FK Velež - Mnogo više od kluba

Stari most i Fudbalski klub (FK) Velež su dva najveća simbola grada na Neretvi. Prvi je bio srušen pa je izronio, a drugi je deložiran i umalo se ugasio 2016. godine.

FK Velež je osnovan 26.07.1922. godine i svoju 99 godišnjicu dočekuje u posebnoj euforiji zbog osvojenog trećeg mjesta u Premijer ligi Bosne i Hercegovine i povratka na evropska takmičenja nakon 33 godine.

Malo je klubova kod nas i šire koji su imali svoje navijače izvan svoga grada, malo je klubova koji proizvode toliku pozitivnu energiju i malo je klubova kojima je načinjena tolika nepravda kao što je Veležu.

Ratovi kao obilježje kluba

Nastao nakon Prvog svjetskog rata kao odraz radničkog bunta protiv društvene nepravde. U Drugom svjetskom ratu izgubio 77 članova, od toga devet narodnih heroja, a u zadnjem protjeran sa svog stadiona koji je pretvoren u ratni logor, uništene arhive bio je osuđen na nestanak.

Kroz sport se najbolje osjete prve naznake ratova i društvenih promjena. Tako je bilo sa Veležom 1940. i 1992. godine.

Naime, 1.9.1940. godine u Mostaru su prijateljsku utakmicu odigrali Velež i podgorička Crna Gora, a poslije utakmice fudbaleri oba tima sa navijačima, krenuli su ulicama Mostara demonstrirajući protiv tadašnje vlasti. Policija je na demonstracije odgovorila oružjem, pala je i krv, a dva dana kasnije službeno je zabranjen rad FK Velež. Uprkos tome klub je djelovao u ilegali, a 22.10.1940. odigrana je i posljednja utakmica pred Drugi svjetski rat, i to protiv također zabranjenog Splita.

Pedeset i dvije godine kasnije ponovo se ratni vihor nadvio nad Mostarom i Hercegovinom. Ovaj put žešće i tragičnije.

Dana 7.04.1992. godine je bio posljednji dan kada su se igrači Veleža okupili na svom stadionu. Nekoliko dana ranije igrali su posljednju utakmicu prvenstva Jugoslavije, u Subotici protiv Spartaka.

Poslije meča na povratku kući desio se rasplet po kojem se mogla predvidjeti neizvjesna budućnost kluba.

Igrači su po planu se trebali vratiti avionom u Mostar. Međutim, JNA je okupirala aerodrom, već je počeo rat i igrači su bili primorani ostati u Beogradu. Uspjeli su se avionom prebaciti u Podgoricu, gdje su im iz FK Budućnost ustupili autobus koji ih je nakon cjelodnevne vožnje odvezao do Nevesinja, pola sata udaljenog od Mostara. Vozač dalje nije htio da vozi, zbog barikada i vojnika.

U putu od Beograda do Mostara odustajali su brojni igrači kluba da bi na kraju u Mostar u četiri automobila stigla samo sedmorica igrača Veleža, svi Bošnjaci.

Izbjeglica u svom gradu

Nekoliko dana kasnije Uprava kluba istjerana je iz svojih prostorija. To je bio početak izbjeglištva Veleža koje traje i danas.

Istu sudbinu su imali i drugi sportski kolektivi koji su imali infarstrukturu na "onoj strani", tako da su mostarski rukometaši, plivači, atletičari "Veleža", rukometašice "Galeba", košarkaši i fudbaleri "Lokomotive", odbojkaši "Studenta" preko noći ostali bez imovine i postali izbjeglice u svom gradu.

Velež je prije svega slobodarski klub koji je u svakom vremenu borio protiv zlih ideologija, a dostojanstveno bio na strani pravde, istine i univerzalnih vrijednosti. Velež je uvijek bio multinacionalni klub, baš kao i Mostar.

Uspjeh FK Veleža je rezultat najvećeg jedinstva Bošnjaka Mostara i Hercegovine i svih onih koji doživljavaju Bosnu i Hercegovinu kao svoju jedinu domovinu. Zbog toga Veležu je potrebna pomoć patriota iz Bosne i Hercegovine, regije i dijaspore.

Prije par godina Velež je bio pred gašenjem. Tadu su odgovornost za sudbinu kluba preuzeli oni koji su se dokazali kad je bilo najteže od '92 do '95. godine. Uz podršku građana Mostara, institucija, realnog sektora, dijaspore Velež se vratio u prvu ligu i gradi treći put svoj dom, svoj stadion Rođeni.

Istina, pravda, ljubav, patriotizam će pobijediti mračne sile nacionalizma i fašizma zato ugradimo dio sebe u borbu Veleža za jedinstveni Mostar.