Giorgio Ennas: Vicekonzul Duranda je ostavio važan trag u italijansko-bosanskim odnosima

- Duranda je, nesumnjivo, ostavio važan trag na budućim italijansko-bosanskim odnosima, utirući put svojim nasljednicima i aktivno doprinoseći razvoju talijanske vanjske politike prema Bosni i Hercegovini, zahvaljujući svom radu na terenu – izjavio je u razgovoru za Preporod.info Giorgio Ennas. 

On je objavio knjigu „Izvještaji italijanskog vicekonzula Cesare Duranda u Sarajevu (1863.-1867.)“, u njoj opisujući misiju prvog italijanskog vicekonzula u Bosni i Hercegovini, te opisujući odnose naše zemlje i Italije. 

Knjiga „Izvještaji italijanskog vicekonzula Cesare Duranda u Sarajevu (1863.-1867.)“ rezultat je Giorgiovog istraživanja u Povijesno-diplomatskom arhivu Farnesine u Rimu, jednom od najvažnijih arhiva u Italiji za historiju devetnaestog i dvadesetog vijeka.

- U ovoj arhivi je moguće pronaći dokumente italijanskih diplomata poslane iz svih konzularnih predstavništava u svijetu. U njemu sam prepisao dokumente koje je poslao vicekonzul u Sarajevu Cesare Durando između 1863. i 1867. godine. Rodom iz grada Mondovì, Cesare Durando bio je potomak porodice pijemontskih službenika koji su bili vrlo aktivni tokom italijanskog ujedinjenja. Nakon studija prava, započeo je svoju dugu diplomatsku karijeru ranih 1860-ih. Tokom svog mandata, Cesare Durando sastavio je brojne dokumente koji se odnose na politiku, administraciju, društvo i ekonomiju Bosne. Ovi dokumenti su za nas od velikog interesa, ne samo zato što opisuju tačku gledišta jednog talijanskog diplomate o kasnoosmanskom provincijskom društvu, već i zato što predstavljaju prvi kontakt između vrlo mlade Kraljevine Italije i Bosne. I sam Cesare Durando opisao je nedostatak preciznih informacija u Italiji u vezi s tom zemljom, a potaknut njegovim ministarstvom odlučio je napraviti prvo opisno "mapiranje" Bosne i Hercegovine, kako bi držao obavještenim Ministarstvo vanjskih poslova.

Konačno, dokumenti nam pružaju jasnu ideju o politikama koje je Kraljevina Italija željela primijeniti prema Bosni i Hercegovini: zaštita lokalne talijanske zajednice; razvoj odnosa sa osmanskom administracijom i lokalnim kršćanskim i muslimanskim zajednicama; povećanje ekonomskog prometa; povećavajući svoj uticaj na Balkanu – objasnio nam je.

Pitali smo ga i o motivima ovog istraživanja.

- Tokom moje prve istraživačke misije u otomanskim arhivima u Istanbulu, na preporuku prof. Vere Costantini, profesorice historije Osmanskog carstva na Univerzitetu Ca 'Foscari u Veneciji, imao sam čast ličnog sastanka sa turskim historičarem Sinanom Kuneralpom, stručnjakom za osmansku i evropsku diplomatiju devetnaestog vijeka i urednikom Isis Pressa, izdavačke kuće dobro poznate istoričarima Osmanskog carstva.

Predložio mi je da produbim veze između članova porodice Durando i Osmanskog carstva, posebno još uvijek neobjavljenih dokumenata Cesarea Duranda, posebno onih iz njegove prve misije u Bosni. Odmah sam shvatio kvalitet i važnost pronađenih dokumenata koji opisuju rađanje diplomatskih odnosa između Italije i Bosne i Hercegovine.

U dogovoru sa Sinanom Kuneralpom odlučili smo objaviti dokumente s njegovom izdavačkom kućom kako bismo ih učinili dostupnim naučnicima - rekao je naš sagovornik.

Zatim smo detaljnije razgovarali o vicekonzulu Durandu i njegovoj misiji u Bosni.

- Primivši zadatak 11. juna 1863. godine, italijanski vicekonzul Cesare Durando poslao je prvi izveštaj o svom putovanju već 20. juna. Njegov rad bio je vrlo važan, jer je odmah počeo tkati odnose između osmanske administracije u Bosni i vlade Torina, inaugurirajući prvi talijanski konzulat u Bosni i dobivši formalno priznanje Kraljevine Italije od lokalnih vlasti.

Nesumnjivo je ostavio važan trag na budućim italijansko-bosanskim odnosima, utirući put svojim nasljednicima i aktivno doprinoseći razvoju talijanske vanjske politike prema Bosni i Hercegovini, zahvaljujući svom radu na terenu – naglasio je.

Kazao nam je kako su tokom historije odnosi između država italijanskog poluostrva i zapadne obale Balkana bili vrlo bliski.

- Šezdesetih godina devetnaestog vijeka Italija je željela obnoviti one drevne morske i kopnene puteve koji su obogatili drevni Rim i Veneciju. I sam Giuseppe Mazzini u svojim "Slavenskim pismima" govorio je o potrebi Italije da preuzme vođstvo lige sastavljene od mediteranskih država, stavljajući ih pod vlastitu zaštitu protiv imperijalizma evropskih velikih sila.

Stoga je, stavljajući na stranu nerealne projekte teritorijalne ekspanzije, mlada italijanska država pokušala proširiti svoj politički i ekonomski utjecaj na područje koje je još uvijek uglavnom bilo nepoznato. U tome se sastojala misija Cesare Duranda u Sarajevu. Počevši od 1863. godine, Cesare Durando proširio je talijansku zaštitu na sarajevsku zajednicu koja je govorila italijanskim jezikom, a sastojala se od emigranata iz drevnih talijanskih država koji su se specijalizirali u različitim sektorima, uključujući zanatstvo, uzgajanje svilenih buba i medicinu.

U isto vrijeme, nastojao je promovirati stvaranje infrastrukture za međunarodnu trgovinu od strane osmanskih vlasti, kao što su putevi i prevlake, te italijanske investicije i izvoz u Bosnu i Hercegovinu od strane talijanskih poduzetnika, također podržavajući trgovinu sa bosanskim katoličkim sveštenstvom, čiji su se centri za obuku nalazili na italijanskom poluostrvu – naveo je on.

Diplomatski odnosi šezdesetih godina devetnaestog stoljeća svjedoče o dubini veze koja je oduvijek postojala i koja će uvijek postojati između dviju obala Jadranskog mora, poručio je za kraj našeg razgovora. 

- Globalizacija, lahkoća putovanja po Evropi i tekuća migraciona kriza čine još hitnijim nego ranije prepoznavanje da se odnosi između naših zemalja moraju ojačati, kako na bilateralnom planu, tako i na nivou Evropske unije.

Rješenje koje bi po mom mišljenju trebali poželjeti svi uključeni akteri. Integracija brojnih bosanskih zajednica na evropskom nivou pokazuje da suživot nije samo moguć, već i poželjan za obogaćivanje cijelog evropskog društva – zaključio je Giorgio.

(Rabija Arifović/Preporod.info)