preživjeli i generacije poslije rata koje su došle i koj će doći imaju obavezu da 10. juli obilježavaju sa porukom da se počinjen zločin na taj dan ne smije nikad zaboraviti. A, ako se zaboravi, očekivati je da sa ponovi. Borit ćemo se svim pravnim sredstvima da svaki zločinac mora odgovarat za počinjena zlodjela. Nažalost jako smo razočarani institucijama koje se bave ovom problematikom i sporim podizanjem optužnica i procesuiranjem. Za razumnu instituciju dovoljno je da dođu u Šehidsko mezarje Biljani, i da vide da su ubijana djeca, žene ljudi…žrtve su imale od četiri mjeseca do 85 godina. Mnogo je očevidaca zločina preselilo, ali ima još živih svjedoka koji su već svjedočili i spremni su opet svjedočiti - kaže Hodžić. 

Zločini u Biljanima predmet su Haškog tribunala i Tužilaštva Bosne i Hercegovine. Svi raspoloživi podaci ukazuju da je zločin, u dolini Sane, u Biljanima, nad civilima Bošnjacima, izvršen s dobro poznatom velikosrpskom ideologijom o uništenju Bosne i Hercegovine i istrebljenju Bošnjaka.

Za masakr je do sada osuđen samo učitelj Marko Samardžija i to na 26 godina zatvorske kazne u prvostepenom postupku, ali mu je u drugostepenom postupku smanjena kazna na sedam godina. Marko je bio komandir Treće čete saničkog bataljona srpske vojske koji je naredio i učestvovao u masakru. Čekajući da ode na izvršavanje kazne, umro je. 

Ostali zločinci, lokalni Srbi i oni koji su došli sa strane, prije svega iz Bosanskog Petrovca i Lušci Palanke, a koji su činili zločine i vršili masovne egzekucije, do sada nisu osuđeni.

Hodaju nekažnjeno i slobodno, i 29 godine nakon stravičnog zločina. 

(A.N./Preporod.info)