Dr. Mubina Moker: Ilahinama čovjeka podstiče na traganje za suštinom

Veliko svjetsko pjesničko djelo Ilahinama, Feriduddina Muhammeda Attara, prevedeno je na bosanski jezik. Naučno - istraživački institut "Ibn Sina", u saradnji sa Izdavačkim centrom Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini El - Kalem izdanjem Ilahiname u prijevodu dr. Mubine Moker i prepjevu Hadžema Hajdarevića obogatio je bosanski jezik.

Ovaj značajni projekat bio je povod našeg razgovora sa dr. Moker, koju smo odmah na početku zamolili da nam pojasni zašto je šejh Attar "apotekar duše".

Rekla je da se o tome može govoriti na dvije ravni: u odnosu na šejh Attarovo doba i u odnosu na svevremenost njegove poruke.

- Spravljanje lijekova je bila porodična tradicija koju je Attar naslijedio od svoga oca, na šta upućuje i njegov poetski pseudonim Attar "apotekar". A u Attarovo doba apotekar je bio u ravni liječnika. Imao je trgovinu ljekovitoga bilja i miomirisa kroz koju je svakodnevno prolazio veliki broj osoba tražeći lijek, ali, prije svega, lijepu riječ. Dakle, po prirodi svoje profesije, apotekar Attar je bio upućen na čovjeka iz naroda, dijeleći s njim njegove svakodnevne životne nedaće, kojih nije manjkalo jer je Attar živio u veoma turbulentnim društvenim prilikama koje su obilježili ratovi, nekoliko suša, svaka teža od prethodne, koje su donijele oskudicu i glad ratovima ionako osiromašenom i iznurenom stanovništvu. Pridodaju li se ovome i zemljotresi koji su bili česta pojava u Horasanu, od kojih je najrazorniji 1160. godine sravnio Nišabur sa zemljom, nedvojbeno je jasno u kakvim je tegobnim prirodnim i društvenim okolnostima živio obični čovjek iz Nišabura. Stoga je Attarova lijepa riječ djelovala na dušu svakoga ko je dolazio u njegovu apoteku. Njegovanje veza sa običnim pukom je karakteristika koja je upečatljivo obilježila život Attara, ali i njegov poetski stil što je rezultiralo velikim i nepodijeljenim ugledom kojeg je uživao u ovom društvenom sloju. Čak bi se moglo kazati da je Attar naglašeno izbjegavao ondašnju "dvorsku i uopće društvenu elitu" Horasana - pojasnila je dr. Moker.

Uz navedeno, kako je dodala, Attar je s obzirom na svevremenost i univerzalnost njegove poruke "apotekar duše" i za čovjeka 21. stoljeća koji živi u svojevrsnoj samootuđenosti od vlastite biti i vlastite ličnosti, gotovo nesvjestan svoga stanja.

- Tome, naravno, uveliko doprinose društvene mreže i trend influensera koji "pratiteljima" naturaju svoje vlastite obrasce vrijednosti, razmišljanja ponašanja, oblačenja...pri čemu ti "pratitelji" postaju puki "imitatori" lažnih uzora i nesvjesni da gube vlastitu autentičnost. A svaki čovjek je neponovljiva božanska kreacija kojoj je Bog darovao autentičnu duhovnost. Šejh Attar nas vraća upravo toj individualnoj autentičnoj duhovnosti kroz stihove analizira stanja naših dušā, pomaže nam da upoznajemo sami sebe, svoje vrline i slabosti, uči nas da gradimo kreativan odnos prema Bogu, samima sebi, napose životu u njegovoj cjelovitosti, da znamo lučiti patvorene od istinskih vrijednosti tako nam pomažući da postanemo bolji ljudi - kazala je ona.

Prema njenim riječima, na znanstveni poduhvat prijevoda Ilahiname potakle su dvije osobe, sa dva različita kraja svijeta, njen mentor dr. Taqī Pournāmdāriyān i reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović.

- Prije otprilike desetak godina tokom svoje prve posjete Bosni i Hercegovini dr. Pournāmdāriyān mi je sugerirao da počnem prevoditi Ilahinamu. Nakon toga je još u dva navrata posjetio našu državu i naši bi se razgovori uvijek završavali profesorovim pitanjem "Kada ćeš početi prevoditi Ilahinamu?". Profesor je uporno insistiranje obrazlagao time da je sadržaj Ilahiname i poruke koje nosi blizak načinu razmišljanja i duhovnome stanju mladih ljudi u Bosni i Hercegovini. Par mjeseci nakon mog posljednjeg susreta sa profesorom Pournāmdāriyānom, 2012. godine, kao članica delegacije Instituta "Ibn Sina" Sarajevo posjetila sam reisu-l-ulemu Kavazovića. Kada je oficijelni dio sastanka već bio završen, na samom ispraćaju, reisu-l-ulema mi je, ničim izazvan, kazao: "Zašto, Mubina, ne bi prevela Ilahinamu? Čitao sam je na engleskome jeziku i mislim da bi bila korisna za našu omladinu". Zanijemila sam i u trenutku shvatila da nemam izbora, osim krenuti na neizvjesno duhovno putovanje sa šejhom Attarom za koje nisam znala ni kako će izgledati, ni kuda će me odvesti. Ali, u jedno sam bila posve sigurna, a to je da ću svo svoje znanje perzijskoga jezika i sva svoja duhovna pregnuća i iskustva ujediniti u "misiji služenja" šejhu Attaru i predstavljanju njegovoga autentičnoga gnostičkoga nauka, posebno stoga što je Ilahinama prvo Attarovo poetsko djelo koje je prevedeno sa izvornika na perzijskome jeziku - ispričala je za Preporod.info dr. Mubina Moker.

Naslov Ilahinama je prevela kao „Pismo Bogu“.

- Prijevod „Knjiga o Bogu“ ili „Knjiga o Božanskom“, naslov kojeg su neki naši istraživači preuzeli na temelju prijevoda sa engleskog jezika, mi se činio previše uopćenim, neadekvatnim i "hladnim", imajući u vidu način na koji šejh Attar gradi svoj odnos sa Bogom kroz sadržaj Ilahiname. Jer, Attar piše Prijatelju. A Prijatelju se otvara srce i kazuje mu se sve. A Bog je za Attara jedini istinski Prijatelj kojem do najsitnijih pojedinosti opisuje stanja i bol kroz koju prolazi na svojoj duhovnoj stazi, na kojoj "Ne viđe bliskog sebi nikoga". Osim toga perzijska riječ nāme ima značenje „knjige“ i „pisma“, tako da mi se naslov „Pismo Bogu“ nametnuo kao najljepše rješenje da iskaže onu toplinu s kojom Attar govori o Bogu - pojasnila je ona.

Struktura Ilahiname je „priča u priči“ i predstavlja stila koji karakterizira perzijsku književnost XII. i XIII. st., kako prozu tako i poeziju.

- Glavna priča Ilahiname je priča o ocu-caru (halifi) i njegovih šest sinova. Otac je jednog dana okupio sinove i od svakog ponaosob tražio da ga upozna sa svojom željom, kako bi pronašao načina da im udovolji. Unutar ove glavne priče sadržano je, dakle, još šest priča čija radnja se odvija prema zajedničkom obrascu:

Sin iznosi želju ocu; otac oponira sinovoj želji; između oca i sina vodi se rasprava u kojoj sin pokušava ubijediti oca u opravdanost svoje želje; otac argumentirano navodeći kraće i duže priče ukazuje sinu da su njegove želje plod uobrazilje i fantazije; očev savjet sinu: traži suštinu a sve što tražiš u izvanjskom svijetu pronaći ćeš u samome sebi. Ovo bi bila egzoterijska ravan priče. Na ezoterijskoj ravni, čovjekova duša posjeduje predispozicije da prođe šest duhovnih stanica, a svaka simbolizira jednog od sinova i njegovu želju.

Stanica prva - Nefs uosobljen u liku prvog sina koji žudi za kćerkom cara Perjana. Ova stanica korespondira sa svijetom osjetilnih pojavnosti.

Stanica druga - Šejtan kojeg simbolizira drugi sin, a on želi samo jedno - ovladati magijom. Na ovoj stanici duša je vezana za svijet predodžbi.

Stanica treća - Um koji traži Džemšidov pehar u kojem se odslikava svijet.

Stanica četvrta - Znanje uosobljeno u liku četvrtog sina koji žudi za vodom života (abi-hajat) ne bi li zadobio vječni život.

Stanica peta - Siromaštvo očitovano u ličnosti petog sina i njegovoj žudnji za prstenom poslanika Sulejmana i 

Stanica šesta - Tevhid kojeg simbolizira šesti sin - navela je za naša sagovornica.

Naglasila je kako Šejh Attar smatra da svaki čovjek treba graditi svoj autentični odnos sa Bogom, koji se, prije svega, treba temeljiti na potpunoj iskrenosti i predanosti srca.

- Grješnik, iskren u svome pokajanju i htijenju da bude bolji, draži je Bogu od religiozne osobe čija je religioznost pasivno obredoslovno izvršavanje šerijatskih propisa bez ikakva promišljanja o njihovu smislu i suštini i bez usredsređenosti srca prema Stvoritelju. Ovakav imitativni pristup čini da čovjek, po navici, "slijedi ono na čemu je zatekao pretke svoje" (Kur'an, Al-Baqara: 170). Stoga ne čudi da šejh Ebul-Fazl Hasan iz jedne od Attarovih hikaja želi da bude ukopan skupa s grješnicima. Kada se šejhu Ebul-Fazlu Hasanu približila smrt, jedan od njegovih murida mu reče: "Spustit će te na tom i tom mjestu." A šejh odvrati: "Mani se tih trabunjanja! To je mjesto uglednika, velikana." "Pa gdje da te ukopamo?"“, upitaše ga. Šejh pokaza rukom: "Na vrh one gomile grješnika", jer "iako sebi umišljate da su oni grješnici, ali zbog njihove iskrenosti i njih grije svjetlo milosti Božije!". Puka izvanjska primjena propisa nije nužno obilježje religijske iskrenosti niti garantira oslobađanje od licemjerstva kojeg Attar u svakoj prilici podvrgava žestokoj kritici pogotovu kada se očituje na religijskoj ravni. Attar stavlja akcenat na etiku i čovjekovo ponašanje općenito, a kao temeljne odrednice sufijske etike ističe iskrenost i 'pokrivanje' tuđih mahana makar se radilo o osobama sa dna društvene ljestvice. Dakle, Bog o kojem govori Attar je oličenje Ljubavi, Milosti, Blagosti, Dobrote i Oprosta - navela je dr. Moker.

Sa dr. Moker smo razgovarali i o tome šta to Ilahinama nudi tragaocima koji će posegnuti za njom.

- Lijepo ste to definirali "tragaoci". Jer, zaista, Ilahinama čovjeka podstiče na traganje za suštinom u svim segmentima života. Svaki tragalac će naći ono što u datom momentu odgovara stanju njegove duše i njegovome duhovnom stepenu. I ničije traganje neće biti identično, niti će plodovi toga traganja biti isti. U tome i jeste ljepota gnostičkih djelā, općenito, kojima pripada i Ilahinama da svaki recipijent u susretu sa djelom u njegov sadržaj može učitavati vlastita značenja i graditi vlastiti odnos sa autorom. Dakle, gnostička djela pa tako i Ilahinama ostaju 'otvorena' za uvijek nova i autentična tumačenja svakog čitatelja ponaosob. Stoga ne treba čuditi ukoliko se pojave različita stajališta o Ilahinami. U različitosti i jeste bogatstvo - naglasali je dr. Moker.

O značaju prijevoda ovog djela na bosanski jezik govori i činjenica da povijest tesavvufa u Bosni i Hercegovini bilježi da je uz hazreti Mevlana Dželaluddina Rumija i šejh Attar zaokupljao iznimnu pažnju sufijskih krugova.

- Attarovo prisustvo na našim prostorima datira više od tri stotine godina, i to posredstvom djela Pendnama za koje se kod nas uobičajio naziv "Pendi Attar". Premda ovo nije autentično šejh Attarovo djelo nego se pripisuje nekome od mnogobrojnih "Attara" perzijske književnosti, ali je činjenica da uz Mesneviju predstavlja najpopularnije gnostičko djelo koje se prepisivalo, izučavalo i tumačilo na našim prostorima. Pendnama je ulazila i u sastavni dio obrazovnog procesa, jer se u nekim medresama u periodu prije dolaska Austro-Ugarske izučavala kao zaseban školski predmet - "Pendi Attar"'. Pendnama je, uz Sadijev Đulistan, služila kao udžbenik iz islamske etike. Pored ovoga Pendnama je u posljednjih 150-200 god. predstavljala važan segment poduke putem islamskih predavanja koja nisu bila direktno vezana za institucionalni obrazovni proces. Tradicija tumačenja Pendname se, dakle, njegovala i na kućnim naučnim predavanjima ili jezikom tradicije kazano, sohbetima, koji su imali dugu tradiciju u Sarajevu. Imajući u vidu kazano, prijevod Ilahiname je važan da se čitatelji upoznaju s autentičnom šejh Attarovom misli jer se ličnost Attara iz Pendname i ličnost šejha Attara iz Ilahiname razlikuju, baš onako kako se razlikuje patvoreno od pravoga zlata. Osim toga, prijevod Ilahiname je na njegovanom bosanskom jeziku prepjevao naš veliki pjesnik Hadžem Hajdarević, koji je uspio svojom poetskom imaginacijom ne "skrnaveći" autentičnu šejh Attarovu poruku prezentirati leksičko bogatstvo bosanskoga jezika - rekla je dr. Moker.

Za čitatelje Preporod.infa dr. Moker izdvojila je nekoliko distiha, jer, kako je kazala, teško je između njih 6.685 izdvojiti samo jedan. 

- Ponudit ću nekoliko distiha, koji se, mislim, uklapaju u cjelinu poruke koju sam nastojala prenijeti čitateljima - poručila je na kraju razgovora.

Zaroniš li i tren u svoju nutrinu,                      ono za čim tragaš, tu je uistinu.

Uz ja svoje Boga nećeš naći moći.                Ostaviš li sebe, ti ćeš Njemu doći.

Ako hoćeš Njega ti dušom kupiti,                   nestani, pa tek ćeš iz Njeg’ izroniti.

Kad svjetlost Allaha do duše prodrije,             zemno se tijelo u dah duše svije.                  

Takvu alhemiju ti sebi pripravi,                         pa da din-islama puti budu zdravi!

Alhemija ova iz svemira nije.                           Kad već pitaš gdje je, u duši traži je!

Budi salik, otkrij takvu alhemiju!                      - A nju duše kriju k'o tajnu Božiju!

Više od ovoga reći se ne smije,                       jer duši taj govor ni dopušten nije.

(Rabija Arifović/Preporod.info)