Haso Hasanović: Preživio Kravicu, danas živi od uzgoja malina

Tužne su priče srebreničke. Svaka unikatna na svoj način, pune krvave i mračne realnosti koja ne dozvoljava insanu da živi život onako kako bi trebalo. 

Upravo ti svakodnevni košmari, dok se približava nova godišnjica genocida u Srebrenici, muče Hasu Hasanovića, mladića u tijelu odraslog čovjeka, momka čija je mladost psihički ugašena, čovjeka koji je umjesto odrastanja preživio istinski pakao.

Haso Hasanović, Srebreničanin koji danas živi na svojoj rodnoj grudi, prisjeća se i govori za Preporod.info o danima kada je preživio strijeljanje zločinaca u srebreničkoj Kravici. Tada je imao svega 16 godina.

- Imao sam 16 godina u vrijeme kada su četnici ušli u Srebrenicu. Krenuo sam preko šume, ali bio sam dijete, nisam poznavao terene, ništa. Međutim, tokom noći su nam napravili zasjedu i onda smo rastjerani po noći na više strana. Onda sam sam krenuo, nisam znao put, izgubio sam se, te su me potom zarobili srpski vojnici. Onda su me odveli u hangar u Kravicu. Taj hangar je bio prepun Bošnjaka. Konstantno su izvodili po 10 ili 15 ljudi, prislanjali uz zid i onda ih strijeljali. Nama preostalima su govorili: "Doći ćete i vi na red, samo da malo ispraznimo magacin'" - prisjeća se Haso.

Slike koje lede krv u žilama

Kaže da je preživio trenutak kada su agresori rafalom pokosili njegovog školskog druga, po nogama, te da ga nakon te scene više nikada nije vidio u životu.

- Jedan od tih vojnika je uzeo pušku i ispalio rafal u noge mom drugu iz razreda, Nerminu Nukiću, koji je također tada bio dijete, kao i ja. Odnijeli su ga tamo iza magacina i više se nikada nije pojavio, niti sam ga više ikada vidio. Potom mi je prišao jedan srpski vojnik, dao mi praznu flašu i rekao mi da idem nasuti vode. Rekao mi je da iza magacina ima vode, da naspemo flašu vode i donesemo, a onda mi je rekao: "Ne možete pobjeći, nemojte ni pokušavati" - priča Haso. 

Jedan detalj mu se urezao u sjećanje za cijeli život, te tvrdi da zbog toga ni dan danas, više od 25 godina, ne može noću da spava.

- Kada sam došao do te vode, naišao sam na djevojčicu od 16 ili 17 godina, koja je tek bila zaklana. Kad sam to vidio, pamet mi je stala, u potpunosti sam je izgubio. Međutim, brzo sam se povratio, bacio sam flašu i počeo sam da bježim prema šumi. Pucali su na mene, dok sam trčao preko livade, ali, hvala Bogu, nisu me pogodili ili ranili, uspio sam da pobjegnem - poručuje Hasanović.

Ratko Mladić ga lično ispitivao u Bratuncu

Ovaj Srebreničanin kaže da danas teško može da spava, te da noću mora da pije tablete kako bi imao kakav - takav san.

- Sve to utiče na život. Imam dosta problema sa spavanjem posljednjih deset godina. Trošim lijekove za spavanje, ali mi u posljednje vrijeme ni oni ne pomažu. Uzimam te lijekove i pijem ih na svoju ruku - poručuje Haso.

Nedavno je donesena drugostepena presuda ratnom zločincu, Ratku Mladiću. Hasanovića smo upitali kako je on, zajedno sa svojom porodicom, ispratio konačnu presudu ovom krvniku i zločincu. 

- Neke majke i neki svjedoci ovo nisu ni doživjeli. On je trebao biti osuđen za sve općine u BiH, za genocid, a ne samo za Srebrenicu. Mnogi su išli u Potočare da prate izricanje presude, ali ja nisam mogao. Nisam bio nikako dobro. Teško je to bilo gledati, kada znaš šta si sve proživio. Kada sam bio zarobljen, lično me je Mladić ispitivao u Bratuncu, a onda sve to gledaš, kako se on ponaša, kako se ponaša prema svjedocima, kako se ponašao prema meni kada sam ja svjedočio u Hagu. Sjećam se kada me je on ispitivao u Bratuncu gdje je vojska, šta radi, šta jede...Lično on je izdao naređenje da se taj dan ubije 500 ljudi. Svi koji su bili zarobljeni tog dana, to je bilo 500 ljudi, svi oni su tog istog dana pogubljeni - rekao je Hasanović za Preporod.info.

Hasanović danas, kao i ostali Srebreničanini, preživjele žrtve genocida, pokušava da pronađe svoj životni smiraj i baveći se uzgojem malina prehranjuje svoju porodicu.

Sjećanja na tu 1995. godinu ne blijede. Noći su još uvijek najteže, ali živjeti se mora.

Hasina priča, kao i hiljade drugih, opomena su budućim naraštajima i podsjetnik da pamtiti moramo.

(Haris Ahbabović/Preporod.info)