Izložba Irfana Rustempašića: 8.732 kamenčića za svaku žrtvu genocida u Srebrenici

U vili Hadžihalilovića na Dobrinji otvorena je izložba "Čula" autora Irfana Rustempašića, samoukog slikara u zaljubljenika u ovu vrstu umjetnosti.

Djela iz izložbe "Čula" tematiziraju genocid u Srebrenici. Ove godine je 26. godišnjica od kada su velikosrpske snage u ovom gradu svirepo ubile 8.732 bošnjačka muškarca.

Izložba je otvorena uz pratnju učenice Osnovne škole (OŠ) "Osman Nuri Hadžić" Šejme Kolar koja je svirala violončelo, a želja joj da prati Rustempašića i na drugim mjestima gdje izložba bude postavljena.

Deset mjeseci za Srebrenicu

Prof. Irfan Rustempašić govorio je za Preporod.info o ovom postavci, umjetnosti, ali i genocidu u Srebrenici, te kako mu je bilo raditi na ovom projektu.

- U zadnjih desetak mjeseci želim da tragediju Srebrenice pokažem na ovakav način i da ostavim, na neki način, svoj umjetnički rad. Svih deset mjeseci sam bio u tom svijetu. Pregledao sam puno  dokumentarnih filmova, pokušao sam da se saživim sa svakom ispoviješću koju sam poslušao, a tiče se genocida u Srebrenici. Radeći ovo sam unio svo svoje biće i emocije. Pokušao sam iz svog ugla, na jedan umjetnički način, da predstavim tragediju koja se desila Bošnjacima na tim prostorima. Gledajući i slušajući reakcije ljudi koji su došli da vide moju izložbu, mislim da sam uspio da svoju želju pretočim u djelo. U budućnosti planiram da uradim još neke stvari za koje mislim da sam im ostao dužan, nisam stigao ovaj put sve da uradim. Reakcija javnosti će mi dati vjetar u leđa da uspijem. Moram da spomenem Prijedor, Višegrad, Foču, Sarajevo, Rogaticu, Vlasenicu, kao i sva mjesta stradanja - kaže u razgovoru za naš portal Irfan Rustempašić.

Prebrojao svaki kamenčić

Djelo koje smatra samim simbolom izložbe, predstavlja veliku patnju i borbu koju su preživjeli ljudi u Srebrenici. Na sliku je postavio tačno 8.732 kamenčića, koliko je ljudi zapravo ubijeno u genocidu u Srebrenici.

- Ideja za ovu sliku je došla posmatrajući riječ "genocid". Prošlo mi je kroz glavu slovo "i", što je prvo slovo moga imena, a pomislio sam da to slovo može da zamijeni čahura od metka koji je ispucan iz puške. Dakle, svi ljudi u Srebrenici su ubijeni upravo mecima. Nepravilno sam iscrtao mjesta i zone stradanja ljudi, a ovaj zlatni dio predstavlja slobodnu teritoriju, odnosno komad zemlje za kojim su ljudi žudjeli da se spase. Neki su stradali na samoj liniji ulaska na slobodnu teritoriju. Prebrojao sam lično sve kamenčiće, nisam žurio. Lagano sam jedan po jedan, pincetom, postavljao na sliku. Bilo je tu i emocija, bilo je svega. Pokušao sam emocije da sakrijem od ukućana, pogotovo od svoje djevojčice, koja mi je bila snaga da ove slike završim do danas - kaže Irfan. 

Poručuje da ima želju da njegove izložbe posjeti što više mladih ljudi i djece, kako bi nešto naučili o historiji stradanja našeg naroda. 

- Preko svega ovoga se olako prelazi. Nemamo nekih većih prilika saznati u toku drugih mjeseci, osim ako čovjek sam nešto ne potakne i ne inicira. Volio bih da škole čitav jedan tematski dan posveti genocidu u Srebrenici, da se prikaže neki film, da se organizuje horska priredba, da se susretnu mladi i stari na toj školskoj priredbi. Neka to bude neka moja inicijativa da ministarstva o tome povedu računa. Tema je beskrajno važna za nas - rekao je prof. Irfan Rustempašić na kraju razgovora za Preporod.info.

(Haris Ahbabović/Preporod.info)