Konjo-Uzunović: Ono što se desilo u Foči ima karakter genocida

- Sve što se desilo u Foči ima karakter genocida. Od današnje presude Ratku Mladiću očekujem minimum, a to je potvrda prvostepene presude. Negdje duboko u našoj ranjenoj duši vjerujemo da će Međunarodni sud u Hagu smoći snage da potvrdi presudu za genocid i u Foči i u Prijedoru, kao i drugim općinama. Mi smo živi svjedoci svega onog što se desilo, a to je sve ono što simbolizira genocid - masovna istrebljenja i sistematska silovanja što je dokazano pred Haškim tribunalom, progoni, logori, masovne grobnice, urbicid, kulturocid, rušenje bogomolja, zatiranje svih tragova nesrpskog stanovništva. Ukoliko se to ne desi, jedino možemo vjerovati u Božiju pravdu - kazala je u razgovoru za Preporod.info Halida Konjo- Uzunović, predsjednica Udruženja žrtava Foča 92. - 95.

Konjo - Uzunović kaže da većina onih koji prate dešavanja u haškoj sudnici nisu optimisti da će zapovjednik VRS-a biti proglašen krivim i za drugi genocid iz optužnice počinjen u šest bh. općina, između ostalih i Foču, za koji ga je prvostepeno vijeće oslobodilo.

U potresnoj priči prisjetila se dešavanja u Foči. U zloglasni KPD u Foči zajedno su odvedeni braća Konjo, Halim i Halid i njen muž Enes Uzunović, čije posmrtne ostatke još nije pronašla. Tamo im se gubi svaki trag.

- Malo je reći da smo očajni na sve ono što se izdešavalo. Ovakve stvari samo produbljuju naše rane. Pola moje porodice nije preživjelo. Svi smo doživjeli strahovite torture, kućno ropstvo. Jedva sam izvukla živu glavu. Nas koji smo preživjeli su meleci iznijeli iz Foče. Braća i muž nisu imali sreće da prežive, a bili smo ugledna fočanska porodica. Stariji brat Halim podlegao je od silnih batina, potom su ga bacilli u Drinu. Voda je izbacila njegovo tijelo, ali je bio neprepoznatljiv, izobličen od udaraca. Nije ubijen ni nožem ni puškom. Ukopan je bio kao NN osoba do 2004. godine kada su nas nazvali iz Instituta iz Tuzle i potvrdili da je to njegov DNK. Drugi brat Halid je strijeljan u septembru sa većom grupom logoraša, dok supruga Uzunovića još nisam pronašla. Po izjavama nekih svjedoka, ili je u Drini ili u nekim fočanskim provalijama, gdje su sazidani bazeni, zgrade. Ne znam kako je ubijen, gdje je - navodi Konjo - Uzunović.

Iznijela je i statističke podatke o stradanjima. Više od 3.000 ubijeno je Bošnjaka Foči u periodu od 1992. do 1995. godine. Foča je općina u kojoj je najviše žena ubijeno i silovano tokom agresije na BiH.

- Za nas pravde nema, nama i u nama su ubili sve 1992. godine. To je zločin bez presedana, najgnusniji, najprljaviji i najbrutalniji. Na području Foče stradalo je oko 3.000, 1.514 nestalih je osoba, još uvijek tragamo za 627 osoba, na stotine je silovanih žena. Brojke su zaista frapantne. Cjelokupno bošnjačko stanovništvo je protjerano. To potvrđuje da se radilo o jednom smišljenom i sistemskom planu, a to je istrebljenje Bošnjaka sa tih prostora. To potvrđuju i murali koji se crtaju 30 godina poslije. Šta žrtva može da očekuje kada se vrati u Foču i ugleda na svakoj drugoj fočanskoj zgradi murale vojvoda iz Prvog ili Drugog svjetskog rata i agresije na BiH. Ono što je nama urađeno je bilo sistemski i planski, upravo da se tamo nikada ne poželimo vratiti. A kako se može vratiti jedna silovana žena kojoj su ubili muža, brata, zapalili kuću...U gradu Foča na prste jedne ruke se može izbrojati koliko je povratnika Bošnjaka, dok se više naših ljudi vratilo u sela i prigradska mjesta. Bošnjačkog stanovništva u Foči bilo je 75 posto. Sad nas nema - upozorava Konjo - Uzunović.

I poslije svega, dodaje da je u našoj krvi nepoznanica taj gen osvetoljublja.

- Mi samo želimo da ih stigne negdje taj svaki uzdah i suza jetima, kojima je uzeta mladost, očevi... Zato se najviše uzdamo u Božiju pravdu. Na nama je da pričamo šta se desilo. Buduće generacije to moraju znati, ne da se svete, nego da pamte da im se ne ponovi. Nikada se više ne smije dozvoliti da takvim zločincima padnemo u ruke - poručuje Konjo - Uzunović.

(A.N./Preporod.info)