Mujagić: U Prijedoru se desio genocid, Mladić za sva zlodjela mora biti kažnjen

- U Prijedoru se desio genocid. Očekujem da će danas na suđenju u Hagu to biti potvrđeno konačnom presudom zločincu Ratku Mladiću - kazala je u razgovoru za Preporod.info Emsuda Mujagić, predsjednica Udruženja "Srcem do mira" iz Prijedora.

Prvostepenom presudom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) 2017. godine Mladić je osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti u 15 općina u Bosni i Hercegovini, opsadu, snajpersko djelovanje i terorisanje građa Sarajeva od 1992. do 1995. i držanje pripadnika mirovne misije UN-a kao talaca tokom NATO bombardovanja. Od 11 tačaka optužnice, Mladić nije osuđen po jednoj, za genocid u šest bosanskohercegovačkih općina u kojima su u ratnom periodu jedinice pod njegovom komandom imale kontrolu i činile zločine nad nesrpskim stanovništvom. Među tim općinama je i Prijedor. 

Mujagić smatra da bi zločini počinjeni u Prijedoru i okolini trebali da budu okvalifikovani kao genocid. 

- Očekujem da će biti potvrđena prvostepena presuda za Mladića. Voljela bi da bude u toj presudi uključen Prijedor. Porodice to očekuju - kazala je Mujagić.  

U Prijedoru joj je ubijeno više od 100 članova porodice, kako bliže tako i dalje. Prisjeća se ubistava, mučenja, progona...

- U Prijedoru je 97 posto stanovništva bilo nesrba prije rata. Svi oni su protjerani, djeca, starci i bolesni, prošli su kroz logore smrti, Trnopolje, Omarska, Keraterm…Neki su bili zarobljeni u školama, u privatnim mjestima gdje su zadržavani kratko vrijeme. Od oko 40.000 ljudi koji su tada živjeli u Prijedoru, njih oko 37.000 je prošlo kroz logor Trnopolje - ističe Mujagić.  

Prema do sada prikupljenim podacima, na području ove općine ubijeno je 3.173 Prijedorčana, te 290 žena i 102 djece. 

- U Prijedoru se desio genocid, bez obzira kakva danas presuda bila. U mojoj porodici gdje sam rođena, ubijeno je 48 osoba s prezimenom Blažević, to je samo jedna loza, a kada bi gledala bliže i dalje rođake, ima ih više od 100. Ubijeni su za kratko vrijeme, ne od 1992. do 1995. godine, nego te 1992. Ubijana su maloljetna djeca, stari, novorođenčad, čak bebe od dva mjeseca. Tetka moje mame ubijena je na 100. godišnjicu života, zajedno sa sinom i unukom na kućnom pragu, a od muža tetka imala je više od 90 godina kada su je ubili, a bila je nepokretna. Nisu birali, samo su išli i ubijali da zatru trag i da ljudi koji prežive od straha se više nikada ne vrate na svoja ognjišta. Genocid se nastavlja negiranjem onoga što se desilo. Zato nam je važno da u presudu bude uključeno da se i ovdje u Prijedoru desio genocid. Ukoliko se to ne desi, to će biti nepravda prema žrtvama, ali žrtve će se i dalje boriti u granicama svojih mogućnosti da se kad tad ozvaniči to i da se ne zaboravi šta se desilo - priča Mujagić.  

Priča da će danas u Prijedoru biti tužno. Porodice, posebno oni koji još uvijek tragaju za najmilijima, pratit će presudu u kućama.  

- Nas porodice izricanje presude podsjeća na najteže momente u životu. Većina onih koji nisu pronašli nikoga od svoje familije, za njih je ovo težak dan. Njima će biti teško sve to slušati. Vjerujem da se neće dobro osjećati kao ni ja - navodi Mujagić.  

(A.N./Preporod.info)